Piše: Mark Lowen

 U njenoj kancelariji u centru Podgorice, glavnog grada Crne Gore, Jelena Šušanj me trenira da pokrenem usta na nov i suptilan način.

Ona izgovara glas "s" sa dva različita naglaska, jedan za drugim. Za moje neuvježbano uho to zvuči potpuno isto – približno kao englesko "shir" u "shirt".

Guram jezik od vrha do dna nepaca, u nastojanju da oponašam Jelenu, ali bezuspješno.

"Nastojim da čujem različito," usuđujem se da kažem.

"Pa oni i jesu različiti," odgovara ona. "Prvi glas imate i u crnogorskom i u srpskom, a drugi samo u crnogorskom."

Gospođa Šušanj radi u Matici crnogorskoj, organizaciji koja promoviše crnogorsku kulturu i jezik.

2007., godine kada se ova mala balkanska država odvojila od svoje veće sestre Srbije, crnogorski je postao zvanični jezik, kako je određeno Ustavom.

"Crnogorski je različit na mnogo načina," kaže Jelena. "Uzmo, primjera radi, riječ mlijeko. U srpskom je ‘mleko’, u hrvatskom ‘mljeko’ a u crnogorskom ‘mlijeko’."

Jezik ili dijalekt?

Osim razlika u izgovoru, crnogorski jezički čistunci kažu da postoje riječi koje su specifične za taj jezik, iako je gospođi Šušanj trebalo nekoliko minuta da nađe najčešće korišćene primjere.

"U srpskom se kaže ‘dinja’ za lubenicu, a u crnogorskom to zapravo znači lubenica," kaže ona.

Najuočljivija razlika, kažu crnogorski lingvisti, je u dva slova (ś) i (ź), kojih nema u srpskom, a koja podsjećaju na francuski oštri akcenat.

Glasovi su u govornom crnogorskom prisutni oduvijek, ali su slova formalno dodata crnogorskom alfabetu prošlog jula.

"Ako imamo srpski, hrvatski i bosanski jezik, zašto da nemamo i crnogorski?" pita gospođa Šušanj. "Crna Gora je država. A u crnogorskoj kulturi i tradiciji postoje specifičnosti… dobro.., neka to bude jezik."

Ali ovdje je problem što mnogi nijesu spremni da to prihvate. Prema posljednjem popisu stanovništa 2003. – tri godine prije nezavisnosti – dvije trećine su svoj jezik nazivali srpskim.

Iako je nesumnjivo taj broj smanjen nakon osamostaljenja, postoji još veliki broj ljudi koji kažu da crnogorski jezik ne postoji, već da je to samo dijalekt srpskog.

Rivalstvo na univerzitetu

U školama diljem zemlje, linija razdvajanja je difuzna pošto je predmet nazvan "maternji jezik".

To je kompromisno rješenje za problem koji je iskrsao sa raspadom Jugoslavije ranih devedesetih.

Jugoslovenske konstitutivne republike su proglasile mrtvim srpsko-hrvatski, koji je govoren svuda osim u Makedoniji i Sloveniji. Nove nezavisne države su koristile jezik da učvrste vlastiti identitet.

Ali Crna Gora je uvijek smatrana republikom bliskom Srbiji u kulturnom smislu, zbog čega je i rasprostranjen otpor separiranju jezika.

Pitanje jezike je ovdje opterećujući političko pitanje, oko koga se natežu vlada i srpske opozicione partije.

Borbena linija je jasno povučena na fakultetu u Nikšiću, udaljenom od Podgorice 60km (37 milja), gdje se srpski uči samo hodnik niže od katedre za crnogorski jezik, koja je prva u zemlji.

"Jezik služi za komunikaciju," kaže Goran Radonjić, profesor srpske književnosti i član opozicione partije Nova srpska demokratija. "Stvarajući novi jezik, oni postavljaju pregradu između nas."

Podijeljena mišljenja

On mi je rekao da se oni koji brane srpski već duže ne osjećaju sposobni da to čine javno.

"Da biste sačuvali posao, vi treba da prihvatiti postojanje crnogorskog jezika i da se služite njime", kaže Radonjić. "Ljudi koji rade u državnoj službi se veoma boje da budu označeni kao izdajnici, iako oni to nijesu."

Par stotina metara dalje. Zorica Radulović predaje studentima druge godine osnove gramatike crnogorskog jezika – iako nijedan udžbenik još nije objavljen.

"Postoji određena napetost između dvije katedre", kaže mi ona. "Mi se moramo braniti od srpskih profesora, govoreći im da crnogorski jezik zaista postoji."

Na podgoričkim ulicama mišljenja su takođe podijeljena.

"Ja govorim crnogorski", kaže lokalni novinar Dejan Radulović. "Govorio sam srpski, ali mi smo sada nezavisna zemlja, Jezici su veoma slični, ali mi imamo svoje specifičnosti."

Jelena (26) se ne slaže sa njim. "Ja sam učila srpski i uvijek ću govoriti srpski," kaže ona. "Crnogorski i srpski su isti jezik. U Americi govore engleski, zar ne?"

Ukoliko sve bivše jugoslovenske države ispune cilj i postanu članice EU, njihovi zvanični jezici će biti institucionalizovani, jer će zvanična dokumenta biti prevođena na srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski.

Za sada, institucije poput Haškog tribunala zaobilkaze problem korišćenjem prigodnog akronima: BCS, ili Bosanski-Hrvatski-Srpski.

Ova pitoreskna zemlja ima svega 630.000 stanovnika, ali obilje nacionalnog ponosa.

Ipak, pošto kuje sopstveni identitet, poseban od Srbije, jezička zavrzlama bi mogla otežati da Crna Gora govori jedinstvenim glasom.

BBC

Prevod:PCNEN