Piše: Mirela Holy

Za iniciranje stvarne promjene u društvu prema rodnoj ravnopravnosti nije dovoljno samo vedro se ‘ženski’ osmjehivati na političkim sastancima te dijeliti ‘ženske’ puse u okorjele ‘muške’ političke obraze. Za promjenu je potrebno razumjeti da je društvo u kojem živimo dubinski nepravedno, i to ne samo u pogledu muško-ženskih odnosa, već i u činjenici da postoje grupe koje su povlaštene i one koje su subordinirane. 

Predsjednica Vlade Republike Hrvatske gospođa Jadranka Kosor je krajem siječnja otvorila konferenciju pod nazivom "Žene – lideri u politici" koju su zajednički organizirali Zaklada hrvatskog državnog zavjeta, Zaklada Konrad Adenauer i Media servis, a u organizaciju ove konferencije uključilo se i nizozemsko ministarstvo vanjskih poslova, i to vjerojatno financijski jer ne mogu vjerovati da bi Nizozemska administracija svjetonazorski podržala ovakav skup. S obzirom na to da je cilj ove konferencije, pretpostavljam, bio promicanje rodne ravnopravnosti u političkom kontekstu, začuđuje rodna neosjetljivost u nazivu konferencije iz čega se može zaključiti kako organizatori i organizatorice konferencije u stvari vjeruju kako žene u hrvatskoj politici mogu uspjeti jedino kao lideri, ali ne i kao liderice, odnosno da mogu uspjeti samo ako se ‘operu’ od svog rodnog identiteta i prigrle ‘muški’ model političkog ponašanja i djelovanja.

Premijerka se u svom govoru kojim je otvorila spomenutu konferenciju, na prvi pogled suprotno nazivu konferencije, upela uvjeriti javnost da političarke u Hrvatskoj, iako teško, mogu biti liderice, a ne lideri. Kako bi na osobnom primjeru pokazala kako put do uspjeha političarkama u Hrvatskoj nije posut ružama bez trnja, premijerka je u poprilično malicioznom, pa čak i osvetoljubivom tonu, podsjetila hrvatsko građanstvo da su je tijekom karijere (posprdno i s omalovažanjem) nazivali zapisničarkom i Suzanom. Iako njeno cjelokupno političko djelovanje od sredine 90’ godina do danas govori suprotno, Jadranka Kosor u svom se govoru na konferenciji silno trudila uvjeriti javnost u to kako je uspjela u politici usprkos tome što je žena, a ne upravo zbog toga što je žena. U pokušaju da se predstavi političkom heroinom koja se bori za rodnu jednakopravnost u politici i šire, premijerka je naglasila da žene u politici ne smiju posustati ni kad ih zovu Suzanom, ni kad ih zovu zapisničarkom. Tajnu svojeg političkog uspona do trona premijerke i to u tradicionalno patrijarhalnom hrvatskom političkom miljeu Jadranka Kosor je razotkrila sljedećim riječima, citiram: ‘Nemojte se obeshrabriti, nasmijte se i idite dalje’.

Čini se da su otkako je postala premijerkom Jadranki Kosor osmijeh i ignoriranje mnogih problema doista postali ne samo zaštitnim znakom, već i najjačim štitom. I to bi bilo jako dobro kada bi premijerka rješavala probleme. No, nažalost, ona to ne čini, baš kao što ni svojim prijašnjim, ali i sadašnjim političkim djelovanjem ne čini nikakvu uslugu ženama u Hrvatskoj i ne radi ništa na podizanju svijesti o rodnoj (ne)jednakopravnosti. Deklarativne riječi opredjeljenja za društvo rodne jednakopravnosti i ukinuće patrijarhata, naime, ne znače baš ništa ukoliko se vlastitim političkim djelovanjem aktivno radi na zadržavanju duboko ukorijenjenih rodnih stereotipa i održanju patrijarhata kao istinski nepravednog društvenog modela. A Jadranka Kosor svojim prijašnjim i sadašnjim političkim djelovanjem upravo to čini, i to svakodnevno.

Liderica – damica

Iako se premijerka na riječima zalaže za ravnopravnost spolova i strašno se nervira kada joj novinari, i valjda novinarke, postavljaju pitanja o tome je li ju strah, potpuno ispravno primjećujući da takva pitanja zasigurno ne postavljaju muškarcima u politici, u svojim se reakcijama ipak često poziva na patrijarhalne stereotipe ne bi li diskreditirala političke protivnike ili pridobila simpatije patrijarhalno odgojene javnosti. Pa tako na odbijanje poziva na kavu od strane predsjednika SDP-a Zorana Milanovića reagira poput uvrijeđene staromodne frajle riječima da je nepristojno odbiti poziv na kavu jedne dame. Dakle, kada joj odgovara Jadranka Kosor nije ravnopravna političarka koja na istom nivou razgovara s muškim subjektima u politici, već je dama, valjda krhka ženica prema kojoj njeni politički konkurenti moraju imati na patrijarhalnim obrascima ukorijenjeno poštovanje i to iz jednostavne činjenice da je ženskog spola. Takvo poštovanje prema Jadranki Kosor nije poštovanje prema političarki i liderici, osobi, već poštovanje prema Jadranki Kosor kao krhkoj damici.

Premijerka ukopava patrijarhalne rodne stereotipe i kada svoje upravljačke metode kvazi simpatično izjednačava s metaforama kuhinje, tog omiljenog simbola ženskog patrijarhalnog rodnog identiteta. Pa će tako premijerka vrući krumpir krize i nereda u Hrvatskoj, citiram: ‘znati ohladiti, oguliti i u ženskom stilu napraviti dobru krumpir salatu’. Dama Jadranka Kosor potpuno je, izgleda, nesvjesna koliko takvim sterotipiziranim izjavama čini medvjeđu uslugu i štetu ne samo ženama u politici, već svim ženama u Hrvatskoj, jer ih gura u kal i glib tzv. ženskog političkog geta iz kojeg se žene s ovako rodno osviještenom premijerkom nikada neće izvući.

Ali to ionako nije briga premijerku. Svoju političku egzistenciju do trenutka kada nije izabrana, već postavljena za premijerku (i to od strane svog donedavnog političkog zaštitnika i mentora Ive Sanadera), Jadranka Kosor mogla je ponajprije zahvaliti svojoj submisivnoj i subordiniranoj ženskoj patrijarhalnoj krinki koju je poslušnički i odanički pokazivala prvo ‘ocu domovine’ Franji Tuđmanu, a potom mačo autokratu Ivi Sanaderu. I u tome sve donedavno nije imala nikakvih prijepora ili inhibicija pa stoga, kada danas osvetoljubivo podsjeća da ju je bivši šef Ivo Sanader s omalovažavanjem nazvao zapisničarkom, ne treba zaboraviti da je tome velikim dijelom i sama asistirala svojim ulizičkim sljedbeništvom po načelu: ‘kud Ivo, tud i ja’. Nije samo politička opstojnost i karijera premijerke Kosor dijametralno suprotna načelima rodne ravnopravnosti i dekonstrukcije patrijarhata, to je i cjelokupni sadržaj njenog političkog djelovanja koji radi oštru crtu razdjelnicu između muškaraca i žena po načelu trpanja svakog spola (ne daj Božice roda!) u njegov patrijarhalnim okvirima zadani geto. Pa su u tom svijetu žene isključivo požrtvovne majke, udovice i rodilje (naravno samo po metodi koju odobrava Crkva, ali nikako ne i medicinski uvjetovana oplodnja!), a muškarci branitelji i skrbnici obitelji.

Jadranka Kosor jednostavno nema pojma što znači raditi na raskrinkavanju patrijarhata i boriti se za rodnu jednakopravnost, a nažalost, uvjerena u svoju ispravnost ne želi učiti i raditi na sebi. Njeno nejasno poimanje borbe za ženska prava šizofrena je mješavina zasada liberalnog feminizma koji smatra da je društvo u kojem živimo u stvari dobro uređeno, jedino što žene nemaju jednaki položaj u društvu kao muškarci, te uvjerenja da borba za ženska prava znači paradiranje i pomalo smiješno-žalosno pokazivanje navodnih, a u stvari patrijarhalnom dogmom uklesanih, tzv. ženskih obilježja u političkom diskursu. No, i to je samo fasada.

Zašto? Zato što je premijerka Kosor kao i mnogi/e drugi/e političari/ke u Hrvatskoj osoba bez jasno formiranog sustava vrijednosti ili ideologije. Ona je politička oportunistica koja svoje političko djelovanje poput kameleona prilagođava trenutnoj političkoj okolini. U tom se smislu njeno upravljanje državom, kao i HDZ-om, ne razlikuje mnogo od njenog prethodnika i bivšeg mentora Ive Sanadera. HDZ-om vlada autokratski, a možemo samo nagađati da li neke stranačke podanike/ice ‘drži na uzdi’ i u poslušnosti uz pomoć straha od kaznenog progona. Tijekom dosadašnjeg upravljanja državom nije pokazala da ima nužno potrebnu viziju za promjenu te je naputke prijašnjih domaćih mentora samo zamijenila savjetima europskih birokrata. Poput svih patrijarhalno sazdanih vlastodržaca i Jadranka Kosor koristi manipulaciju kao politički modus operandi i po tome, a ne po spravljanju krumpir salate i izigravanju dame, nije liderica, već lider. A to za Hrvatsku jednostavno nije dovoljno.

Tri mušketirke – Magy, Angie i Jaca

Za iniciranje stvarne promjene u društvu prema rodnoj ravnopravnosti nije dovoljno samo vedro se ‘ženski’ osmjehivati na političkim sastancima te dijeliti ‘ženske’ puse u okorjele ‘muške’ političke obraze. Za promjenu je potrebno razumjeti da je društvo u kojem živimo dubinski nepravedno, i to ne samo u pogledu muško-ženskih odnosa, već u shvaćanju da postoje grupe koje su povlaštene i one koje su subordinirane, kao i shvaćanju toga da ne postoje muške ili ženske osobine, već samo one ljudske, te da iz pozicija tih univerzalnih, a opet individualnih osobina treba djelovati i graditi svoj politički i osobni identitet i integritet. A to podrazumijeva i drukčije shvaćanje uspješnosti. Premijerka je izjavila da je ‘ponosna jer je jedna od osam žena u Europi koje su na čelu vlada ili država’ te da su ‘Margaret Thacher i Angela Merkel nedvojbeni primjeri da se u politici može biti uspješan bez obzira na rod’. Premijerka jednostavno ne shvaća da nije uspjeh biti ženom na čelu države, a ne napraviti pozitivan zaokret prema društvu veće pravednosti i jednakopravnosti, posebice kada se na tu poziciju dođe mimo demokratskih izbora.

Jadranka Kosor bi ubuduće trebala dobro razmisliti kada se poput mača laća ‘rodno’ obojenog retoričkog oružja. U tom ću smislu parafrazirati misao Camille Paglia iz knjige ‘Seksualna lica’ o tome kako ‘nije moguće uhvatiti goli mač prirode a da krv ne poteče’. Premijerka Kosor ne može se služiti argumentima rodne osjetljivosti i ravnopravnosti kada joj to odgovara, kao u samoposluživanju, odnosno pozivati se na poštivanje njenog ‘ženskog’ patrijarhalnog dostojanstva i damske osjetljivosti kada joj to u drugim okolnostima odgovara, a da krv ne poteče. U cijeloj je toj situaciji manje važno što će poteći njena krv kroz ismijavanje i medijsko omalovažavanje, a znatno je opasnije što će takvom retorikom žensku polovicu Hrvatske zacementirati u kalu i glibu ženskog političkog i svjetonazorskog geta. Stoga ukoliko premijerka Kosor želi biti stvarnom političkom lidericom treba prestati djelovati i reagirati po načelu mrzovoljne i osvetoljubive premijerke naglo probuđene na zrnu patrijarhalnog graška.

ZaMirZINE