U Hrvatskoj je već postalo normalno promatrati građane kako kopaju po kantama za smeće a broj korisnika javnih kuhinja samo raste i raste.

Piše: Drago Pilsel

Javnom se mnijenju čini da vlade kose se nižu u ovdašnjim zemljama jedna za drugom ne mogu riješiti velike probleme sadašnjice niti jasnije ocrtati budućnost: vlade, kažu za sebe, poduzimaju sve brojne mjere i oblike javne pomoći, ali nezaposlenost se rijetko smanjuje, a siromaštvo se ozbiljno povećava. U Hrvatskoj je već postalo normalno promatrati građane kako kopaju po kantama za smeće a broj korisnika javnih kuhinja samo raste i raste.

Socijalne nejednakosti postaju sve napetije i često izbijaju na teritorijalnoj razini, dovodeći tako u opasnost povezanost i koheziju društva. Uz to, muškarci i žene koji se bave politikom, često se pokazuju nesposobnima pristupiti dubokim i nužnim reformama i predvidjeti budućnost. Oni donose, najčešće je tako, kratkoročne odluke, i to vrlo često za vrijeme priprema i provođenje izbora.

U sadašnjem osobito teškom kriznom stanju europske i svjetske povijesti – financijskom, gospodarstvenom, socijalnom te ponajviše moralnom – i naše zemlje imaju ozbiljnih problema. Sveopća je kriza zapravo još dublja zbog mnoštva frustracija, tjeskoba i strahova preostalih nakon pretrpljenog rata.

No, bez obzira na krizu i zbog toga što se moramo ozbiljno pozabaviti teškim poslom rehabilitacije politike, trebamo postaviti svoje prioritete, uočiti posebne probleme te pronaći načine njihova rješavanja, a usto i da ostvarimo svoje i europske legitimne interese u europskom kontekstu. Pred nama je razdoblje konsolidacije, usklađivanja i prilagođivanja nacionalnog života, kao i demokratskog sustava i institucija unutar europskih i svjetskih integracija, u čijim će okvirima morati zaštititi i promicati što bogatiji i svestraniji razvoj našega identiteta i uvjete našega postojanja.

Mnoge gospodarstvene i razvojne nejednakosti, kao i one između bogatih i siromašnijih te osobito krajnje siromašnih dijelova i krajeva svijeta, ostaju neriješen problem našega vremena i neodržanih obećanja bogatih siromašnima, tako da danas tvore njegovu tragičnu i neprihvatljivu podijeljenost. Njoj valja pridodati i kulturnu zaostalost, neprosvijećenost i nepismenost te nedovoljnu ili gotovo nikakvu zdravstvenu i ekološku skrb.

U temelju sadašnjih socijalnih, gospodarstvenih i financijskih nevolja koje potresaju svijet stoji, pak, dubinska duhovna kriza, kriza samoga čovjeka i njegovih temeljnih vrednota. To ozbiljno krizno stanje traži okupljanje svih demokratskih i brigom za čovjeka zauzetih snaga, kojima su vrhovna vrednota ljudska osoba, njezina dobrobit i dostojanstvo, kao i human život, dostojan čovjeka.

Zato valja uočiti slijedeće probleme: stavljanje pojedinačnih interesa – bili to interesi pojedinih političkih stranaka ili drugih interesnih skupina – iznad javnog interesa i zajedničkog dobra; nepoštovanje i nedovoljno zalaganje za izgradnju pravne države, kao i ignoriranje europskoga demokratskog duha u institucijama od javnog interesa – od najviših do najnižih; velike socijalne nepravde i gospodarske nejednakosti među ljudima i pojedinim društvenim slojevima koje nisu plod poštenoga rada; toleriranje različitih oblika korupcije i podmitljivosti, od sukoba interesa do iznuđivanja i iskorištavanja javnih službi ili položaja za privatne svrhe i interese te čak i zakonima reguliranih društveno i moralno neprihvatljivih povlastica; mirenje s visokom nezaposlenošću i besperspektivnošću mladih te osobito s trajnim napuštanjem zavičaja i odljevom mlađeg i visokoobrazovanog stanovništva, što sve pridonosi kulturnom osiromašenju zemlje i demografskom slomu; navođenje na pretjeranu potrošnju, iznad materijalnih mogućnosti pojedinaca i obitelji te stvaranje dužničke ovisnosti i dužničkoga ropstva; bezobzirno uništavanje neobnovljivih prirodnih bogatstava te rasipanje i onečišćavanje mnogih drugih; smanjivanje prava zaposlenikâ, osobito radnikâ s nižim primanjima i neredovitost, štoviše izostanak isplata zasluženih zarada; nedovoljna briga države za socijalno ugrožene kategorije stanovništva, napose za djecu, mlade, žene, radnike i umirovljenike kao i, uopće, velike socijalne nepravde te gospodarstvene nejednakosti među ljudima i društvenim slojevima; toleriranje bahatosti odgovornih ljudi, čelnikâ civilnih vlasti i stranaka, zatvorenosti javnih službi, birokratizacije i neosjetljivosti za prava, potrebe i probleme građana; promicanje individualizma, relativizma i nihilizma, kao i društvene anomije i neodgovornosti; rašireno bezakonje i nasilje, posebno među mladima, njihovo padanje pod utjecaj droge i organiziranog kriminala; stvaranje osjećaja u građana da su nezaštićeni te da ih dovoljno ne štite ni policija, ni sudovi, ni odvjetnici, što mnoge od njih potiče da uzmu pravdu u svoje ruke; olako prihvaćanje neoliberalnih rješenja u gospodarstvu, kao i zastupanje prijeke potrebe deregulacije, liberalizacije i privatizacije gotovo svih sektora društva, a posebice zdravstva i školstva kao jamaca jednakosti i solidarnosti; neprepoznavanje i neuvažavanje legitimnih nacionalnih interesa u politici i gospodarstvu, navlastito identiteta u kulturi, te njihova nedovoljna zaštita i promicanje u odnosima sa svijetom, bez uskogrudnog nacionalizma i zatvaranja, ali i bez podložničkog odnosa i polaganje isključivoga prava na istinu i nedovoljno poznavanje temeljnih problema suvremenog čovjeka.

Plemenitost političke obveze bi trebala biti neporeciva. Zloporabe koje se javljaju ne bi smjele predstavljati stablo što pokriva šumu svih onih koji, potaknuti brigom za pravednost i solidarnost, ulažu u to svoju snagu, shvaćajući svoju djelatnost kao službu, a ne kao sredstvo za zadovoljavanje vlastitih prohtjeva. Ukazivati na nemoral i na korupciju ne znači osuđivati politiku u cijelosti, niti to znači opravdavati nepovjerenje i nezainteresiranost za političko djelovanje.

Nezavisne Novine