Tragom nove optužnice protiv već osuđenih oficira JNA za razaranja Dubrovnika ratne 1991. i 1992. godine

Piše: Luko Brailo

Podizanje optužnice protiv desetorice visokih oficira bivše JNA za ratne zločine počinjene na jugu Hrvatske u Dubrovniku je primljeno s pomiješanim osjećajima odnosno prevladavajućom ocjenom o njezinoj zakašnjelosti. Takvo reagiranje je i razumljivo jer je od tih zločina protiv civilnog stanovništva na dubrovačkom području te uništavanju kulturnih i povijesnih spomenika prošlo punih osamnaest godina. Zato se i nije odviše vjerovalo u podizanje novih optužnica nakon što je Haški sud u poslijeratnom razdoblju za sve ono što se događalo tijekom "rata za mir" već osudio generala Pavla Strugara i admirala Miodraga Jokića koji su odležali sedam i pol i sedam godina zatvora.

    Na podizanje nove optužnice Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku odlučilo se nakon pribavljanja podataka iz ranijih istraga kao i vojne dokumentacije bivše JNA koju je od 2000. do 2005. godine prikupljalo tužiteljstvo u Haagu. Tu činjenicu ne krije ni ŽDO koje je javnost obavijestilo da je spomenuta dokumentacija bivše JNA u ruke hrvatskog pravosuđa dospjela tek ove godine, i to "putem časnika za vezu Državnog odvjetništva RH pri Uredu Tužiteljstva ICTY-ja u Den Haagu". Pritom se ističe kako je u tim dokumentima "utvrđeno" koje su jedinice sudjelovale u agresiji na dubrovačko područje, kao i u kojemu su razdoblju pojedine jedinice JNA napadale dijelove juga Hrvatske u "operaciji Dubrovnik".

U spomenutoj dokumentaciji ustupljenoj hrvatskom pravosuđu su, među ostalim, direktive za napad, naredbe za borbena djelovanja i izvještaji o tim operacijama koje su "potpisivali optuženici". To je dubrovačkom ŽDO-u umnogome pomoglo da utvrde tko je od njih i u kojemu razdoblju zapovijedao pojedinim jedinicama i kakva je bila zapovjedna odgovornost optuženika.

    Iako zakašnjela, otpužnica s popisom desetorice visokih oficira bivše JNA donosi bitnu novost u odnosu na haške postupke vođene protiv generala Strugara i admirala Jokića. Oni jesu pravomoćno osuđeni, odležali su po dvije trećine kazne i na slobodi su, ali se najveći dio postupka protiv njih vodio i po Strugarovoj i Jokićevoj odgovornosti za najžešći napad na Dubrovnik od 6. prosinca 1991. godine. U tim je presudama naglašeno kako su tog dana poginula dva, a ranjena tri civila te je uništen, zapaljen ili oštećen veliki broj palača, crkava i drugih objekata. To su povijesno i pravosudno gledajući nepotpuno utvrđene činjenice budući da je tog dana poginulo 19 civila i branitelja, 60 građana Dubrovnika teško je povrijeđeno, a unutar UNESCO-ove zaštićene povijesne jezgre Dubrovnika izgorjelo je devet palača.

    Nova optužnica proširena je i na ratna zbivanja osim spomenutog "crnog petka dubrovačkog", a odnosi se na razdoblje od l. listopada 1991. do kraja listopada 1992. godine kada je i završen najveći dio borbenih djelovanja iz doba "rata za mir". Bilo je u tom razdoblju još mnogo teških dana, primjerice, od 8. do 14. studenoga 1991. godine kada su poginula 24 branitelja i kada je tvrđava Srđ jedno vrijeme bila napuštena.

    Novom optužnicom rekonstruirano je nastajanje i borbeno djelovanje II. operativne grupe JNA za dubrovačko-hercegovačko ratište, njezin zapovjedni lanac, angažman jedinica iz sastava te "grupe" od oko 30.000 ljudi… U tome je ŽDO-u doista nesebično pomogao prvi zapovjednik tog OG-a general Jevrem Cokić koji je prošle godine u nakladi "Srpske knjige" iz Rume izdao knjigu naslovljenu "Početak kraja". Iako je Cokićeva knjiga u biti zamorna, s obzirom na njegov beskrajno težak generalsko-referatski stil, ona je istodobno i vrelo bitnih informacija o planiranju, vođenju i odvijanju "operacije Dubrovnik". Nikakve slučajnosti u napadima na jug Hrvatske i Dubrovnik nije bilo, svjedoči Cokić iz prve ruke, opisujući planiranje te akcije u ljeto ‘91. kao i njezino izvođenje u jesen iste godine. Njegovi "gosti" u "Početku kraja" su članovi vrha tadašnje JNA – Veljko Kadijević, Blagoje Adžić i Stane Brovet, ali i ondašnji visokorangirani oficiri poput Ratka Mladića, Milana Torbice, Radomira Eremije, Živote Avramovića, Nikole Uzelca… i ostalih uključenih u SMB pacificiranje cjelokupnih prostora Dalamacije i Hercegovine, na potezu od Knina i Zadra, preko Mostara do krajnjeg juga Hrvatske i granice s Crnom Gorom. Svjedoči Cokić, među ostalim, i o direktivi za napad na Dubrovnik i dubrovačko područje koju je donio 28. rujna. Tadašnji načelnik Štaba Vrhovne komande JNA, general Blagoje Adžić, odobrio je Cokićevu isplaniranu zamisao 30. rujna, a sveopći napad na jug Hrvatske započeo je l. listopada ‘91. u ranim jutarnjim satima. Tako je Cokić, poput Kadijevića i njegove knjige "Moje viđenje raspada – Vojska bez države", praktički ispisao podlogu za vlastiti kazneni progon.

    Pitanje je, naravno, mogu li spomenuta desetorica biti i izvedena pred nacionalne sudove s obzirom na to da su hrvatskom pravosuđu nedostupni. Pravni stručnjaci s kojima smo razgovarali napominju kako se protiv Strugara i Jokića ne može voditi novi postupak za nedjela za koja su pravomoćno osuđeni u Haagu. Ako je riječ o novim okolnostima izvan već utvrđenih u Haagu, tada postoji mogućnost vođenja drugog postupka, na što i upućuje optužnica dubrovačkog ŽDO-a. Postupak protiv Vladimira Kovačevića "Ramba" Haag je ustupio srbijanskom pravosuđu, ali je taj postupak obustavljen zbog njegova liječenja u psihijatrijskoj ustanovi. I za preostalih sedam optuženika, s obzirom na to da su državljani Srbije i Crne Gore, treba ponajprije obaviti stručnu ekspertizu optužnice, napominju pravni stručnjaci. Naime, za sve njih su nadležna pravosuđa u Beogradu i Podgorici, a novonastale države na prostoru bivše Jugoslavije nemaju zaključen sporazum o izručenju svojih državljana.

    Stoga je jedina pravna mogućnost da Hrvatska Srbiji i Crnoj Gori dostavi dubrovačku optužnicu da bi se provjerili dokazi na kojima se ona temelji i procijenilo mogu li se optuženici kazneno goniti. Ako su dokazi valjani, kako se navodi u optužnici ŽDO-a, i ako ima novih kaznenih djela za Strugara i Jokića, i tada bi za desetoricu s popisa bili nadležni sudovi u Beogradu i Podgorici. Takav ishod ne može, naravno, zadovoljiti žrtve besmislenog "rata za mir". Ali ni hrvatsko pravosuđe koje treba učiniti sve što je u njegovoj moći kako glasovita "operacija Dubrovnik" ne bi ostala na izrečenih svega sedam i pol i sedam godina.

    Jer, od Konavala do Dubrovačkog primorja poginulo je više od 400 hrvatskih branitelja, ubijeno je 116 civila, u logorima u Morinju i Bileći bila su 432 zatočenika, 33 tisuće ljudi "steklo" je status prognanika diljem Hrvatske i u inozemstvu, a ukupne štete zbog "odbrane Jugoslavije" su nakon rata procijenjene na oko 1,5 milijardi eura!

Novi list