Sarajevski Dani donose do sada najkompletniji spisak imovine premijera republike Srpske Milorada Dodika koja se procjenjuje na više od 200 miliona eura

Piše: Dženana Karup-Druško

Istražitelji SIPA-e su prošle sedmice po nalogu Tužilaštva BiH upali u Narodnu skupštinu Republike Srpske gdje su razgovarali sa šefovima poslaničkih klubova o izgradnji zgrade Vlade RS-a u Banjoj Luci o čemu Tužilaštvo BiH već nekoliko mjeseci provodi istragu. Prema dosadašnjim informacijama, otkrivenim tokom istrage, Milorad Dodik, premijer, te Slobodan i Slavica Stanković, vlasnici Integral inženjeringa su počinili više nezakonitosti pri izgradnji Administrativnog centra zbog čega se sumnjiče za zloupotrebu položaja, pribavljanje protivpravne imovinske koristi i pranje novca.

Istraga koju inspektori SIPA-e provode predvođeni Tužilaštvom BiH odnosi se na zgradu RTRS-a, izgradnju Administrativnog centra i izgradnju autoputa Banja Luka – Gradiška. Osim tima u Sarajevu, intenzivno radi i kancelarija SIPA-e u Banjoj Luci, gdje je dosad saslušano na desetine svjedoka među kojima su vlasnici zemljišta preko kojeg je prošao autoput Banja Luka – Gradiška te bivši članovi Upravnog odbora RTRS-a od kojih su zatražene informacije o izgradnji RTV doma. Prema informacijama kojima raspolažu Dani, istraga oko Dodika će vrlo brzo biti proširena i na privatizaciju naftne industrije, Dodikovu imovinu na Cipru, Voće promet (firmu u vlasništvu njegovog brata) te ostale brojne Dodikove poslovne poduhvate kojima je za samo nekoliko godina postao jedan od najbogatijih ljudi na Balkanu.

Vraćanje dugova Dodikova današnja imovina nezvanično se procjenjuje na više od 200 miliona eura. Međutim, u imovinski karton na početku svog premijerskog mandata Dodik je unio sljedeću imovinu: stan u Laktašima, vrijedan oko 15.000 eura, dva stana u Beogradu veličine 77 metara kvadratnih (vrijednost 2006. procijenjena na 40.000 eura), zatim porodična kuća vrijedna oko 100.000 eura, automobil 50.000 i naslijeđe od 150.000 eura. U imovinskoj kartici piše i da posjeduje dionice u preduzećima, ali ne i u kojim, niti kolika je njihova vrijednost. Već i iz navedene procjene vrijednosti nekretnina koje je prijavio u svom imovinskom kartonu, a čije tržišne vrijednosti su nekoliko puta veće od navedenih, jasno je da Dodik pokušava prikriti i umanjiti stvarnu vrijednost svoje imovine.

Prema podacima stranih obavještajnih službi, koji su nam nezvanično potvrđeni i u SIPA-i, Dodik osim zavidnih bankovnih računa posjeduje brojne stanove, kuće, poslovne prostore, firme, plantaže, lovišta, radijske stanice, stotine hiljada hektara obradivog zemljišta te dionice u brojnim preduzećima i bankama. Svoje poslove završava putujući službenim avionom i helikopterom. S obzirom na sve ovo, nema sumnje da je Dodik visoko na vrhu tranzicijske elite ne samo zemalja nastalih iz bivše Jugoslavije, već i puno šire.

Kada je 1998. prvi put preuzeo mandat premijera, Dodiku je to bila idealna prilika da riješi svoje finansijske probleme. U kakvoj situaciji je bio ilustrira podatak da mu je banka, kod koje je bio zadužen, 1997. oduzela kuću u Laktašima jer joj nije mogao vratiti 40.000 maraka. Naime, Dodik je u ratu imao firmu 3D koja se (fiktivno) bavila uzgojem teladi, ali je zato Dodik na njen račun od tadašnje vlade, koja je davala podsticaj za unapređenje stočarstva, inkasirao stotine hiljada maraka. (Posebno je pitanje novaca iz Phare programa dok je bio predsjednik Izvršnog odbora Opštine Lakataši.) Osim toga je na ime 3D-a od Agroprom banke uzeo kredit od 160.000 KM koji nije vratio. No, već tokom prve premijerske funkcije Dodik je vratio ovu kuću i u njoj je, navodno, njegov zet otvorio preduzeće. Osim toga, u to vrijeme je Dodik, baveći se švercom cigareta, ostao dužan Makedonija Tabaku skoro milion maraka jer nije plaćao robu koju je uzimao. Uz sve ovo dugovao je i Banjalučkoj banci 258.000 KM. Ubrzo nakon preuzimanja premijerske funkcije, Dodik je poravnao svoje dugove i enormnom brzinom krenuo da se bogati.

Podaci istražitelja koji se bave Miloradom Dodikom kažu da je on povezan sa sljedećim kompanijama čije je poslovanje uglavnom pod njegovom kontrolom: Igokea (vlasništvo Gorana Dodika, premijerovog brata), Termalna banja u Laktašima (vlasnica Gorica Dodik, premijerova kćerka), Grand Trade Banja Luka (vlasnik Mile Radišić), Kaldera Company u Laktašima (vlasnik Milenko Čičić), Integral (vlasnik Slobodan Stanković), Niskogradnja (vlasnik Ljubomir Ćubić), Zekstra (Boska), Farmland u Novoj Topoli, GP Krajina (posluje u sastavu Kaldera Companyja), Fabrika duvana Banja Luka (vlasnik Nebojša Neša Antonić), Komgrap (povezan s Darkom Matijaševićem i Integralom iz Srbije), ŽGP Novi Sad (povezan s Integralom iz Srbije), Karavan sa Sokoca (vlasnici Mirko i Brane Čolović), Kastanea (Slavko Roguljić), Telering Banja Luka (vlasnik Spasan, zet) i Alpha Security u Banjoj Luci (zvanično se vodi na Slaviši Pepiću poznatom pod nadimkom Puma).

Za prijatelje Firma Igokea vlasnik je istoimenog košarkaškog kluba, a registrirana je za proizvodnju tapaciranog namještaja i dekorativnih artikala i nekada je imala 200 radnika i proizvodila namještaj. Prvu proizvodnju Dodik je otvorio u Opovu u toku rata, uz pomoć Socijalističke partije Srbije. Kratko trajalo. Također, od Slobodana Miloševića, tadašnjeg predsjednika Jugoslavije je dobio "bespovratni kredit" i prostor u Sava Centru koji je koristio. Danas se Dodik kroz Igokeu više ne bavi proizvodnjom već – košarkom. Kada je magazin FTV-a 60 minuta objavio da se Igokea u ratu bavila švercom alkohola i cigareta, u jednoj od brojnih tužbi koje je protiv njih pokrenuo Dodik, i ovo je navedeno na sudu, ali je Dodik izgubio spor.

Kada je "pao" na švercu, odnosno kada je MUP RS-a u ratu zaplijenio kamione, tadašnji ministar policije Tomo Kovač je došao kod lidera Republike Srpske Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika sa zahtjevom da se Dodiku skine imunitet kao poslaniku, da bi bio uhapšen. No, Krajišnik to nije dozvolio i tako je Dodik ostao na slobodi. (Učinjenu uslugu Dodik ne zaboravlja: otkako je Karadžić u Haagu, Vlada Republike Srpske intenzivno brine o potrebama njegove porodice. S druge strane, Vlada Republike Srpske je preuzela na sebe sve troškove prošlonedjeljnog Krajišnikovog boravka na Palama, gdje je boravio u posjeti majci.)

Boško Čeko, nekada glavni revizor RS-a, prije nekoliko godina je za propast Banjalučke banke okrivio njene dužnike koji su uzimali, a nisu vraćali kredite. Među najvećim dužnicima bila je Dodikova Igokea koja je podigla kredit od 700.000 KM i nije vratila, a kao garancija za kredit (mimo svih zakona i bankarskih propisa) bila je Dodikova tužba protiv firme Prima Trade iz Topole. Naime, Dodik je naveo da će banku isplatiti kad ova firma isplati njega?!

Termalnu banju u Laktašima prvo je kupio Rade Ratkovac, ali mu nikad nije dozvoljeno da je obnovi i počne koristiti. Prema informacijama istražitelja, tome se žestoko suprotstavio Dodik jer je banja privatizirana mimo njegovog znanja. Kako nikako nije mogao dobiti dozvolu za gradnju, Ratkovac je na kraju bio prinuđen objekat prodati Dodikovom najznačajnijem poslovnom partneru Slobodanu Stankoviću. Inače, banja je bila vlasništvo Kazneno-popravnog zavoda u Tunjicama u Banjoj Luci. Stanković i Dodik su banju od Ratkovca otkupili za oko pet miliona maraka, a prema saznanjima istražitelja, novac je povučen iz sredstava namijenjenih za izgradnju autoputa Banja Luka – Gradiška. Odmah nakon kupovine banja je obnovljena, iako se i dalje vodila kao vlasništvo KPZ-a Tunjice, no Dodik je čak i sud uspio uvjeriti u suprotno. Prema nezvaničnim podacima istražitelja, banja je sada pod kontrolom Dodikove kćerke i zeta.

Omiljene firme Vlasniku Grand Tradea Miletu Radišiću gradonačelnik Banje Luke Dragoljub Davidović je u decembru 2003. dodijelio (mimo zakona) zemljište u strogom centru grada vrijedno, prema procjenama upućenih, nekoliko desetina miliona maraka. Radišić je jedan od onih s lažnom ruskom diplomom, a za tu zemlju dobio je kredit uz potpis sadašnjeg ministra finansija! Ta firma nije praktično imala ništa, a platila je zemlju kreditom za koji im je pomogao Aleksandar Džombić, te se smatra da mu je to bila najbolja preporuka za poziciju.

Radišić je bio Dodikov vozač, da bi uz njegovu pomoć dogurao do direktora Lutrije Republike Srpske. Lutrija je 11. marta 2000. potpisala ugovor s kiparskom firmom Glori kojim je za nekih 90 miliona KM – oštećen budžet Republike Srpske. Naime, tim "poslovnim" ugovorom je kiparskoj firmi pripalo 60 posto, a Lutriji RS-a 40 posto od ukupne zarade koja se slivala u Zajednički fond formiran nakon potpisivanja ugovora. Također, prema ugovoru, Lutrija se obavezala da plaća radnike, a Glori tek menadžera. Kao nagradu za ovaj posao Dodik je, prema podacima istražitelja, dobio vilu u Limassolu na Cipru. No, zbog raskida spomenutog ugovora, Glori potražuje od Lutrije u arbitražnom postupku 82 miliona maraka odštete. Prema spomenutom ugovoru, Lutrija se obavezala da će "sva oprema i ostala imovina koju upotrebljava Glori u ovoj saradnji" biti svojina kiparske firme i kao takva isključena "od bilo kojeg potraživanja, bilo koje vrste, od bilo kojeg trećeg lica prema Lutriji". Preciznije, Lutrija će iz onih svojih 40 posto podmiriti i sve troškove i eventualne gubitke, a "Glori" će imati isključivo dobitke.

Vlasnik Kaldera Companyja Milenko Čičić jedan je od najvećih akcionara GP-a Krajina koja je izgradila desetine zgrada u Banjoj Luci ne plativši dažbine. Svoje dugove Krajina je poravnala izgradivši garaže koje je (preskupo) otkupio grad, iako je upitno koliko su one uopće i bile potrebne. U ljeto prošle godine Skupština akcionara Elektrodistribucije Pale predala je 90 posto vlasničkog udjela u koncesionom preduzeću HE Bistrica d.o.o. firmi Kaldera Company iz Laktaša bez ikakvog konkursa. Odobrenje Skupštine akcionara Elektrodistribucije Pale uslijedilo je nakon što je Vlada RS-a odobrila uključivanje Kaldere u gradnju četiri hidroelektrane na rijekama Bistrici i Janjini kod Foče, vrijedne oko 150 miliona maraka. Slobodan Puhalac, ministar privrede, energetike i razvoja u Vladi RS-a i predstavnik državnog kapitala Boško Tomić nisu pojma imali po kojoj je proceduri za ovaj posao izabrana Kaldera koja je prema spisku koncesionara Komisije za koncesije RS-a u to vrijeme već imala jednu koncesiju za gradnju hidroelektrana.

Banjalučka berza je početkom ove godine, objavljujući podatke o uspješnom poslovanju kompanija, navela da je u prošloj godini najbolje poslovao Telekom Srpske koji je uvećao dobit za 66 posto povećavši ga na 119,2 miliona KM. Telekom slijedi GP Krajina iz Banje Luke s ostvarenom dobiti od 27,1 milion KM. Prema podacima koje su Dani dobili, najveći akcionari GP Krajine su Milenko Čičić (38,3 posto akcija), Borko Đurić (13,9) te Miroslav Vujatović (12,5).

Iako je GP Krajina među omiljenim firmama s kojima Dodik voli poslovati, ipak ne može biti konkurentna Integralu koji im je ispred nosa, kao i austrijskom Strabagu – omiljenoj Dodikovoj inostranoj firmi, izmakao izgradnju zgrade namijenjene SIPA-i u Istočnom Sarajevu čija je vrijednost (u startu) procijenjena na preko 20 miliona KM. Bar tako je tada tvrdio Nikola Špirić, predsjedavajući Vijeća ministara, koje će i finansirati ovaj projekt.

Dodikov recept GP Krajina gradi cijeli jedan kvart u Banjoj Luci, a, prema početnim informacijama istražitelja, zato nisu platili nikakve naknade gradu. Informacije inspektora kažu da je sve završeno preko Dodika koji radi na sljedeći način: s vlasnikom firme koja izvodi u pravilu velike radove Dodik potpisuje ugovor koji mu garantira 20 posto učešća u poslu (ili čak u firmi). Na više-manje sličan način sklopio je i ugovore s firmama Kaldera, Integral inženjering, Niskogradnja, Grand Trade… Oni koji se pobune, ostanu jednostavno bez posla. I poslije toga budu izloženi odmazdi.

O zajedničkim "poslovima" Slobodana Stankovića, vlasnika firme Integral, i Milorada Dodika puno se govorilo u javnosti. Stanković je godinama odlično surađivao sa SDS-om, no činjenica je da je njegov nagli uspon počeo 1998. u vrijeme prvog Dodikovog dolaska na vlast, a nastavljen je kada je Dodik po drugi put došao na premijersku funkciju u martu 2006. Njihov prvi veliki projekt bila je izgradnja Administrativnog centra RS-a na čemu su oni, prema podacima istražitelja, zaradili oko 70 miliona maraka. Drugi veliki "posao" realizirali su kroz izgradnju autoputa Banja Luka – Gradiška u kojem je "isparilo" oko 65 miliona maraka. Novac zarađen na ovim poslovima Dodik i Stanković su uložili u firme u Srbiji, Komgrap i ŽGP Novi Sad te kupovinu više poslovnih prostora i stanova.

Izgradnja autoputa je započela u vrijeme Dragana Mikerevića, ali Mikerević je, što se skoro i potvrdilo, oduvijek radio isključivo po nalogu Dodika. Tako je realizirao i sve one strahote iz Ugovora o privatizaciji Birča i Litvanaca koji su došli tu u prvom Dodikovom mandatu. U Dodikovom mandatu dato im je da budu glavni konsultanti u privatizaciji Birča, a kasnije su baš oni kupili Birač. Ne zna se tačno koliko je Dodik dobio para za sve to, ali je, recimo, Birač odmah na početku drugog premijerskog mandata dao 800.000 KM Košarkaškom klubu Igokea.

Integral inženjering iz Laktaša zapošljava oko 450 radnika i prošlu godinu je završio s prometom od oko 60 miliona eura. Osnovna djelatnost firme je projektiranje, istraživanje i razvoj, a danas kompaniju Integral inženjering čine: Integral inženjering Laktaši, Integral inženjering Beograd, Integral inženjering Podgorica, Integra inženjering Banja Luka, Institut za građevinarstvo IG d.o.o. Banja Luka, Vektor Integra Sarajevo, Fer-oill Brčko, Rudnik krečnjaka Doboj, Tvornica kreča Doboj, Terminali Doboj, Jedinstvo Gradiška, Komgrap Beograd, Banja Laktaši, Ekonomski institut Banja Luka i Društvo za remont na pruzi i niskogradba Skopje.

Privatizacija Boske Firma Niskogradnja iz Laktaša, zvanično upisana kao vlasništvo Ljube Ćubića, dobijala je velike svote iz budžeta za izgradnju lokalnih i regionalnih puteva po RS-u. O nepravilnostima u tim poslovima bavit će se istražitelji uskoro, no naglašavaju da je posebno zanimljivo kako je Niskogradnja kršeći zakone zaradila nekoliko miliona maraka na izgradnji puteva na području općine Srebrenica. Ova firma je radila i regionalni put od Bronzanog Majdana do Omarske, a da niko zvanično nije znao za to osim Dodikovog bliskog suradnika, ministra Nedeljka Čubrilovića. Na tom poslu, dobijenom bez tendera i potrebne dokumentacije, Ćubić je zaradio oko dva miliona KM.

Za vrijeme prvog mandata Dodik je zajedno s Draganom Đurićem postao vlasnik beogradske Zekstre. Jedna od transakcija koja se sada istražuje je ona od 350.000 eura, koje je Dodik kao premijer isplatio ovoj (svojoj) firmi. Zekstra je početkom godine kupila robnu kuću Boska u centru Banje Luke. U maju ove godine Delta-Zekstra iz Beograda dala je nalog za uplatu tri miliona eura za državni kapital u Boski. Ugovor o prodaji, od 21. maja, potpisali su u ime Vlade RS-a ministar trgovine i turizma Predrag Gluhaković, a u ime Delta-Zekstra Dragan Đurić. Gradski odbor SDS-a iz Banje Luke je nakon toga reagirao tvrdeći da je Boska prodata ispod cijene jer je u oktobru prošle godine njena cijena iznosila 43,4 miliona KM. Iz SDS-a su poručili da je prodaja Boske na ovakav način "pljačka resursa Banje Luke", tražeći od nadležnih da se istraži. Nekoliko mjeseci kasnije, istraga je u toku.

Zekstra je u Beogradu vlasnik Veterinarskog zavoda koji je privatiziran pod sumnjivim okolnostima, a osim toga povezuje se s još nekim preduzećima u Srbiji, kao i Fudbalskim klubom Partizan, u čijoj upravi je od ove godine upravo Dragan Đurić. Za Đurića je općepoznato da ga je "stvorio" Dragan Tomić, nekadašnji bliski suradnik Slobodana Miloševića.

Član Upravnog odbora preduzeća Farmland iz Nove Topole je Boris Gašpar, bivši ministar trgovine i turizma u Vladi RS-a, koji je povezivan s prodajom državnog kapitala Govedarske farme koja od tada posluje pod nazivom Farmland. Ova firma je u vrijeme izgradnje autoputa Bosanska Gradiška – Banja Luka debelo pokušavala naplatiti zemljište (oko četiri dunuma) preko kojeg je bio planiran autoput. Još u to vrijeme (prije godinu dana) se govorilo da iza ove firme stoji neko jači i upravo to je predmet provjera istražitelja koji se bave ovim autoputem. Suočen s ovim optužbama Gašpar je tvrdio da on nije ni znao da autoput uopće ide tim dijelom te da "Farmland nema svoje zemljište, nego se radi o koncesionom"?! Odlukom Vlade RS-a, prema Službenom glasniku iz 2003., Farmlandu iz Nove Topole dodjeljuje se koncesija za korištenje poljoprivrednog zemljišta u svojini Republike Srpske.

Ulazak na srbijansko tržište Istragom je obuhvaćen upravo način plaćanja zemljišta Farmlandu o čemu će se više znati kad istražitelji završe svoj posao. Boris Gašpar je bio uhapšen 2007. zbog nelegalne prodaje poslovnih prostora u prizemlju Boske. Radi se o 15 prostora površine 783 metra kvadratna. Dodik je zatražio od Specijalnog tužilaštva istragu nakon čega je Gašpar uhapšen, a protiv njega pokrenut postupak. Kupcima poslovnih prostora Dodik je poručio da će im Vlada vratiti novac jer je za Bosku zainteresirana beogradska Delta?! Dodik je, prema informacijama kojima raspolažu istražitelji, suvlasnik i nekadašnjeg PIK-a Mladen Stojanović, koji raspolaže hiljadama hektara obradivih površina. Prema istim izvorima, Dodik je i veliki akcionar firme Farmland koja gazduje ovim zemljištem.

Fabriku duvana Banja Luka privatizirala je firma Antonić trade iz Laktaša čiji je vlasnik Nebojša Nešo Antonić. Firma Antonić trade je jedan od distributera cigareta Tvornice duhana iz Rovinja. Nebojša Antonić je neposredno pred kupovinu od rovinjske tvornice uzeo pozajmicu približno istu iznosu kojim platio banjalučku fabriku, a cijena joj je bila nešto preko dva miliona KM, s tim da se Antonić obavezao da će u naredne tri godine uložiti oko pet miliona. No, istražitelji smatraju da je i ova firma direktno povezana s Dodikom zbog čega je i ona na spisku onih koje se provjeravaju.

Beogradsko preduzeće Komgrap osnovano je 1975. godine, a u vlasničkoj strukturi austrijski vlasnici su zastupljeni sa 49 procenata. U vlasništvu Komgrapa je Fabrika montažnih objekata u Kijevu, Drvna industrija u Makišu, Fabrika opekarskih proizvoda u Obrenovcu te više predstavništava i objekata. Na prodaju je 2007. bilo ponuđeno 50,9 posto kapitala koje je za 4,3 miliona eura kupio Integral inženjering iz Laktaša?! Predsjednik Upravnog odbora Komgrapa danas je Darko Matijašević, na čije ime se vodi i imovina. On je blizak Dodikov suradnik i nekadašnji ministar policije Republike Srpske.

Preduzeće Karavan, vlasništvo Mirka i Brane Čolovića, prvo je otvorilo privatni hotel na Sokocu, u kojem se često okuplja poslovna i politička elita RS-a predvođena Dodikom. Brane Čolović, "ugledni biznismen", 5. juna 2009. godine je osuđen na tromjesečnu zatvorsku i novčanu kaznu od 4.500 KM jer je falsificirao dokumente za uvoz nafte i naftnih derivata. Dokumenti su bili ovjereni kod Agroprom banke u Banjoj Luci, a korišteni su u carinskim ispostavama u Banjoj Luci i Mrkonjić-Gradu. U obrazloženju presude se navodi da je Čolović "prilikom carinjenja dizel goriva D-2 u više navrata priložio fotokopije uplatnica, kao da je uplaćeno 1.400 maraka, 1.800 maraka, 1.700 maraka, 1.500 maraka te u dva navrata po 1.400 maraka kod Agroprom banke, iako to nije uplaćeno niti je obavljen prenos sredstava na budžet RS-a".

Od nafte do vojne opreme Preko Mirka i Brane Čolovića Dodik kontrolira ovaj dio RS-a. Mirko je čak prošle godine izabran za zamjenika načelnika Opštine Sokolac. Čolovići se povezuju s pljačkama sokolačkih šuma, a tim novcem je, navodno, finansirana i Dodikova paraobavještajna služba. U Dodikovoj sokolačkoj grupi su osim Čolovića i Neđo Ilić, direktor JP Šume Srpske i Rajko Bulajić, direktor šumskog gazdinstva. S grupom se, osim pljačke šuma, povezuju fiktivni ugovori o izgradnji i rekonstrukciji puteva kao i održavanje puteva u zimskim uslovima. Većinu tih poslova je realizirao Ilić s firmom Kreator, koja je u vlasništvu Čolovića. Još u vrijeme prvog Dodikovog mandata, firma Karavan je podigla milionske kredite od Kristal banke koji, prema informacijama kojima raspolažu istražitelji, nikad nisu vraćeni. Bavili su se Čolovići i mesom i flaširanjem vode, a tu fabriku je u rad pustio Dodik. Osim toga, na osnovu posjeda 635 hektara zemljišta u Glasinačkom polju, Čolovići su od Vlade kao podsticaj poljoprivrednoj proizvodnji samo u jednom navratu dobili 235.000 KM. Zbog brojnih dugova imovina braće Čolović je pod hipotekom.

Veliki dio Dodikove imovine u sudskim registrima upisan je na članove njegove porodice. No, istragom će se provjeravati i to kako su oni preko noći postali bogataši. Plantaža voća Baraji u Podgradcima (sto hiljada hektara na kojima su zasađene jabuke i kruške) kupljena je za milion i po maraka. Osim toga, s Dodikom se povezuje i 140 hektara voćnjaka u selu Jurkovica. Ova plantaža zvanično je upisana na njegovog bliskog prijatelja Slavka Roguljića. Ovaj biznismen iz Trna kod Banje Luke javno je poznati bliski prijatelj Radovana Karadžića, koji je odsjedao kod njega prilikom svojih dolazaka u Banju Luku. Roguljić je još u vrijeme Karadžića imao podršku vlasti za svoje poslove, a bavio se uglavnom trgovinom – od nafte i cigareta do vojne opreme. U njegovim objektima bila je smještena čuvena Karadžićeva paraobavještajna služba Tajfun. Zanimljivo je da su tokom rata sve humanitarne pošiljke nafte i cigareta distribuirane upravo preko Roguljića.

Kasnije je Roguljić promijenio samo politički dres: prve godine prvog mandata Dodik je s porodicom ljetovao u Roguljićevoj skupocjenoj vili na Svetom Stefanu na crnogorskom primorju, čiji je vlasnik postao odmah poslije rata. Svojevremeno je Roguljić dospio na crnu listu Evropske unije i SAD-a (Paddy Ashdown je u vrijeme kad je bio visoki predstavnik u BiH, 7. jula 2003. izdao nalog kojim se blokiraju svi bankovni računi koje posjeduje Slavko Roguljić), no danas je to "ugledni" biznismen koji u zgradi Vlade u Banjoj Luci ima restoran i caffe bar pod okriljem svoje firme Kastanea komerc. U Roguljićevom restoranu svakodnevno se hrane premijer i ministri Vlade koji su donijeli odluku o obaveznoj fiskalizaciji svih poreskih obveznika u RS-u, a u Roguljićevim objektima uopće nema fiskalnih kasa.

Roguljić je zadužen i za catering u Palati predsjednika RS-a, a u Trnu je sagradio motel Bomi i restoran Jezero u koji često dolazi Dodik sa svojim pratiocima. Ovi Roguljićevi objekti su sagrađeni na državnom zemljištu. Prije nekoliko godina govorilo se da je Tužilaštvo BiH otvorilo istragu o Roguljićevim poslovima, no da nije našlo dokaze za procesuiranje. Istraga oko ovog biznismena ponovo je aktivirana, ovaj put u slučaju Dodik i to oko Roguljićeve firme Kastanea.

Paraobavještajna služba Alpha Security u Banjoj Luci zvanično se vodi na Slaviši Pepiću poznatom pod nadimkom Puma, a nezvanično je ta agencija sastavni dio Dodikove paraobavještajne službe. Glavni zapovjednik Dodikovih zaštitarskih agencija je Miloš Čubrilović Čubri, a njegov zamjenik Velibor Šotra. Ovi Dodikovi odani vojnici uspjeli su, prema operativnim podacima kojima raspolaže međunarodna zajednica, uvezati tri zaštitarske agencije koje broje oko 400 dobro naoružanih pripadnika. U svemu su im, navodno, pomagali operativci i bezbjednjaci bivše Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske. Prema istim izvorima, Dodikova privatna vojska ima obavještajni centar u Banjoj Luci, specijalnu jedinicu koja je u neposrednoj blizini njegovog imanja u Laktašima i odane vojnike raspoređene širom Republike Srpske (ali i Federacije).

Čubrilović i Šotra su u Zvorniku formirali zaštitarsku agenciju pod nazivom Alpha. Kao stvarni vlasnici se spominju upravo Šotra i Čubrilović, zatim Slaviša Pepić Puma, Zoran Stevanović, načelnik Općine Zvornik i Milan Jolović Legenda. No, zvanično, agencija je registrirana na Gojka Mitrovića (brat Šotrine žene), Duška Kusmuka i Slavišu Pepića. Prema nezvaničnim informacijama, Alpha ima 70-tak uposlenika, a među uposlenicima banjalučkog dijela agencije su i Vaso Zrnić, Duško Todić i Milorad Plemić – nekadašnji pripadnici zloglasnog 410. vojnoobavještajnog centra koji je, zbog ilegalnog prisluškivanja, prije nekoliko godina prisilno rasformirala međunarodna zajednica u operaciji Tigar. Alpha je odlično naoružana, čak i dugim cijevima, a navodno raspolažu i visokosofisticiranom opremom za prisluškivanje, što nije nepoznato ni pripadnicima međunarodne zajednice.

Iako se istraga oko Dodikovih poslova vodi već mjesecima, prema tvrdnjama istražitelja, zahvaćen je tek "vrh ledenog brijega". O njegovim poslovima koji su razgranati u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Cipru i Rusiji tek se prikupljaju i selektiraju informacije. Ukoliko istražitelji s uspjehom završe posao, vjeruju da će time raskrinkati i najveću i najmoćniju organiziranu zločinačku organizaciju u Bosni i Hercegovini te jednu od najvećih u regionu.

---

 

Ranč, vile, kuće, stanovi za porodicu i prijatelje

U blizini svoje kuće Dodik je kupio golemo imanje u laktaškom selu Bakincima, na kojem su sagrađeni golema kuća u francuskom stilu, bungalovi i bazen. Na istom imanju Dodik je dao sagraditi veliko umjetno jezero u kojem uzgaja ribu. Imanje osiguravaju Dodikovi privatni zaštitari tako da mu je nemoguće prići, a svako nenajavljeno približavanje ili prolazak automobila završava se zapisivanjem i provjerom registarskih tablica nakon čega slijedi informativni razgovor. Imanje se ugrubo procjenjuje na oko tri miliona. Dodik tvrdi da imanje nije njegovo već njegovog brata koji inače drži kafanu u dvorani Košarkaškog kluba Igokea u Aleksandrovcu.

Osim imanja u Bakincima, Dodik, prema prvim saznanjima istražitelja, posjeduje još porodičnu kuću, stan u Laktašima, Banjoj Luci, dva stana u Beogradu, vilu na Cipru i vilu u Beogradu.

U svom imovinskom kartonu Dodik je prijavio dva stana u Beogradu. Prema zasad još uvijek neprovjerenim informacijama, kupio ih je u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića s kojim je bio u dobrim odnosima i zahvaljujući čemu je dobio povoljne kredite. Navodno je upravo od tih kredita kupljen i poslovni prostor u Sava Centru u Beogradu. U međuvremenu, dakle kao premijer, Dodik je postao vlasnik vile na Dedinju čija se vrijednost procjenjivala na oko dva miliona eura, no Dodik je javno ustvrdio da ga je koštala 850.000 eura, te da je prodao svoja dva stana kad je kupovao vilu. Istražitelji barataju i s podacima prema kojima je Dodik u Srbiji uložio veliki novac u kupnju nekoliko hektara velikog lovišta.

Dodik je u biznis uveo suprugu, sina, kćer, brata te užu i širu familiju i prijatelje. Poslovi koji se mjere milijardama eura pod njegovom su isključivom kontrolom. Njegova supruga vozi automobil vrijedan 30.000 KM, ima ured procijenjen na 100.000 KM. Kćerka Gorica je vlasnica Radio Čelinca, a zet mu se bavi prodajom telefonskih kartica. Svom sinu je preko Razvojne banke Republike Srpske osigurao povoljan kredit od 1,5 milijuna eura za privatno poduzetništvo. Kritiziran zbog očitog sukoba interesa, Dodik je dodjelu tako visokog kredita svome mladom sinu objasnio – doprinosom borbi protiv narkomanije.

Dodikove banke od dužnika do gazde

Nezavisne novine su u aprilu objavile da je Nova banka otvorila svoje sjedište u Banjoj Luci, preselivši se iz Bijeljine. Nove prostorije, na preko 3.000 metara kvadratnih, otvorili su Milorad Dodik, premijer Republike Srpske, i Milorad Andžić, direktor Nove banke. Tom prilikom Dodik je izjavio da je Nova banka jedan od najvećih nositelja razvoja u RS-u dodajući: "Nova banka je danas nezaobilazni faktor našeg finansijskog sistema i stabilnosti i jako važan faktor kreiranja naših novih finansijskih mogućnosti." U ovoj uspješnoj banci Dodik ima dionice, a u njenim depoima drži novac od prodaje Telekoma i naftne industrije, kao i novac iz budžeta. Navodno preko 300 miliona maraka. U Novu banku Dodik je ušao preko nekadašnje Agroprom banke u kojoj je kupio 30-tak posto državnog kapitala još u vrijeme svog prvog mandata (a nakon što je vratio svoje dugove koje prije premijerske funkcije nije mogao plaćati). Kada je ova banka ušla u sastav Nove banke, Dodikovo vlasništvo je ostalo.

Istražitelji provjeravaju i Dodikov udio i poslove s Banjalučkom bankom, zatim s Balkan Investment Bank te sa litvanskom Ukio bank, a direktor Ukio koncerna Vladimir Romanov je vlasnik Fabrike glinice Birač.

Dani