"Dobro došli u Republiku Srpsku", osvanuo je ovih dana velikim ćiriličnim slovima ispisan grafit na jednom zidu usred Vukovara.

Piše: Boris Dežulović

Malo, doduše, zbunjuje drugi, "Ovo je Srbija", ali dilema je li neki grad u Srbiji ili Srpskoj i nije nešto oko čega se Srbi svađaju.

Spornije je, čini se, kako se točno zove narod koji i dalje tvrdoglavo živi u ovom najsjevernijem gradu Srpske, pa se tako na zidovima priziva čas "Smrt Hrvatima", čas "Smrt ustašama". Samo smrt, kako se vidi, nije sporna. A pošteno govoreći, ni život. Pa, ako se pisci grafita ne mogu složiti je li Vukovar u Srbiji ili u Srpskoj, i da li smrt Hrvatima ili ustašama, i jedni i drugi se slažu u grafitu – "Živeo Šešelj".

Pažljiviji promatrač tih grafita opazit će, međutim, još nešto: katastrofalnu nepismenost vukovarskih republikosrba. Ćirilica im nesigurna, svako treće slovo ispravljeno, i što je najgore – brkaju ćirilicu i latinicu. Krenu pisati S, pa isprave u C, krenu nažvrljati R, pa isprave u P. Čovjek bi pomislio da takve početničke greške odaju – latiničnu ruku.

I ne bi bilo prvi put. Prije pola godine osvanuo je na Spomen-domu na vukovarskoj Ovčari veliki ćirilični grafit "Ovo je Srbija". Malo je, doduše, sumnjivo izgledalo perfektno latinično R u ćiriličnoj "Srbiji", ali nitko se nije uzbuđivao zbog latiničnog R, koliko zbog činjenice da netko na jubilej "Oluje" po Ovčari piše velikosrpske grafite. Digla se tako cijela Hrvatska, silno se razgnjevili hrvatski branitelji, pokrenuta je široka istraga, i na kraju utvrđeno, ne samo da je grafit ispisao Hrvat, već – hrvatski branitelj!

Ratni veteran kasnije će u istrazi ispričati kako je dva dana biciklom putovao iz Zagreba do Ovčare, i kad je na kraju čuvare u obližnjem Vupiku pitao za malo vode, oni su to odbili "naglaskom kao da su iz Novog Sada". I što će bijesni hrvatski vitez, nego flomaster u ruke, pa na zidu Spomen-doma ćirilicom ispisati – "Ovo je Srbija".

Koliko će ovoga puta proći vremena prije nego što hrvatski forenzički stručnjaci po lošoj ćirilici konačno zaključe da su velikosrpske grafite u Vukovaru pisali Hrvati, manje je važno. Mnogo je zanimljiviji taj neobičan fenomen, to da Hrvati po Hrvatskoj ispisuju četničke parole. Nije, naime, ta pojava usamljena: prije mjesec dana, na mezarju i pravoslavnoj crkvi u banjalučkom naselju Vrbanja osvanuli su ustaški grafiti, među kojima i zanimljiva parola – "Živio poglavar Ante!".

Nije mi poznato znaju li forenzičari banjalučke policije da ne postoji Hrvat na kugli zemaljskoj koji bi poglavnika Antu nazvao "poglavar", a kamoli da takav ne postoji u Banjaluci, koju je poglavnik Ante sanjao kao prijestonicu NDH. Takva početnička – dobro, poustaška – lingvistička greška odaje, shvatili ste, pravoslovnu srpsku ruku: Hrvata koji će Pavelića krstiti "poglavarom" ima otprilike koliko i Srba što će azbuku bogatiti grafemima S i R.

Nije teško zaključiti da neki bolesnici u Vukovaru i Banjaluci žele izazivati neke nove ratove – do istog će zaključka kad-tad doći i iskusni vukovarski i banjalučki forenzičari. Ovi incidenti simptomi su, međutim, šire društvene patologije etnički čiste Velike Hrvatske i četnički iste Velike Srpske: bolno nedostajanje vjekovnih neprijatelja. Nikome, eto, četnici u Vukovaru ne nedostaju kao hrvatskim bojovnicima, kojima je Velika Srbija bila sam smisao života. S tom je golemom tugom mjerljiva još samo nostalgija srpskih rodoljuba, koji bi da je Banjaluka i danas u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pa da im život ima smisla.

Da u završnoj, veličanstvenoj majci svih bitaka ustaški četnici hrvatske Srpske iz latinične Banjaluke navale na četničke ustaše srpske Hrvatske iz ćiriličnog Vukovara.

Ima u kultnom Monty Pythonovom "Brajanovom životu", "Žitije Brajanovo" na ćirilici, ona genijalna scena kad rimski vojnik uhvati Brajana gdje po zidu na lošem latinskom piše "Rimljani, idite kući" – "Romanus eunt domus" – pa ga tjera da hiljadu puta pravilno napiše "Romani ite domum". Možda bi i ove naše bolesnike valjalo tjerati da u po bijela dana hiljadu puta po vukovarskim zidovima pišu pravilna ćirilična slova, a po Banjaluci pravilnog "poglavnika Antu". Možda bi im tada palo na pamet koliko je to idiotski. Možda bi im na pamet pala barem šaka neke bratske ćirilično-latinične ruke. Možda bi im na pamet palo bilo što. Da ima na što pasti.

Nezavisne Novine