Michel Montignac autor je originalne prehrambene filozofije i metode prema kojoj treba konzumirati hranu s niskim glikemijskim indeksom

Piše: Anđelka Mustapić

Jedan od najvećih svjetskih autoriteta neodijetetike, autor originalne prehrambene filozofije i metode, koja se zapravo svodi na koncept "Ako želite smršavjeti, počnite jesti i piti!", Michel Montignac napisao je knjigu "Montignac za Hrvate", objavljenu nedavno u Nakladi Zadro, čijoj je promociji u Zagrebu i sam bio nazočan.

U knjizi Montignac "pročišćava" dvjestotinjak hrvatskih recepata, odnosno prilagođava ih svom temeljnom opredjeljenju o zdravoj prehrani, podsjećajući u uvodu na svoju revolucionarnu tezu po kojoj glavnu ulogu u zdravoj prehrani ne igra energetska, nego prehrambena vrijednost namirnica.

Drugim riječima, ključ zdrave prehrane, ali i mršavljenja, odnosno debljanja, nisu kalorije, količina hrane, nego priroda namirnica, njihova fizička i kemijska struktura.

Važni su, istaknuo je Montignac, tip škroba, tip masnih kiselina, tip bjelančevina, i, uopće, mogućnost apsorpcije takvih prehrambenih proizvoda u tijelu, što objašnjava u razgovoru za SD.

Montignac, guru zdrave prehrane, dobar dio života provodi u avionu, putujući i tumačeći svoje teze i praksu, potpisujući svoje knjige prevedene na 25 svjetskih jezika, u 45 zemalja i u nakladi od 20 milijuna primjeraka.

Njegova prehrambena načela toliko su popularna da je u engleskom jeziku nastao novi glagol to montignac, što znači jesti po Montignac metodi.

Zahvaljujući nakladi Zadro, koja je do sada tiskala pet njegovih knjiga, Montignac je u Hrvatskoj prisutan još od 1995., i prihvaćen kao sustav novih prehrambenih navika i stila života, što je zapravo glavni cilj Montignacova profesionalnog angažiranja i misije. Što je najvažnije u prilagođavanju hrvatskih recepata vašoj metodi? Što preporučujete Hrvati

Što je glikemijski indeks? Kako biste najrazumljivije objasnili glikemički indeks? – Glikemički indeks je sustav koji mjeri koliko se glukoze (šećera) apsorbira u krvi nakon uzimanja nekog ugljikohidrata. Svaki ugljikohidrat ima svoj broj koji označuje njegov glikemički indeks. Taj broj pokazuje koji dio ukupnog šećera, sadržanog u nekoj namirnici, završi u krvotoku. Na primjer leća ima nizak glikemijski indeks jer se apsorbira samo 20 poto njezinog šećera, za razliku od krumpira čiji je glikemički indeks 80.

ma?

– Osnovno je: zaboravite na loše ugljikohidrate, a to su oni s visokim glikemijskim indeksom (bijelo brašno, bijeli šećer, bijela riža, kuhana mrkva), jer izazivaju naglo povećanje šećera u krvi (glikemija), što provocira gušteraču na veće lučenje inzulina i, na kraju, dovodi do hiperinzulizma, koji je, što sam prvi u svijetu počeo govoriti i uspio dokazati još 80-ih godina prošlog stoljeća, uzrok debljanja.

Drugo, zaboravite na krumpir, jer ga za prehranu treba tehnološki obraditi, a škrob iz njega tada dobiva visok glikemijski indeks. Prženi i pečeni krumpiri prave su "glikemijske bombe".

Posebno pitanje su masnoće. Koje odabrati?

– U vrhunskim kuhinjama i danas se koristi maslac kao glavna masnoća, što je pogrešno. Maslac je vrlo vrijedna namirnica ako se jede sirov, i ne više od 10 ili 25 grama na dan, ali ga ne smijemo kuhati zato što sadržava zasićene masne kiseline "kratkih lanaca" koje se na temperaturi od 100 Celzijevih stupnjeva unište, te takav maslac postaje neprobavljiv i štetan za organizam.

Ako se, pak, maslac prži na temperaturi većoj od 100 Celzijevih stupnjeva, posmeđit će ili pocrniti, pri čemu nastaje kancerogena tvar akrolein. Za kuhanje na velikoj temperaturi preporučujem guščju ili pačju mast, a maslinovo ulje trebalo bi imati svako kućanstvo.

Što jesti umjesto krumpira Umjesto krumpira može se konzumirati leća, cjelovita riža, cvjetača, brokula, blitva, grašak, mahunarke…, jer su to ugljikohidrati s niskim glikemičkim indeksom. Grickalice od krumpira, ako se bez njih ne može, mogu se zamijeniti bademima, lješnjacima ili štapićima od sirove mrkve. Treba jesti cjeloviti kruh, smeđi šećer, voćni šećer ili umjetna sladila. Cornflakes treba zamijeniti neprženim i nezaslađenim žitnim pahuljicama, treba izbjegavati zapršku, što u Dalmaciji i čine, ili umjesto nje u jelo stavljati ispržen luk, šampinjone, aromatično povrće, začine, sjemenke, kockice pršuta, pancete ili mesa, što sve, također, daje gustoću jelu. Meso, riba i povrće mogu se pohati u žumanjku, siru ribancu i brašnu od suhih vrganja, kruh u mljevenom mesu može se zamijeniti sojinim ljuskicama ili, jednostavno, obogatiti samo začinima.

Još jedan praktičan savjet: ulje ili mast, na kojima ste ispržili jelo, bacite i zamijenite svježim jer će tako jelo biti lakše probavljivo i zdravije.

Većina takozvanih zdravih dijeta ne propisuje brz i lak gubitak kilograma, nego prihvaćanje novih prehrambenih navika, što i vi kažete. Po čemu se onda razlikuje vaša metoda?

– Moja metoda ima za cilj poučiti ljude da biraju namirnice koje potiču metaboličke reakcije što omogućuju našem tijelu da sagorijeva hranu kao energiju umjesto da je čuva u obliku masti.

Dakle, nije riječ o privremenom gubitku kilograma, nego o prihvaćanju novih prehrambenih navika kojima se zauvijek gube suvišni kilogrami. Prema statistikama i istraživanjima rađenim na tisućama i tisućama ljudi, dokazano je da moja metoda pali u 85 posto slučajeva, dok kod dijeta, gledajući dugoročno, nakon dvije-tri godine samo pet posto ljudi ima pozitivne rezultate.

I nutricionisti i liječnici polako su počeli uviđati da imam pravo i da su glikemijski indeks i inzulin uistinu ključni faktori za debljanje. Primjerice, ja sam, kao pretila osoba od najranijeg djetinjstva, uspio svojom metodom, u tri mjeseca, smršavjeti 16 kilograma i poslije, u takozvanoj drugoj fazi, još pet kilograma.

Rekli ste da vaša metoda daje sjajne rezultate u 85 posto slučajeva. Zašto ostalih 15 posto ljudi ne uspijevaju smršavjeti na vaš način?

– To su posebni, kritični slučajevi, na primjer žene koje imaju hormonske probleme, osobito probleme sa štitnjačom. U tu skupinu spadaju i ljudi koji iz kardiovaskularnih razloga piju određene lijekove čija je nuspojava dobitak na tjelesnoj težini. Drugi je razlog stres.

Mnoge su studije dokazale da stres stimulira gušteraču, pa na kraju čovjek opet ima višak inzulina, iako je jeo pravu, kvalitetnu hranu. Dakle, sve se vrti oko inzulina, inzulin je ključni faktor debljanja.

Što mislite o hrvatskom paradoksu: 15 posto otočana je pretilo iako žive na podneblju mediteranske kuhinje?

– Među spomenutim razlozima, vjerojatno piju coca-colu, vrlo štetan kemijski proizvod. Uporno govorim na svojim predavanjima da bi bilo zdravije maloj djeci davati vino nego coca-colu, jer je toliko nezdrava.

U Španjolskoj su imali dobre prehrambene navike, no onda su počeli strašno puno piti coca-colu i jako puno jesti pizzu, koja je dobra, tu i tamo, ali svaki dan, kao što je jedu Amerikanci, to je katastrofa. 

Slobodna Dalmacija