Crnogorski turistički djelatnici žale se jer je gostiju iz Srbije došlo manje nego lani, a turisti sa zapada tek otkrivaju Crnu goru.

Piše: Zdenko Jurilj

Ako imate konjske živce, višak eura i ako ste ponijeli dovoljno vode, pronalazak idealnoga kutka na nekoj crnogorskoj plaži ne bi trebao biti Sizifov posao. Jeste li kolerik, sangvinik, melankolik, ili flegmatik, doznat ćete na prvoj prepreci – Debelom Brijegu, koji razdvaja bivše ratne neprijatelje Crnu Goru i Hrvatsku. To je granična crta, gdje se "rat" drugim sredstvima vodi i danas. Bez obzira na to s koje se strane nalazite i je li dan ili noć, potrebno je imati strpljenja jer prijelaz preko granice može potrajati i nekoliko sata.

Dok kilometarska kolona automobila lijeno klizi prema granici, puževo putovanje prati zanimljiva zvučna kulisa satkana od psovki nervoznih vozača (na svim jezicima), plača djece, galame polupijanih 20-godišnjaka, radijskih vijesti i glazbe s CD-a. Da Debeli Brijeg nema tek uzalud pridjev debeli, na svojoj koži osjetila je i pop zvijezda Lenny Kravitz, kojega je oprema na putu prema Zadru zaglavila u kilometarskoj koloni. Dok nervozni vozači cupkaju prstima po upravljaču, grizući usne,  u aluminijskim kućicama graničari lijeno provjeravaju putovnice.

Putnici bi najradije odbrusili lijenom graničaru, ali zbog malo kućnog odgoja i straha od dodatnih zadržavanja kiselim osmijehom otkrivaju svoje turističko odredište. A kad ste pomislili da su gužve i hrvatske šahovnice prošlost, dva kilometra dalje lijeno vas čekaju crnogorski sokoli!

Prije provjere putovnica kilometarsku kolonu obilaze vladini uniformirani "ekopioniri" kojima se mora platiti 10 eura tzv. ekološke takse.

– Ovo zalijepite na šajbu i vrijedi godinu dana – ponavljali su Đukanovićevi ekopioniri odjeveni u bež uniforme, kojih je vlada prije nekoliki mjeseci uvela svojevrsnu slovensku vinjetu, na crnogorski način. Kad nakon beskrajnog čekanja napokon uđete u Crnu Goru, shvatite da u čišćenju gomila papira, plastičnih boca te uklanjanju dimnih zavjesa iz rasklimanih "jugića", "stojadina" ne može pomoći ni ekotaksa od 100-tinjak eura.

U Igalu, nekadašnjem kolektivnom odmaralištu radničke klase iz svih krajeva Jugoslavije, opći krkljanac, prometna gužva bez računa i policajca. Ispod trošnih socijalističkih stambenih zgrada prolaze preplanuli kupači. Osim Medicinskog centra "Simo Milošević" i naselja Njivice Igalo nema što ponuditi pa i među samim Crnogorcima nije popularna turistička destinacija.

Najbolji Bosanci

Takvo što nastoji ostvariti Herceg-Novi, gradić koji su ruski tajkuni poklopili dolarskom šapom. Čekaju i šute, pritajili se, očekuju još koji skok cijena i onako preskupih nekretnina. Unatoč pričama o velikom novcu, Herceg-Novi, osim simpatičnog, ali poprilično prljavog Staroga grada, nema se čime pohvaliti.

– Ma kakvi turisti, podbacili smo ove godine potpuno. Ma koji Rusi, nisam vidio još ni jednog – počeo je nabrajati Sveto Milošević, djelatnik gradske parkirališne službe, koja cjelodnevno parkiranje u središtu grada naplaćuje svega 3,5 eura. 

– Srbima je skupo, Rusi ko zna đe su, kriju se… Nijemci tek počeli dolaziti, ali malo ih je, ima nešto Mađara, Talijana i Makedonaca i to je sve – kaže nam konobar Stevo u decentno uređenoj, ali praznoj konobi Feral, koja se nalazi tik uz hercegnovljansku plažu.

Cijene jela – od 3,5 eura za ćevape, do 85 eura za ribu prve kategorije – i vina – od 5,6 do 55 eura po butelji – upozoravaju s kakvim se gostima najčešće susreću ugostitelji rodnog mjesta sv. Leopolda Mandića. Stalne redukcije vode u višim dijelovima Herceg-Novog, povremeni nestanci struje te plaže koje bi mogle biti mnogo bolje uređene ipak nisu jamac za zadržavanje klijentele dubljeg džepa.

– Srba je najviše, ljetuju na kredit, svaki euro okrenu dva puta. Nisu bolji ni stranci, a najbolji su Bosanci, no ima ih malo – prepričava nam svoja ugostiteljska iskustva konobar koji je iz Tetova za plaću od 250 eura došao raditi u Herceg-Novi.

Ulaz u unutrašnjost crnogorskog primorja, zbog gustog prometa i loših cesta, uz koje su nanizana luksuzna novoizgrađena apartmanska naselja, najbolje prikazuje u kakvom ozračju živi potentno crnogorsko turističko tržište. Nakon forsiranja Bokokotorskog zaljeva uvođenjem trajektne linije, koja stoji četiri eura, sljedeća je turistička destinacija Tivat.To je bivše vojno odmaralište i mjesto u kojem kanadski milijarder Peter Monck namjerava izgraditi najveće jahtaško središte na Jadranu. Naš sugovornik, hrvatski ugostitelj  Ano Đuranović, kaže da Tivat još nije zanimljiv turistima.

– Treba tu još mnogo raditi, a kad krene s Monckom, bit će bolje. ovo je sad mjesto gdje pravi turisti dođu avionom i odu prema Budvi. To je još za sirotinju, nije za elitu – kaže nam Ano dok gledamo kako golema brodska dizalica uklanja posljednje ostatke ratnih brodova JNA koji su se popravljali u obližnjem remontnom Zavodu Sava Milošević.

U mjestu gdje se ćevapi i leskovački roštilj za 1,5 do 4,5 eura najprodavanija roba, teško je i očekivati izdašniji turistički priljev. Tek 27 kilometara udaljenija Budva, na čijoj su plaži Jaz u vrijeme našeg posjeta koncerte održali Lenny Kravitz, Zdravko Čolić i Goran Bregović, i na kojoj je u rujnu najavljen Madonnin koncert, nudi nešto više. Ispod kičastih zgrada, hotela, pulsira život na svakom koraku.

Prazni Ulcinj

Pod ravnanjem nekadašnjeg političkog moćnika, tajkuna i Đukanovićeva poslovnog prijatelja Svetozara Marovića arhitektonski "uništena" Budva postala je ozbiljan pandan svim turističkim odredištima na Jadranu. To se vidi i po gostima i voznom parku koji posjeduju. Čangrizavi prodavači suvenira, kineske robe, ručnika, šešira u potrazi za brzom i lakom zaradom tvrde nam da su ove godine nezadovoljni brojem gostiju.

– Bolje je bilo lani. Đece mi! Vidim to po prodaji – tvrdi Dario Kastratović koji kineske suvenire s znamenitostima Budve prodaje na turističkom kompleksu Slovenska plaža. Kaže da su najbolji kupci Nijemci, Bosanci, a za Ruse tvrdi da su škrti, u čemu im oštro konkuriraju Ukrajinci. Na pad prometa žale se ugostitelji na velikoj budvanskoj plaži, gdje su cijene jedan euro pa i više veće od onih u Herceg-Novom, Igalu ili Tivatu. Dok običan narod kuka zbog pada broja gostiju, direktorica za odnose s javnošću Turističke organizacije Budva Tanja Drašković tvrdi da je broj noćenja u ovoj godini veći dva posto.

– Budva ima što ponuditi, ima elitnu hotelsku ponudu, ali ima i problema sa sivom ekonomijom, koju inspekcije nastoje riješiti – tvrdi Drašković. Uz mnoge diskoteke, klubove, elitna kafiće, visoke cijene u Budvi, u odnosu na ostatak obale, nikoga ne zabrinjava. Tu su cijene hrane i pića u prosjeku trideset posto veće. Nakon prilično sivog Bara, koji financijske plodove ubire iz brodske luke, u najjadnijem stanju nalazi se nekadašnji jadranski biser Ulcinj. Iako ima 27 kilometara prekrasne pješčane plaže, u tom odredištu blizu albanske granice vrijeme kao da je stalo. Osim pretencioznih naziva dijela plaža poput Miami Beach, ili Copacabana, nekoliko uređenih hotela, Ulcinj, u kojem glavnu riječ ima albanska manjina, još podsjeća na zaboravljena Titova vremena.

– Nema ove godine nikoga. Nema ni Albanaca s Kosova koji su ovdje dolazili, jer ih Crna Gora nije priznala. Ima nešto stranaca, ali uglavnom su stigli domaći gosti – tvrdi Ismail Kalazić, diplomirani ekonomist, koji prodaje voće i povrće na ulcinjskoj plaži jer je tvrtka u kojoj je radio zatvorena. Za stagnaciju Ulcinjani optužuju vlast u Podgorici, tvrdeći da ih ignorira jer su Albanci. I oni čekaju nekog Rusa, a navodno se javio Roman Abramovič, no čekaju ga kao Godota. Bolje dane čeka i crnogorski turizam, koji će za nekoliko godina uza sve nedostatke zasigurno biti ozbiljna konkurencija turističkoj ponudi u Hrvatskoj.

Večernji list