Gotovo plebiscitarno ispitanici poručuju da budući šef države mora biti pošten, skroman i solidaran s malim ljudima u problemima
Piše: Mladenka Šarić
Ne mora biti bogat i lijep, ali mora biti Hrvat i heteroseksualac. Dvije godine prije izbora na kojima će se birati nasljednik predsjednika Stipe Mesića, prosječan domaći birač, naime, tako opisuje profil poželjna predsjedničkoga kandidata.
Pokazala je to telefonska anketa koju je agencija Metron provela danas i jučer na uzorku od 900 ispitanika kako bi dobila obrise šefa države koji bi na čelu Hrvatske bio najmanje do 2015. godine.
Osim što ne mora imati stas kao James Bond ni bogatstvo kao Bill Gates, i što mora dijeliti ložnicu sa ženom, iz perspektive prosječna birača poželjno bi bilo da se na Pantovčak ponovno useli muškarac, da bude mlađi od 60 godina i da govori strane jezike.
Vodeći autoritet
Premda su ovlasti predsjednika države daleko od onih koje je nekad imao Franjo Tuđman, dva mandata Stipe Mesića pokazala su da one nisu ni tako zanemarive, čak i kad se koriste restriktivno, kako je to činio aktualni predsjednik.
Upravo zato gotovo 74 posto ispitanika kaže da im je pitanje tko će biti na čelu države, važno, a njih 45,3 posto ističe to kao jako važno. To ne treba biti čudno zna li se da, osim što je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH, predsjednik države ima značajne ovlasti u kreiranju vanjske i obrambene politike, u području upravljanja obavještajnim službama, a Ustavom je pozicioniran kao jamac i kontrolor stabilnosti sustava. Golema većina građana opisuje predsjednika kao osobu koja je vodeći autoritet u državi, što politički analitičar Žarko Puhovski, primjerice, smatra potpuno suvišnim.
Gotovo plebiscitarno ispitanici poručuju da budući šef države mora biti pošten, skroman i solidaran s malim ljudima u problemima. Sve to su osobine koje birači žele jer su se puno puta proteklih godina opekli kad je riječ o vlastitima očekivanjima od političara.
Za većinu će saborskih zastupnika i ministara, bez obzira na to kojim strankama pripadali, građani reći da nisu pošteni, gramzivi su, da se brinu samo za sebe i svoje interesne skupine te da ih za male ljude nije briga. Onoga tko će biti drugačijega kova od uobičajenog javnog doživljaja političara, o kome će većina malih ljudi moći govoriti lijepim riječima, vide u liku predsjednika države.
Neokonzervativizam
Politički analitičari nisu iznenađeni time što potporu dviju trećina birača ne bi dobio ni kandidat neke druge nacionalnosti ni deklarirani homoseksualac. To je, drže, očekivana posljedica neokonzervativizma u hrvatskom društvu, u kojemu su na cijeni vrijednosne kategorije kao što su nacija i obitelj.
Zagovornici klasičnog obiteljskoga koncepta u kojemu muškarac i žena stupaju u brak i imaju djecu, ma koliko možda u privatnom životu sami bili skloni kršenju bračnih zavjeta, još godinama neće biti spremni prihvatiti homoseksualce kao ljude koji ruše uobičajenu definiciju obitelji i braka, na visokim državnim dužnostima.
Taj se svjetonazorski pristup nadovezuje na slično istraživanje koje smo o toj temi proveli u listopadu 2004., uoči tadašnjih izbora za predsjednika države. U njemu je, naime, 71,8 posto ispitanih zauzelo stav da se hrvatski predsjednik nikako ne bi smio zalagati za priznavanje prava homoseksualcima.
No, da se u hrvatskom društvu mravljim koracima ipak mijenja svijest, svjedoči to što je prije tri i pol godine 28,2 posto ispitanika bilo za to da se homoseksualcima priznaju prava, a danas je nešto više, 31,3 posto onih koji bi već bili spremni glasovati za deklariranoga homoseksualca koji želi biti šef države.
0 Comments