Na 10.887 km2 na jugu Srbije i s 2,2 milijuna većinskog albanskog stanovništva, Kosovo se priprema idućih dana jednostrano proglasiti neovisnost kojoj se protivi Srbija u čijem je sastavu ta pokrajina bila jedno stoljeće, a prethodila mu pet stoljeća duga vladavina Turaka.

Piše: Fena

2. tisućljeće – Kosovo nastanjuju Iliri od kojih potječu današnji Albanci

6. stoljeće – Srbi počeli naseljavati područje koje krajem 12. stoljeća postaje središtem srpske monarhije

14. stoljeće – Trgovci iz Dubrovačke Republike (danas hrvatski Janjevci) naseljavaju dio Kosova i dobivaju velike povlastice od tadašnjih srpskih vladara

1389. – Težak poraz Srba na Kosovom polju kod Prištine označio početak turske vladavine sve do početka 20. stoljeća.

1912-1913. – Balkanskim ratovima Srbija osvaja Kosovo, a Crna Gora Metohiju (zapadni dio). Ti dijelovi postaju dio Kraljevine Srbije, odnosno Crne Gore.

1915-1918. – Tijekom Prvog svjetskog rata Kosovo okupiraju Austro-Ugarska i Bugarska, a završetkom rata u sastavu je Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS). Koloniziraju ga Srbi i Crnogorci, što izaziva napetosti. Kraljevina Jugoslavija provodi velikosrpsku politiku i ne priznaje Albancima ni nacionalna prava ni jezik.

1941.- Tijekom Drugog svjetskog rata Kosovo postaje dijelom fašističke Albanije, pod nadzorom Italije, a manji dijelove pripojeni Njemačkoj i Bugarskoj. Fašisti potiču albanski nacionalizam i 100.000 Srba biva protjerano, a 10.000 ubijeno.

1943-1944. – Kapitulacijom Italije, Nijemci preuzimaju kontrolu nad Kosovom, a krajem rata pokrajina je oslobođena i uključena u poslijeratnu FNR Jugoslaviju, kasnije preimenovanu u SFRJ.

1974. – Novim ustavom SFRJ Kosovo dobiva status Autonomne pokrajine u sastavu Srbije s vlastitim predsjednikom, premijerom i mjestom u predsjedništvu Federacije. Velikim albanskim prirodnim priraštajem dolazi do nesrazmjera te kosovski Albanci čine 90 posto stanovnika pokrajine.

1980-1981. – Albanci prosvjeduju i traže službeno priznanje Kosova za ustavnu republiku. Vlasti nasilno guše prosvjede albanskih studenta, raste međuetnička napetost.

1987. – Pred srpskim prosvjednicima koji su neredima izazivali reakciju lokalnih albanskih policijskih snaga, srbijanski vođa Slobodan Milošević postavlja se braniteljem srbijanskog naroda rečenicom "nitko ne sme da bije srpski narod".

1989. – Po Miloševićevu nalogu raspuštena Skupština u Prištini, ukinuta autonomija Kosova. Albanska većina uzvraća građanskim neposluhom, bojkotom državnih institucija i organizacijom tajnih škola na albanskom jeziku.

28. lipnja 1989. – Predsjednik Srbije Slobodan Milošević povodom 600. godišnjice Kosovske bitke na Gazimestanu drži govor kojim promovira ideje velike Srbije i najavljuje ratove na prostoru SFRJ.

1990. – Samozvani kosovski parlament proglašava neovisnost koju priznaje samo Albanija. Parlament donosi Ustav Republike Kosovo.

1992. – Kosovski parlament organizira nepriznati referendum o neovisnosti koju podupire 98 glasača, no rezultate ne priznaje međunarodna zajednica. Raspadom bivše SFRJ, Kosovo postaje dio Republike Srbije. U svijetu nepriznati predsjednik Kosova, Ibrahim Rugova poziva sunarodnjake na "pasivan otpor".

1991-1995. – Srbija naseljava Kosovo srpskim izbjeglicama iz Hrvatske i BiH te stvara etničke napetosti.

1995. – Po završetku rata u BiH ustrojava se Oslobodilačka vojska Kosova (OVK), koja počinje gerilski rat protiv srbijanske policije. Srbi odgovaraju reperesijama i nesrazmjernom uporabom sile.

1998. – Srbijanske vlasti pod pritiskom Zapada obećaju prekid vatre, no mir se krši na obje strane.

16. siječnja 1999. – U selu Račak pronađena tijela 45 albanskih civila što postaje povod za mirovnu konferenciju u Rambouilletu (Francuska) koja ne donosi mir između Beograda i Prištine.

24. ožujka 1999. – NATO počinje napade na SR Jugolsaviju i u 78-dnevnom bombardiranju tuče vojne ciljeve i infrastrukturu. S Kosova izbjeglo više od milijun ljudi. Prema različitim ocjenama ubijen od 10.000 do 12.000 Albanaca i 3000 Srba. Najveći pokolji nad albanskim stanovništvom počinjeni tijekom NATO-ovih bombardiranja.

10. lipnja 1999. – Vijeće sigurnosti UN-a donosi rezoluciju 1244, kojom se uspostavlja misija UN-a na Kosovu (UNMIK) i raspoređuje mirovna snaga KFOR, te određuje povlačenje srbijanskih snaga. Prema raznim ocjenama s Kosova izbjeglo od 60.000 do 200.000 Srba, a ostalo oko 100.000 Srba, uglavnom na sjeveru.

2001. – UNMIK provodi prve slobodne izbore za kosovski parlament. Kosovo dobiva prvog predsjednika. Uspostavlja se višeetnička kosovska policija.

ožujak 2004. – Izbijaju etnički motivirani neredi s 19 mrtvih i više od 900 ranjenih.

2005. – Kosovski parlament donosi rezoluciju o stvaranju neovisne države.

2006. – Pregovori Beograda i Prištine o konačnom statusu Kosova pod okriljem međunarodne zajednice. No dvije strane ostaju ukopane na svojim pozicijama, jer kosovski Albanci ne pristaju na manje od neovisnosti, a Srbi ne daju više od široke autonomije.

2007. – Posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a za Kosovo, finski diplomat Martti Ahtisaari predstavlja prijedlog konačnog statusa Kosova o "nadziranoj neovisnosti" s velikom zaštitom manjina.

26. ožujka 2007. – Sjedinjene Države i Europljani u Vijeću sigurnosti podupiru Ahtisaarijev plan, kojemu se protivi Rusija, tradicionalna saveznica Srbije.

20. srpnja 2007. – Zbog ruskog protivljenja kompromisno rješenje je novi krug pregovora između Beograda i Prištine koji se odvija pod nadzorom Trojke (predstavnik SAD-a, Rusije i Europske unije).

10. prosinca 2007. – Trojka utvrdila da pregovori nisu uspjeli.

siječanj-veljača 2008. – Kosovo se priprema proglasiti neovisnost u nedjelju ili ponedjeljak.