Uskraćivanje informacija i poziv državne tužiteljke novinarima da joj dostavljaju informacije, iako skandalozan, nije previše iznenadio javnost

Piše: K. Krsmanović

Prva konferencija za novinare vrhovne državne tužiteljke Vesne Medenice, organizovana četiri godine nakon izbora na ovu funkciju, protekla je u znaku skandala – novinarima nije dozvoljeno da postavljaju pitanja a još su pride dobili prigovor da bi, umjesto što objavljuju informacije o slučajevima korupcije, bolje bilo da počnu da sarađuju s tužiocima i ”podatke do kojih dođu prosljeđuju njima ili onom u koga imaju povjerenja”.

Crnogorski javni funkcioneri, činovnici, političari, tako ne prestaju da javnim istupima svako malo šokiraju javnost. A i što bi, kada niko nikada ovdje nije snosio posljedice zbog javno izgovorene riječi – osim, naravno, novinara. Krivi su i onda kada ih tuku.

– Riječ je o klasičnoj zamjeni teza i to vrlo opasnoj – upozorio je juče u izjavi za Republiku predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore Stanko Marić, komentarišući tužiteljkin poziv novinarima da počnu da sarađuju s istražiteljima.

Marić, kako kaže, teško može naći bilo kakvu pozitivnu činjenicu u prilog tužiteljkine teze da novinari istražiteljima dostavljaju informacije do kojih dođu u svojim istraživanjima.

– Ona je u obrnute uloge postavila novinara i tužioca – stav je Marića, s tim što je, ukazuje on, pozicija tužioca takva da on ima ovlašćenja, a ”novinari ostaju kratkih rukava”.

Ako novinari misle da se tužiteljkin stav može tretirati i kao atak na profesiju, Marić smatra da bi najbolje bilo da podnesu prijavu protiv nje nadležnom tužiocu.

– Njen primjer svakako je jedan od drastičnijih, ali takvih je na pretek u Crnoj Gori. Imate zvaničnika do kojih ni ne možete doći, a ona je makar iskazala svoj stav – kaže Marić.

Uskraćivanje javnosti za informacije svojevrsan je atak na demokratske procese i slobodu riječi u Crnoj Gori, stav je našeg sagovornika, uz podsjećanje da većina javnih funkcionera nije spremna da odgovori na novinarska pitanja.

– Svjedoci smo toga i bez Medenice. Takvo ponašanje udar je na sve slobodnomisleće ljude – dodaje on.

Tužiteljka je novinarima donekle dozvolila da postavljaju pitanja – to su poslenici javne riječi mogli da učine elektronskom poštom, najkasnije dva dana prije konferencije. Ili eventualno faksom.

– Tužilac, istina, ne može da odgovori na sva pitanja, jer su istražni postupci tajni, ali može da kaže da se na to pitanje ne može i zašto ne može odgovoriti. Uslovljavanje da joj se unaprijed dostave pitanja nedopustivo je. To je suprotno principima slobode štampe i uloge medija u razvoju demokratije i demokratskih procesa – smatra Marić.

A da pokušaj da se novinari dodatno ”uposle” i počnu da završavaju posao za policajce i ostale istražitelje, tako što će podatke do kojih dođu umjesto da ih objave dostavljati njima, svakako ukazuje i na očiglednu nesposobnost onih koji za to primaju platu – slaže se i drugi sagovornik Republike analitičar dr Srđan Vukadinović.

On ocjenjuje da nalog novinarima da tužiteljki unaprijed dostavljaju pitanja pokazuje, prije svega, nesigurnost Medenice u istinitost svojih odgovora i nesigurnost u donijeta rješenja i njihovu stručnu i profesionalnu utemeljnost.

– Druga stvar je mogućnost friziranja i pitanja i odgovora, odnosno cenzure da se na pojedina pitanja nikada ne dobiju odgovori – upozorava Vukadinović.

Bijeg od otvorenog društva Analitičar Srđan Vukadinović smatra da bi crnogorski javni funkcioneri, konačno, trebalo da se ugledaju na kolege iz Švedske, ali i ostalih sjevernoevropskih država, gdje su oni obavezni da onog trenutka kada budu izabrani za ministra ili bilo koju drugu funkciju, novinarima odmah moraju dati broj svog mobilnog telefona, kako bi ih oni mogli zvati u bilo koje doba dana. – Političari su tamo uvijek na usluzi novinarima, koji u svakom trenutku mogu dobiti odgovor na pitanje koje ih interesuje – kaže Vukadinović. Takav korak, smatra on, ukazao bi da je crnogorsko društvo spremno na demokratski iskorak, ali očitio je da crnogorski političari i državni funkcioneri bježe od konstituisanja sistema otvorenog društva. – Krajnje je vrijeme da funkcioneri i političari u Crnoj Gori počnu da na javnoj sceni odgovaraju na sva pitanja koja i njihove pristalice i svi građani, odnosno javnost očekuju – zaključio je Vukadinović.

Tužiteljkin nalog pokazuje i mentalni sklop jednog zatvorenog sistema i zatvorenog društva, u kojem je cenzura nešto što je poželjno i što se, izgleda, smatra naš sagovornik, ponovo vraća na društevnu pozornicu Crne Gore.

Vukadinović je pozvao Medenicu da umjesto što nalaže novinarima da joj dostavljaju informacije, pokrene neki postupak za korupciju protiv nekog visokog crnogorskog zvaničnika, pri čemu bi se moralo insistirati, da osumnjičeni, bez obzira na to dokazala se tvrdnja ili ne, mora iz moralnih nazora podnijeti ostavku.

– Korupcija je fenomen koji nagriza Crnu Goru. Dosta se govori o toj pojavi kao sistemskom projektu vlasti, što znači da ona uvijek ide od političkog vrha. Budući da ne postoji povjerenje u pravosudne institucije, mediji se nameću kao objektivnija i relanija opcija na ukazivnje primjera korupcije. Poznato je da crnogorski državni organi nijesu riješili gotovo ni jedan slučaj prijave za korupciju. Svaka ta prijava završi u nekom uskom krugu – stranačkom ili političkom, i na kraju bude odbačena ”zbog nedostatka dokaza”. Zbog toga su mediji najbolji parmetar za ukazivanje na pojavu korupcije – smatra Vukadinović.

Zato, poziv novinarima da počnu da rade za tužioce atak je na novinarsku profesiju, upozorava on, pogotovu zbog činjenice da u istraživačkim tekstovima nerijetko bude mnogo više dokaza o korupciji nego što je to u prijavama tužilaca.

Ipak, sagovornici Republike, upozoravaju da i mediji ponekad preuzmaju ulogu sudije čime nanose mnogo više štete nego koristi, a naročito kada je riječ o teškim krivičnim djelima – poput ubistava.

Tako, međutim, nije bilo i u slučajevima korupcije – uvjereni su oni, zbog čega, pored ostalih brojnih razloga, Medenica nije smjela sebi da dozvoli da poziva novinare da joj dostavljaju svoje informacije.

Članica Tužilačkog savjeta, pomoćnica ministra pravde Branka Lakočević kazala je juče za Republiku da je ona shvatila tužiteljkin poziv novinarima da joj dostavljaju inforamcije ne kao atak na medije, već kao poziv iz najbolje namjere.

– Koliko sam ja shvatila, tužiteljka je mislila da je bolje podnijeti prijavu, nego objelodaniti informaciju iz razloga da se ne bi prikrili dokazi kako bi istražitelji mogli efikasnije da djeluju. Tužiteljka je, vjerovatno, mislila da bi objavljivanje informacije osumnjičenom moglo biti upozorenje da će protiv njega biti pokrenut postupak pa bi tako mogao prikriti dokaze – vjeruje Lakočević.

Pokušaj odbrane Vesne Medenice, ipak, ne pije vodu. U Crnoj Gori mediji su objavili stotine informacija o korupciji, NVO sektor podnosio prijave i, takođe, javno ukazivao na takve slučajeve, ali ni jedan od njih nikada nije ugledao ”svjetlo sudnice”. Osim toga, upravo u slučajevima korupcije tužiocima bi informacije objavljene u medijima mogle samo da koriste, a nikako štete.

Republika