Odgovor prof. dr Miodragu Peroviću na tekst ‘Skloniji šipkama nego reformama\’

Piše: Milo Đukanović*

Ne bih da Vas uznemiravam u Vašoj samodovoljnosti, izrazitoj i udobnoj uprkos biranom društvu Isusa i Sokrata. Samo se usputno oglašavam.

Da, tačno je da sam u formulaciji "samozvani, neprikosnoveni arbitri" mislio i na Vas, profesore Peroviću. I, tačno je, naravno, da je sloboda govora pravo svake individue. Tu se, profesore Peroviću, Vi i ja slažemo. Makar je mnogo više toga gdje se uopšte ne razumijemo.

Nije demokratski, ni evropski, niti u skladu sa moralnim principima i etičkim i profesionalnim novinarskim kodeksom, profesore Peroviću, da svoje stavove agresivno promovišete u medijima čiji ste vlasnik. To je zloupotreba medija u svrhe lične i političke promocije, profesore Peroviću.

Nije "poštovanje prava na slobodu govora svake individue" onemogućavati odgovore na komentare u Vašoj novini, uz cinično obrazloženje da nije u skladu sa uređivačkom politikom Vašeg medija da se sa komentatorima polemiše… Baš kao ni to da, kao vlasnici i urednici, odlučujete kad je kojoj polemici vrijeme i kraj, kako to vaš interes diktira.

I, još nešto: intrigašenje, senzacionalizam, javno linčovanje optužbama za nasilništvo, zločin i kriminal bez ijednog argumenta, sve to na naslovnicama kojima dižete tiraž i, naravno, profit – nije to slobodno i nezavisno novinarstvo. To je zloupotreba slobode medija, profesore Peroviću. Zove li se to još i duhovna prevara, ne bih o tome, a mogao bih ljutito i s posebnom gorčinom.

Ne bih ni da Vas opominjem, ali i istorija inteligencije ima istoriju vlastite emancipacije. Vjerujem da mi u Crnoj Gori nijesmo izuzetak koji potvrđuje pravilo. Zato, nemojte neprijateljstvo prema vlasti i neprijateljsku opsjednutost mnome, kao i političke ambicije Vaše interesne grupe i Vaše izvrtati u tobožnju netrpeljivost vlasti prema crnogorskoj inteligenciji.

Etiketirate ljude po principu "ko nije sa nama taj je protiv nas", sumnjičite i nesporne naučne i stručne autoritete, usude li se samo da o vlasti ili meni lično saopšte ocjenu koja nije u skladu sa mišljenjem vaših urednika i političkih istomišljenika i saboraca. Podvaljujete univerzalnim istinama podređujući ih parcijalnim istinama, opštim interesima proglašavate zasebne, privatne interese. Ne zavaravajte se, profesore Peroviću, na crnogorskom medijskom tržištu postala je bjelodano jasna maskarada vašeg medijskog samovlašća.

Uz izvinjenje za otvorenost i neposrednost, teško je slušati Vaše pretencioznosti. Posebno tamo gdje nemate autoriteta, niti kakvog rezultata – na političkom terenu. A, Vi još i arbitrirate ?! Zbilja teško. Čak i otužno.

Evo, na primjer, s kojim argumentom i pored činjenice da je odlukom 27 evropskih zemalja država Crna Gora već u prvoj godini nezavisnosti, stupila u proces pridruživanja demokratskoj Evropi, izričete sud da Crna Gora nije evropska i demokratska država?!

Činimo li Vam se – narod crnogorski, kojem sam, kako kažete, jako sličan i ja – neinformisanima ili maloumnima da bismo na tako nešto nasjeli?!

Ne mogu da vjerujem! Baš Vi pokušavate da me označite kao nekoga ko Vam je prijetio i ko Vam prijeti! I, to, kazamatom, bombom, šipkom, profesore Peroviću?!

Valjda Vam je još u sjećanju da sam upravo ja, zajedno sa direktorom Agencije za nacionalnu bezbjednost, Duškom Markovićem, spasavao Vašu glavu onda kada su i naše bile ugrožene. Sjećate se, siguran sam, i Vaših suza i straha dok smo organizovali Vaše prebacivanje preko Dubrovnika za Rim. Odande ste, istina sa bezbjedne distance, učestvovali u jednoj važnoj i teškoj fazi nastanka slobodne i nezavisne Crne Gore. Toliko o miljenicima obavještajnih službi i borcima protiv ratnih režima, profesore Peroviću.

Koliko nam je tih opasnih dana značilo saznanje da ste Vi na sigurnom i da će luča nezavisnosti gorjeti u Rimu, makar niko od nas ne pretekao u Crnoj Gori. Grijao je Vaš patriotizam, profesore Peroviću, tada i naše duše, a Vaša moralna podrška iz Rima bodrila je naša srca.

No, šalu na stranu, ponavljam, a kazao sam to nebrojeno puta, svaka čast i moje poštovanje političkoj avangardi ideje nezavisnosti Crne Gore. I, vođama i pristalicama jednako. Moj politički stav, ponavljam i to, bio je da je proces sticanja nezavisnosti morao imati zakonomjeran, evolutivan tok, da je svako ubrzavanje i prenagljivanje značilo rat sa Miloševićem i kao epilog neizbježno zatiranje ideje obnove državnosti i nezavisnosti Crne Gore. Nijesam, međutim, očekivao da će biti potrebe da nanovo otvaramo temu zasluga za nezavisnost, a nije ni u mom etičkom i vaspitnom maniru da to činim. O mom doprinosu neka sude savremenici i politička istorija Crne Gore. Upravo, ne želeći da učestvujem u crnogorskoj reprizi podjele odlikovanja povukao sam se iz izvršne vlasti, odbijajući i mjesto koje mi je, logično, pripadalo nakon izborne pobjede koalicije koju sam predvodio. Ali, profesore Peroviću, izgleda da u Vašoj matematici nezavisna država ne znači i ne vrijedi ništa ako Vi nijeste njen politički patron. Ili, na tronu, ili ništa. Drugačije se ne možete zadovoljiti. U tom slučaju najiskrenije mi je žao što ste, profesore Peroviću, predodređeni na doživotnu ucvijeljenost ovim povodom.

Ma, budite nedosljedni koliko god hoćete, ali molim Vas lijepo ne budite smiješni, profesore. Mislim, naravno, na Vaš naum da me preobraćate. Zaludna je to rabota preobraćati pobjednika u gubitnika, pravoga u krivoga, snažnoga u slaboga … Ne isplati se zamjenjivati istinu za prijetvornu laž.

I, ne podmećite meni kvalifikaciju javnosti da ste bogat čovjek ili antiratni profiter. Posebno, nemojte ni pokušati da me uplašite tako što ćete maštu znatiželjne javnosti golicati misterioznom natuknicom o mom, navodnom, ratnom profitu. Izvolite, profesore Peroviću, kao odgovoran poslenik javne riječi, apostol demokratije, nepotkupljivi kritičar režima, saopštite crnogorskoj javnosti sve što znate o mom profiterstvu. Ratnom i antiratnom. Izvolite, ja Vas, evo, provociram tvrdnjom: za 17 godina obavljanja državnih poslova, ni u miru, ni dok su oko nas bješnjeli ratovi, nijesam pokušao da zaradim niti jedan cent. Ne zato što je nemoralno baviti se biznisom, nego zato što je nemoralno to činiti dok ste na državnom poslu, profesore Peroviću.

Ili, mislite da ne govorim istinu ili da imam kakav skriveni profit? U nekoj vreći, sefu, na tajnom računu …

Ili, kako već rekoh, želite samo da me uplašite, krivo misleći da podstičem sumnje o medijskom tajkunstvu i nezakonito stečenom vlasništu u Vašim medijima? Da širim glasine o stečenom profitu po tom osnovu – Vašem i Vaših saboraca? Ne. O tome govore, logično sve glasnije kako se i profit uvećava, oni koji tvrde da ste ih prevarom ostavili bez vlasništva … I, ja sam slušao ponešto o tome. I, to poodavno.

Možda se bojite da bih kao jedan od osnivača "Vijesti", s vrlo konkretnim doprinosom, mogao doći na ideju da konkurišem za vlasnička prava u Vašoj novini. Ne plašite se. Moja podrška osnivanju "Vijesti" nije bila motivisana zaradom na medijskom tržištu, profesore Peroviću. Osnažio sam ideju da se konkurencijom na tržištu štampanih medija pospješi proces demokratizacije Crne Gore. I, ne žalim zbog toga. Iako nijesam slutio da se, uz galamu o slobodi štampe, jedna nezavisna novina može preobratiti u oglasnu tablu nečijih nerealnih ambicija i tribinu za satanizovanje neistomišljenika. Ponajmanje, u medijsku logistiku, za beskrupulozne berzanske špekulacije.

Ali, sve do vremena. Biće bolje.

*Autor je predsjednik Demokratske partije socijalista Crne Gore