Suština ove priče nije pravednost sudske odluke i pravne finese za i protiv, ni sam Damir Mandić, već činjenica da je država ponovo pokazala da je nemoćna u obračunu sa kriminalom i da je mafija jača i organizovanija.

Piše: Vladan Mićunović/Vijesti

Pošteni građani Crne Gore poslije oslobađajuće presude za ubistvo Duška Jovanovica osjećaju zebnju i ogorčenje, jer izvršioci i nalogodavci jednog od najtežih zločina u posljednjih nekoliko godina u Crnoj Gori nijesu otkriveni i kažnjeni.

Suština ove priče nije pravednost sudske odluke i pravne finese za i protiv, ni sam Damir Mandić, već činjenica da je država ponovo pokazala da je nemoćna u obračunu sa kriminalom i da je mafija jača i organizovanija. Ili neko iz vlasti ne želi da joj sasiječe krila.

Poslije toliko nerasvijetljenih zločina i presuda Ńbez dokaza", ubice su postigle cilj, poruka je jasna: zločinci će ostati na slobodi, a biće ućutkani i brutalno kažnjeni oni koji se odvaže da se usprotive bezakonju, bilo da su to obični građani ili profesionalci kojima je u opisu posla da jure kriminalce.

Poslije dvoipogodišnjeg procesa – koji je od početka ličio na farsu, a juče vraćen na početak – policija, tužilaštvo i sudstvo dobili su težak šamar, a povjerenje građana u te institucije vjerovatno će pasti na još niže grane.

One su dužne da brzo i jasno odgovore na pitanja kako je moguće da je policijska istraga o ubistvu Jovanovića traljavo obavljena, sa puno čudnih propusta, iako su taj posao navodno radili najbolji inspektori, i da li će u policiji, tužilaštvu i pravosuđu konačno uprijeti prst u kolege kojima je bliži svijet podzemlja od društva časnih boraca za pravdu.

Samo neupućenima djeluje čudno pitanje kako je podgorička čaršija unaprijed znala ko će biti "slučajno" izabran da sudi ovaj proces i da će Damir Mandić biti oslobođen za ubistvo Jovanovića. Vjerovatno je riječ o jedinstvenom slučaju da se nekome sudi za saučesništvo u zločinu, čiji su izvršioci i nalogodavci "NN lica".

Lijepo je čuti kako se Crna Gora približava Evropskoj uniji, kako je postignuta makroekonomska stabilnost, da se turizam razvija kao nekada, strani investitori hrle ovamo, ali sve to malo vrijedi kada vlast i dalje ležerno gleda kako kriminal i korupcija ubijaju svaku nadu da je ozdravljenje društva uopšte moguće.

Da li vlast, poslije ovakvog epiloga slučaja Jovanović, ima pravo da od običnih ljudi traži odricanje za ostvarenje bilo kojeg cilja, za dosezanje evropskih standarda, na primjer, kada nije u stanju da im obezbijedi ličnu, pravnu i opštu sigurnost?

Da bi se Crna Gora pomjerila iz kruga najgorih, makar ka osrednjim evropskim državama, prvo treba prekinuti ovu farsu.