Nije iznenađujuće što je mala planinska država Crna Gora odlučila da se otrgne od Srbije. Koliko god da je mala i raznolika, Crnoj Gori je bolje samoj

Piše: International Herald Tribune

Nije iznenađujuće što je mala planinska država Crna Gora odlučila da se otrgne od Srbije. Ksenofobično ponašanje Srba još od raspada komunističke Jugoslavije ne govori u prilog njihovoj sposobnosti da predvode bilo kakvu balkansku federaciju. Koliko god da je mala i raznolika, Crnoj Gori je bolje samoj.

Neće to biti jednostavan početak – prednost opcije za nezavisnost teško da se može nazvati nadmoćnom sa tek malo više od 55 odsto glasova. Uz to, Crna Gora prepušta sva mjesta u međunarodnim organizacijama Srbiji, spremna da zauzme svoje mjesto kao 192. suverena država svijeta bez ijedne članske karte u džepu. Sa 620.000 ljudi, po broju stanovnika je negdje između Komora i Solomonskih ostrva.

Ali kuraži ima, a Ustavom se deklariše kao “demokratska, ekološka i država blagostanja”. Crnoj Gori želimo sve najbolje.

Ipak, ironija je da je raspad stare Jugoslavije propraćen pričama o konačnoj stabilizaciji u regionu. Isti je izgovor korišćen za uspostavljanje niza federacija od Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine do Jugoslavije. Raspad Jugoslavije, najzad, započeo je manje zbog unutrašnjih podjela a više zbog pritisaka od strane Austrije, Vatikana i Njemačke, koji su imali sopstvene sumnjive razloge za rascjepkavanje Balkana.

Danas, međutim, bukvalno slavimo balkanizaciju, izraz koji odvajkada nosi prizvuk bezizlaznih plemenskih i geografskih zavada, i pripremamo se za njeno sporno finale, nezavisno Kosovo. Time će od Jugoslavije ostati sedam nezavisnih država.

Dalje na istoku, raspad Sovjetskog Saveza stvorio je 15 novih zemalja, dok žudnje za suverenošću jačaju čak i u mjestima kojima ne nedostaju prosperitet i demokratija, poput Katalonije, Baskije ili Škotske. Što se svijet više globalizuje, čini se, to ljudi više cijene sopstvene tradicije, jezik i razlike. Pa ti vidi.

Ono što je za utjehu u svemu tome je što toliko zemalja koje se osamostaljuju, bilo da bi izbjegle nametnutu ili ugnjetačku vladavinu ili da bi odbranile svoj identitet, odmah traže zaklon u regionalnom ili globalnom povezivanju. Evropska unija je savršen primjer: svaka zemlja koja je izronila ispod okrilja Moskve ili Beograda odmah je zakucala na vrata EU, i Crna Gora će uskoro krenuti tim putem. Ove zemlje zapravo žele da negdje pripadaju, ali dobrovoljno, i bez opasnosti da izgube ono što ih čini drugačijim. Tako će sedam balkanskih članova jedne EU bez granica možda uskoro prestati da budu balkanizovani.