Sezdesetdevetogodisnja Brankica Arsenovic iz Dvorova kod Bijeljine je domacica, ponosna majka i baka. Naizgled – obicna zena. Ali, samo na prvi pogled

Piše: Zorica Kusmuk/Nezavisne Novine

Sezdesetdevetogodisnja Brankica Arsenovic iz Dvorova kod Bijeljine je domacica, ponosna majka i baka. Naizgled – obicna zena. Ali, samo na prvi pogled.

Naime, ukoliko zatrazite da vam prica o svojoj proslosti saznacete da ona do prije nekoliko godina nije bila ni baka ni majka, vec otac i deda. Bicete zateceni cinjenicom da iza sebe ima pet brakova u kojima nije bila zena, vec neciji muz.

Ako zatrazite njene fotografije iz mladosti, s njih ce vam se nasmijesiti Branko. Isto lice, samo s brkovima i kratkom kosom. A, na slikama tu i tamo ugledacete Brankovog prijatelja Samira. Danas je on i dalje tu. Sada je Brankicin momak.

SKRIVENA ZELJA

Brankica Arsenovic promijenila je pol prije skoro jedanaest godina. Prisjecajuci se dana dok je bila Branko, ona veselo objasnjava da se nikada nije pokajala sto je krajem 1995. godine, uz pomoc brojnih hormona i hirurske intervencije, postala zensko. To joj je, kaze, bila zelja od djetinjstva. Prica da je jos sa sedam godina imala dosta izrazenih zenskih osobina, igrala se samo sa djevojcicama, u osnovnoj skoli se sminkala. Cijeli zivot tajila je u sebi zelju da postane zensko.

“Nikome nisam mogla reci sta zelim. Jednom sam samo pokusala razgovarati s majkom, ali nisam naisla na odobravanje. Tati nisam smjela ni spomenuti da bih zeljela postati zensko”, prica Brankica.
Kada je imala 18 godina, kako kaze, umjesto muskih, imala je znatno vise zenskih hormona, cak oko 80 odsto.

Ipak, zelja za promjenom pola je potisnuta i, uprkos cinjenici da je u sebi imao tek 20 odsto muskih hormona, u godinama koje su uslijedile Branko se pet puta ozenio. Samo u prvom braku, koji je trajao dvije godine, dobio je kcerku. Sa zadnjom suprugom bio je u braku punih 17 godina, a kada su se razisli, Branko je odlucio da postane Brankica.

OPERACIJA

Promjena pola je izvrsena 1995. godine, kada je Branko imao 59 godina, na privatnoj klinici “Avicena”, udaljenoj desetak kilometara od Beograda, a operaciju je izvrsio dr Savo Perovic.

Operativnim putem je odstranjen muski polni organ i presadjen zenski, ali bez materice. Za ovo, kako Brankica kaze, “najvece zivotno zadovoljstvo” izdvojila je deset hiljada KM.

“Nisam, niti bi se ikada pokajala sto sam postala zena. To sam uvijek zeljela i drago mi je sto mi se ta zelja ispunila. Vec tri mjeseca poslije operacije imala sam prvi polni odnos s muskarcem”, prica Brankica, koja je jedinu podrsku za promjenu pola imala od svog prijatelja Samira, koji joj je poslije postao momak.

Porodica je nije podrzala u odluci. I kcerka i sestra su je pokusale odgovoriti od operacije. Sa sestrom nije pricala cetiri godine, a s njenim sinom, svojim sestricem, zid sutnje je srusen tek nakon sest godina.

“Poslije operacije uglavnom su svi cutali i ignorisali me. Kazem im dobar dan, a oni svi cute. Na kraju sam rekla: Ma, ko ih sisa! Ako nece da pricaju i da me prihvate takvu kakva jesam i ne moraju, a ja necu nikoga tjerati”“, prica Brankica prisjecajuci se cudnih pogleda prijatelja i komsija i njihovog negodovanja kada je sretnu na ulici.
Tek poslije nekoliko godina svi, osim sestrinog muza, prihvatili su je kao Brankicu. Danas se redovno vidja sa familijom na ruckovima, slavama, porodicnim skupovima. Stalni posao nema i prezivljava zahvaljujuci kcerkinoj pomoci.

“Sreca je da mi kcerka, koja zivi u Sloveniji sa mojom unukom i zetom, moze finansijski pomoci. Svakog mjeseca salje po 300 KM. To mi znaci mnogo, jer ne znam od cega bih zivjela. Ponosna sam na kcerku koja je policajka”, prica Brankica.

“VOLJELA BIH DA SE UDAM”

Kaze da je zdravlje sluzi “vise nego dobro” za njenih 69 godina. Uglavnom vrijeme provodi obavljajuci uobicajene poslove domacice, a u proljece i ljeto uziva raditi u basti. Zivi sama, pa je njena svakodnevica kuvanje, sto, kako kaze, radi sa zadovoljstvom. Voli kuvati razne corbe i supe, paprikas, pasulj, sarmu, cuftete, te kolace. Zna i da strika i veze.

Zadovoljna je i svojim ljubavnim zivotom. Vec 11 godina je sa Samirom s kojim se pocela zabavljati nakon operacije, iako je mladji od nje 33 godine. Voljela bi, kaze, da se uda, da ne kuva samo za sebe i da se budi pored nekoga.

“Neopisivo bih voljela da se udam za nekoga uz obostrano postovanje. Zelim da se udam za nekog s kim cu dijeliti i dobro i zlo, s kim cu provesti ostatak svog zivota”.

Navodeci da voli Samira, zamjera mu jedino sto je nevjeran.
Na kraju, ona porucuje svima koji zele da promijene pol, ali se plase reakcija okoline, da to ucine samo ako to zele dovoljno jako da mogu izdrzati pritisak sredine i negativne kritike.