Jeste li primijetili kako se pjevaci na koncertima prema svojoj publici ponasaju kao mali Hitleri? Ruke gore! I sva mladez digne ruke

Piše: Sead Fetahagic/Nezavisne Novine

Jeste li primijetili kako se pjevaci na koncertima prema svojoj publici ponasaju kao mali Hitleri? Ruke gore! I sva mladez, jer je prevashodno publika mlada, digne ruke. Sada se ljuljaj! I svi se ljuljaju u ritmu. Sada skaci! Onda pjevac okrene mikrofon prema posjetiocima, pa razdragana mladost pjeva. Nisu platili ulaznice da sebe slusaju, ali eto kada im idol to kaze, oni to poslusno cine. Cini mi se da pjevac od njih zatrazi da svi skinu gace, to bi vecina uradila.

To me podsjeca na one mitinge kada se klicalo Slobodanu Milosevicu. Slobo, slobodo, mi te volimo! Volim i ja vas! Ne cujem vas dobro, onda gomila iz sveg glasa vikne: Slobo, slobodo! Kasnije je ta ista masa digla bunu protiv svog vodje, pa ga i na kraju skinula s vlasti. Nije dobro kada se vodje oslone na razularenu gomilu, moze neki drugi vodja doci pa je sasvim okrenuti u drugom pravcu. Knjige su napisane o tome kako se moze manipulisati s narodom.

Zato meni izgleda smijesno kada Dragan Cavic (uzimam njega za primjer jer tu je najcesce narod postapalica) kaze za neke politicke odluke da narod tako hoce. Srpski narod hoce da na celu Bosne i Hercegovine bude troclano predsjednistvo koje ce se rotirati. Niti narod sta hoce, niti ga iko ista pita, a najmanje pojma ima sta je to rotacija, zasto ona valja ili ne valja. Kao da vodje nacionalnih zajednica svaki dan medju narodom sprovode anketu treba li da predsjednik drzave ima samo protokolarnu duznost ili neka veca ovlastenja. Kada bi pitao svaki ponaosob narod sta znace ove ustavne promjene, vjerujem da bi vecina zinula, a niz usta i bradu bi im curila slina. Tako je vidim ove nase narode: slinave i blesave, jer smo mi u Evropi sa najvecim procentom nepismenih.

Tako neuk narod i naucen da poslusno klima glavom onima sto su u vrhu najbolje je tijesto od kojeg se moze napraviti svakojaka pita. Svim nasim politicarima puna su usta demokratije, a taj demos to je narod, i ne pitaju za svoje odluke, koje su cesto i na stetu samih gradjana. Ovo sa uvodjenjem PDVa je ocit primjer nadmenosti vladajucih slojeva, od predsjedavajuceg Vijeca ministara BiH Adnana Terzica pa do poslanika koji su izglasali ovako nakrivljen zakon. Da li je narod u tome ikako ucestvovao? Kako ce ucestvovati kada ni pola sluzbenika Vijeca ministara ne zna sta je to PDV i kakve ce posljedice imati po ekonomsku situaciju u zemlji i posebno po standard ljudi. Ne mozes nikoga nista ni pitati, jer niko nista i ne zna. U takvom opstem neznanju mocnici imaju apsolutnu vlast.

Na svakom koraku cujem ostre zamjerke vlastima, obicnih ljudi i neprestano ruze politicare po svojim kucama, po radnim mjestima, po kafanama. I na tome se sve zavrsi. Sta ce jadni ljudi kad su nemocni? Nece valjda dizati revoluciju, ratovanja im ja preko glave!
Ostaje im samo neka nada, neko cekanje, po stoti put ce glasati za svoje nacionaliste, najbolje je kada zagusti biti zajedno u toru sa svojima. Cija je ovo zemlja, cija su ova dobra na njoj, ciji su ovi ljudi koji gmizu po njoj? Sve su to za sebe uzeli ovi za koje smo glasali, a mi onda cetiri godine sutimo, trpimo.

Ne moze pojedinac nista, ne moze bataljon ljudi nista. Ali mogu ljudi da se udruze u organizacije civilnog drustva, pa svojom ojacanom snagom pocnu razgovor s vladajucim krugovima. Nemojte vi tamo surovati po kojekakvim strankama i partijama, mi smo ti koje treba pitati o trosenju budzeta za nase potrebe. Zar potrebe imaju samo guzonje u vlasti, ta saka neobrazovanih laktarosa, a nama ostalim ce davati mrvice da ne skiknemo. Ne, bez organizovanog civilnog sektora nikada necemo zauzdati pohlepu vladajucih slojeva. Pa neka ovaj sutljivi narod i dalje samo ogovara po budzacima, od toga nikakve koristi nema. Dok je god masa ustrasena, dok god ne uzme demokratske uzde u svoje ruke, dotle ce mu drugi krojiti kapu, plesti carape i dodavati tanjir graha.

Galami narod i na strance koji se mijesaju u nase zivote, koji nam komanduju kako cemo organizovati ovu drzavu. Ma koliko narod imao pravo, jos cemo vise zakukati kad jednog dana stranci odu. Tada cemo tek biti prepusteni pohlepnim i neodgovornim vlastima. Zato je jedini izlaz da prestanemo biti podanici, a postanemo odgovorni i angazovani u nasim demokratskim pravima.