Moji najbolji koncerti u zivotu su oni na koje su dosla samo dva covjeka. Imao sam takva dva

Piše: Dnevni avaz

Branimir Dzoni Stulic godinama uporno izbjegava medije s prostora bivse Jugoslavije. Tek na kasicicu pojavljivao se ljetos u nekim hrvatskim listovima. Ipak, “Avaz” je uspio doci do frontmena kultne zagrebacke grupe “Azra”, koji od pocetka devedestih zivi u Holandiji.

U tome nam je pomogao Djidji Jankelic, bubnjar “Bijelog dugmeta”, koji nam je dao broj Dzonijevog telefona u Utrehtu.

Kada smo legendarnog Stulica prvi put pozvali, javila se njegova supruga, koja nam je rekla:

– Ako ste novinar, mislim da zovete uzalud. On zaista nerado govori za medije.

Nakon naseg insistiranja kazala nam je da je onda najbolje da pozovemo u ponoc, jer je Dzoni jedino nocu budan. Bili smo bezmalo iznenadjeni kada nam se licno Stulic na sljedeci poziv, jucer oko 16 sati, javio.

Ne treba slinaviti

U ekskluzivnom jednosatnom telefonskom razgovoru upitali smo ga i da li ce se veceras zaista obratiti publici u sarajevskoj “Slozi”, gdje ce biti odrzan koncert “Tribute to Azra”.

Naime, Zdravko Grebo, jedan od inicijatora i izvodjaca programa u “Slozi”, trebao je obezbijediti zivo Dzonijevo telefonsko javljanje u sarajevski klub. Tako je barem najavljivano u sarajevskim medijima.

– Ne, to je kao da gledas slike iz djetinjstva. Mi sad tu trebamo slinaviti i onda cu ja pokazivati svoje nove cipele. “Azra” – to sam doslovce i bukvalno ja. Ima li treca rijec – odgovorio je rezolutno i cak pomalo ljutito Stulic.

Ne mislim da slinavite, vec da se prisjetimo lijepih pjesama “Azre”.

– Mene niko nista ne pita, a cim se nesto nekome svidja, to znaci da se niko nista ne pita i da to pripada svakome. Ali mene to uopce ne obavezuje. Koliko je to ugodno ljudima, toliko je i neugodno, ali sto se to mene tice. Naravno da nesto moras raditi na ovom bijelom svijetu, ali ja nisam jo-jo loptica.

Da li ipak ponekad slusate pjesme “Azre”?

– Iskren da budem, nisam ih slusao posljednjih nekoliko godina. Cini se da sam ih vise slusao kad nije bilo ovih pozdrava. To mi je ogadilo pjesme.

Koju muziku slusate i da li Vas to uopce jos zanima?

– Posljednju godinu za svoju dusu slusam narodnu makedonsku muziku. Uvijek stvaram i nesto novo, ali problem je sto moram pamtiti, bas kao na pocetku karijere. To je grozna gnjavaza.

Sam sa sobom

Mogli biste dobiti silan novac kad bi se “Azra” ponovo okupila i zasvirala, a vi to ne zelite?

– Novac me ne zanima, nikad me nije ni zanimao!
Da li ce se “Azra” ikada okupiti? Hocete li ikada vise odrzati koncert?

– Ne znam, to ne mogu reci, jer to je u Bozijim rukama. Ne kazem da to treba tako objasnjavati, ali ja to tako gledam. Sta vam vise od toga mogu reci? Samo kazem kako se meni cini, a sad kako to ko razumije, to je njegova stvar.

Vasa supruga kaze da ste budni jedino nocu. Sta zapravo radite?

– Nocu pisem, jer danju covjek ne moze raditi. Pisem puno knjiga, ciji je osnov povijest. To me zanima. To je, recimo, ovo sto se smatra klasicima, kao Homer. Njihovi radovi nisu povijest, ali kad nesto prezivi 2.500 godina, onda spada u povijest. I to je ono sto me zaokuplja posljednjih 15 godina.

Da li pisete ne hrvatskom jeziku?

– To nije hrvatski jezik, to je knjizevni srpski.

Koliko cesto idete u Hrvatsku ili bilo gdje na prostore bivse Jugoslavije?

– Posljednji put sam bio prije deset godina u Beogradu.
Stjece se dojam da izbjegavate dolazak?

– Nije da izbjegavam, ali kako da kazem, meni to nije moguce. S jedne strane su kao osjecaji, a s druge stvarnost. Prvo nije moguce zbog stvarnosti. Nemam pasos, nemam novac i nemam se gdje vratiti. Imao sam jugoslavenski i istekao mi je.

Jugoslavije vise nema, to je isto kao kad se rodis i kazu ti: ovo ti je tata, ovo ti je mama, posto, prema Homeru, niko ne zna kad se rodi, ko ga je rodio, bar prve tri godine. I sad ja nemam tatu i mamu i zbog toga sam sretan.

Nemate hrvatsku putovnicu?

– Ne zelim je ni u ludilu.

Da li s nekim odrzavate kontakt, mozda sa clanovima grupe?

– Ne! Ja sam uvijek bio sam sa sobom.

I sada ste sa suprugom u Holandiji. S Vama mozda i nije jednostavno zivjeti?

– To treba pitati nju. Ovaj svijet je takav kakav je, tu covjek ne moze bas puno birati.

Vrhunac neukusa

Neki hrvatski mediji pisali su da su Vas posjetili u Vasem domu u Holandiji.

– Bili su, ali dvije ekipe su de facto provalile unutra. Nisu provalili kroz prozor, ali niko ih nije zvao, sami su se ubacili. To je vrhunac neukusa, ali to je njihov odgoj. Sta ja imam s tim.

Fudbal igram nocu

Da li ste jos fudbalska zvijezda u mjestu u kojem zivite?

– Fudbal igram iz zeze. Nocu, da se i ne vidi. Ali nikad nisam ni za koga navijao. Na TV-u volim gledati kad se dobro igra, ali to je isto kao i sve ostalo. Vrlo su rijetke dobre utakmice.

Koncerti sa dva covjeka

Posjecujete li koncerte u Holandiji?

Ma kakvi, ne volim da se guzvam. Moji najbolji koncerti u zivotu su oni na koje su dosla samo dva covjeka. Imao sam takva dva.

Ja imam sram

“Azrina” muzika i dalje se slusa.

– Slusa se zato sto je najbolja, to je uvijek tako i bilo. Ne bih je ni radio da nisam znao da vrijedi, jer ja imam sram, ali ne tice me se.

Vise dobrih albuma nego pjesama

Sta Vam je najdraze sto ste radili u “Azri”

– To je vrlo tesko reci, ali ako upotrijebimo mjeru, naci cemo vise dobrih albuma nego pjesama. Izdao sam desetak albuma, ali cetiri-pet su stvarno izvrsni, sto je velika stvar. To su “Suncana strana ulice”, “Filigranski plocnici”, “Balkanska rapsodija”, “Krivo srastanje” i “Zadovoljstina”.

Brega nikad nije imao dovoljno pjesama

Znate li da se “Bijelo dugme” okupilo i odsviralo tri koncerta?

– Da, znam. Ali za mene je “Dugme” samo Bebek. I Bregovic, naravno. Ta prva faza im je najbolja, ali nije samo sto je Bebek otisao, vec sto Brega nikad nije imao dovoljno pjesama. Vrijeme se promijenilo i automatski se pokazalo ono sto jeste i zato je Bebek otisao.

Smisao maste

Hocete li vise ikad ista snimiti?

– “Smisao maste”, steta sto je ta grupa vec postojala u Sarajevu, inace bih je odmah tako nazvao i onda bi to bilo u skladu.

Larisa Sarajlic-Ramovic
Dnevni avaz