Ko jos, pored policajaca i novinara, treba da bude ubijen, pa da i premijer i Vlada priznaju kako je djavo odnio salu?

Piše: Vijesti

Koliko je potrebno nerasvijetljenih ubistava da se ispuni bonus i prizna da stvari u policiji ne idu kako treba, da se smijene nesposobni, kazne i otjeraju korumpirani i povezani sa kriminalom, da zapocne stvarna reforma MUP-a?

Koliko likvidiranih policijskih funkcionera jos nedostaje da se ministar policije zapita je li vrijeme da ode, ako vec nista ne moze da promijeni vec samo odrzava Potemkinovo selo?

Ko jos, pored policajaca i novinara, treba da bude ubijen, pa da i premijer i Vlada priznaju kako je djavo odnio salu?

Nacelnika odjeljenja za opsti kriminalitet Slavoljuba Scekica, pored upornosti kojom je pristupao istragama sto je nekome moralo stati na zulj, tragicnom kraju mozda su vodila i dva za crnogorske prilike pogresna uvjerenja: da se postenim i efikasnim radom i beskompromisnim stavom prema mafiji mogu postici rezultati i da drzava bezrezervno podrzava borbu protiv organizovanog kriminala.

To, nazalost, ne odgovara crnogorskoj stvarnosti, koja je sagradjena na potpuno drugacijem sistemu vrijednosti, jos od vremena kada je sverc cigareta nazivan “drzavnim programom”.

U Crnoj Gori situacija prilicno slici onoj u Srbiji prije nekoliko godina. Prvo je drzava imala mafiju. Malo ju je i mazila. A, onda je mafija pozeljela da ima drzavu. Bez obzira na direktni motiv, takvu poruku je crnogorska mafija poslala preksinoc rafalima na nacelnika Scekica. Jaci smo, porucili su, i ovako ce proci svako ko nas dirne ili ko sa nama nece. Svako, to znaci i oni koji su ih do juce mazili, ako stvari krenu naopako.

Treba li se prisjetiti da su upravo Legijine kohorte i “zemunci” isporucivali svog dugogodisnjeg mentora Milosevica.

Srbija je platila tesku cijenu osvjescenja, prije nego sto se latila “sablje”, a oklijevanje joj se i sada vraca kao bumerang.

Ako vlast zaista ne zeli da Crna Gora postane staniste organizovanog zlocina sa vise od 600 hiljada pokretnih meta, mora hitno rasvijetliti najnoviji i ostale zlocine, kazniti krivce, udariti u leglo korupcije i kriminala, a ne stati na “operativnim saznanjima” bez sudskog epiloga ili sa farsicnim zavrsetkom.

Ukoliko to ne uradi onda treba da sidje sa scene iz jednog od dva moguca razloga: zato sto je nemocna i nesposobna, ili zato sto je u dosluhu sa organizovanim kriminalom.

Crnogorsko drustvo mora da pokaze da ova zemlja treba da pripada cestitim ljudima kakav je bio ubijeni inspektor, a ne njegovim dzelatima. Za to je neophodan i nacionalni konsenzus (prije svih ostalih), jer bolest zahtijeva i ljutu travu na ljutu ranu, ali i dugotrajnu terapiju i oporavak kroz novi sistem vrijednosti.

S.Š.
Vijesti