Moraca je podzemnim prolazima povezana s Marezom, a tunel koji su nedavno otkrili radnici na gradilistu iza zgrade MUP-a dio je te mreze

Piše: Tamara Popovic/ Nedjeljni Zurnal

Moraca je podzemnim prolazima povezana s Marezom, a tunel koji su nedavno otkrili radnici na gradilistu iza zgrade MUP-a dio je te mreze, pricaju starosjedioci. Reporteri Zurnala na ulazu u tunel koji vodi od obale Morace do crkve Svetog Djordja

Ispod Podgorice postoji mreza tunela i podzemnih prolaza – stariji Podgoricani prolazili su njima, neki iz znatizelje, neki bjezeci od ratnih stihija.

Oni pricaju da je Moraca podzemnim prolazima povezana s Marezom, a da je tunel koji su nedavno otkrili radnici na gradilistu iza zgrade Ministarstva unutrasnjih poslova (o cemu je ZURNAL pisao u proslom broju) – dio te mreze. Nema dokaza da je taj tunel povezan s onim na drugoj strani, ka Vezirovom mostu – on vodi prema crkvi Svetog DJordja. Od crkve jedan krak ide dalje ka Zagoricu, a stariji Podgoricani pamte i tunel koji vodi ispod starog zatvora na Dracu – kazu “ni sami ne znaju dje”.

Ekipa Nedjeljnog ZURNALA nije mogla da udje ni u jedan od ovih prolaza, jer su, sto zbog ljudskog faktora – izgradnje i nadgradnje, sto zbog zuba vremena i erozije terena, uglavnom- zatrpani.

Zvanicnici nerado pricaju na ove teme. Kazu- nema tu nicega. Zatrpaj i nastavi da gradis.

A oni koji su vidjeli tunele, ispredaju razne price. Za ovaj iza zgrade MUP-a neki vrte glavom i prisjecaju se teskih vremena Informbiroa, pa kazu, kako se ne bi cudili da su “udbasi” i ostali “zavjerenike” bas tuda provodili “na tretman”.

Najpoznatijim podgorickim tunelom prije pedeset godina prosao je Nikola Spahic. Na desnoj obali Morace, u blizini Vezirovog mosta, je ulaz a tunel se zavrsava ispod crkve Svetog DJordja na Gorici. Njega i drugove, tada dvadesetogodisnjake, vodila je znatizelja i nada da ce otkriti nesto misteriozno i neotkriveno.

Problem je samo uci. I uz najnizi vodostaj ulazili smo savijeni ili potrbuske. Nakon nekoliko metara prostor se siri. Tunel je impresivan, cist, visine 3-5 metara, sirok 2 do 5 metara na pojedinim dijelovima, prisjeca se ovaj vitalni sedamdesetogodisnjak.

Zidovi su glatki, a na stropu vise stalaktiti. Dno je ravno, posuto sitnim pijeskom.
– Nakon 30 metara naisli smo na veliku prostoriju nalik na hol, s kamenim okruglim stolom precnika 60-70 santimetara. Okolo su bile poredjane cetiri kamene okrugle stolice. Nakon stotinjak metara naisli smo na stijenu visoku metar i po sa praznim prostorom kroz koji se trebalo provuci da se udje u sljedeci hol. Vratili smo se, uplaseni prilicno dramaticnim susretom sa slijepim misevima koji su se u tom trenutku pojavili u jatu, odnekud iz mraka, prisjeca se Nikola ciji je pokojni brat Ljubo prvi stigao tunelom do same crkve.

Onda su njegovim stopama, hrabro, krenuli i ostali mladici. San se nije ostvario – nijesu otkrili nikakvu tajnu.

Pedesetak metara iznad puta, na Gorici, nedaleko od crkve, prije 25 godina sasvim slucajno je otkrivena “beskonacna jama”. Na nju su naisli radnici koji su kopali septicku jamu. “Rupa” u zemlji okomito se spustala. Niko se nije usudio da sidje, kaze Spahic. Bacali su kamenje da otkriju dubinu. Ono se, medjutim, beskonacno kotrljalo i niko nije cuo neki zvuk odozdo – kao da kamen nije nigdje zastao, kao da jama nije imala dna.

Mjestani su se na kraju dogovorili da je najbolje da se rupa – zatrpa. Danas o njoj svjedoci ploca od betona u dvoristu jedne kuce.

Starosjedioci pricaju da su njihovi preci isli i krakom tunela koji je vodio ka Gimnaziji, ali da se od Gimnazije dalje nije moglo. Jedan nas mladji sugradjanin prije nekoliko godina otkrio je ulaz u tunel, opet ka crkvi Svetog DJordja, koji vodi od Zagorica ka Gorici.

U crkvi Svetog DJordja rekli su nam da postoji legenda da je u starom dijelu ove gradjevine nekada bio manastir i da se tunelom islo do Morace po – vodu.

Otac Dragan, starjesina crkve, svojevremeno je sa speleolozima silazio u tunel. Nazalost, nijesmo uspjeli da cujemo njegovu pricu. Svestenici koje smo zatekli nijesu zeljeli da pricaju o tajanstvenom tunelu, ali kada smo odlazili vrtjeli su glavom – “bilo bi dobro da se jednom sazna puna istina”.

Fatalne Plocice

Na plazi Plocice koja se nalazi desetak metara od ulaza u podzemni prolaz svake godine desi se neki nesrecan slucaj. Mahovina kojom su oblozene stijene fatalna je za neoprezne kupace. Prevari, pa noga sklizne niz stijenu. Straosjedioci Vojo Ivanovic, Nikola Spahic i Banjo Radunovic, pricaju da su cesto bili svjedoci situacija da se kupac i pored upozorenja zaleti da skoci i strada od udara u stijenu ili pada u hladnu Moracu koja je na tom mjestu prilicno duboka i ima dosta podvodnih stijena.

Na ovom mjestu podjednako cesta su i samoubistva. Sa jedne od stijena skocio je nedavno jedan mladic, posto je prethodno prerezao vene.

Cinovnici na odmoru

U Upravi za nekretnine kazali su nam da evidenciju o podzemnim prolazima u Podgorici eventualno moze imati samo Republicki katastar, ali da je mala vjerovatnoca da taj podatak postoji. U Katastru su, medjutim, svi na odmoru.

Ni u Ministarstvu unutrasnjih poslova nije bilo moguce saznati da li je tunel iza zgrade na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog nekada sluzio “udbasima” i ostalima…

Zgrade na nesigurnom terenu

Obala Morace od Vezirovog do Blazovog mosta je specifican, porozan teren. Graditelji Podgorice se nijesu primicali obali, ni sa jedne strane.

Zato starosjedioce sa kojima smo razgovarali cudi kako su uopste zgrade koje su izgradjene u posljednjih nekoliko godina dobile tehnicku saglasnost, tim prije sto cuvene moracke pecine u tom dijelu imaju i specificno zracenje. Svojevremeno je jedan bioenergeticar iz Andrijevice imao ambiciju da ih pretvori u ljeciciste, prvenstveno za djecu, ali nije dobio saglasnost opstinskih vlasti za njihovu adaptaciju, niti dozvolu za rad.