Kad danas gledam srpsku povijest i narocito Kosovski mit, zakljucujem da su u odredjenom smislu Srbi bili zatvoreni u mitove. To nije dobro za njihovu buducnost, pa ni za danasnji svijet

Piše: Slobodna Dalmacija

Thomas A. Emmert, americki profesor srednjovjekovne povijesti i strucnjak za srpski kosovski mit

ZIDOVI
Kad danas gledam srpsku povijest i narocito Kosovski mit, zakljucujem da su u odredjenom smislu Srbi bili zatvoreni u mitove. Srbi kao da su stvorili zidove, zatvorili duh u toj povijesti. To nije dobro za njihovu buducnost, pa ni za danasnji svijet.

SLAVLJE
Srbi sigurno nisu prvi u svijetu koji slave poraz. Ali ovo je nesto specijalno, narocito nakon sto je mit prosiren na tvrdnju da su Srbi nebeski narod… Pravoslavni monasi bili su jedini intelektualci u srednjovjekovnoj Srbiji i tijekom povijesti sve je filtrirano kroz Crkvu. Upravo zato, taj mit je dobio specifican karakter

Americki profesor srednjovjekovne povijesti Thomas A. Emmert vec tri desetljeca proucava povijest Srbije, a narocito Kosovski mit. O toj temi vec je objavio dvije knjige, a ovih dana u sklopu inicijative znanstvenika iz cijelog svijeta o proucavanju deset najvecih jugoslavenskih kontroverzi intenzivno obilazi Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Proslog tjedna posjetio je Srebrenicu i sudjelovao na obiljezavanju deset godina najveceg genocida na europskom tlu od Drugoga svjetskog rata.

Koju ce poziciju Srebrenica zauzeti u srpskoj povijesti?
– To je zanimljivo pitanje. Svijet je vec zakljucio da je srebrenicki masakr najveci genocid u Europi nakon Drugoga svjetskog rata i da ce ostati simbolom etnickog rata krajem dvadesetog stoljeca. Nesto poput Varsavskog geta nasih dana. Sada se postavlja pitanje kad ce Srbi kao narod biti spremni prihvatiti odgovornost. Ne odgovornost u smislu da je svaki Srbin kriv za zlocine, kao sto ni svaki Amerikanac nije bio kriv za Vijetnam, ali u demokraciji svaki narod mora prihvatiti neku odgovornost.

Jesu li Srbi spremni za to?
– Mislim da jos nisu. Vidimo to u anketama. Zrtva i odgovornost

Je li to neobicno?
– Nijemci su prihvatili odgovornost za nacisticke zlocine, ali ponajvise zato sto je Njemacka nakon rata imala veci pritisak da to ucini. Srbija u ovom trenutku jos nije na stupnju da njezin narod prihvati tu odgovornost, ona mora stvoriti novu povijesnu svijest. Ne moze se drzati starih mitova prema kojima su Srbi uvijek zrtve. Jer, ako je covjek samo zrtva, kako moze prihvatiti odgovornost? To ce, bojim se, trajati dosta dugo.

Moze li pomoci neki pritisak izvana, kao na primjeru Njemacke?

– Pa, Srbija je vec bila pod sankcijama, pa su rezultati bili polovicni. Mislim da bi srpski narod sam morao doci do tog stupnja. Prvi korak je ucinjen vec nakon prikazivanja ubojstava Skorpiona na beogradskoj televiziji.

Mnogi se Srbi sad brane da nisu znali za takve zlocine. Ali sad kad znaju, sto ce uciniti s tom informacijom? Cak i kad se te informacije probijaju u srpsko drustvo, dojam je da nema bitnih pomaka u prihvacanju odgovornosti. Zasto?
– Srpsko drustvo oduvijek je bilo prilicno zatvoreno. Za razliku od njega, Hrvatska je oduvijek, pa i geografski, bila otvorenija svijetu. Srbi kao da su stvorili zidove, zatvorili duh u toj povijesti. Svojedobno sam u Americi napisao jedan clanak pod naslovom “Zatvorenici povijesti” i kad danas gledam srpsku povijest i narocito Kosovski mit, zakljucujem da su u odredjenom smislu Srbi bili zatvoreni u mitove. To nije dobro za njihovu buducnost, pa ni za danasnji svijet.
Kako je moguce da dogadjaj od prije sedam stoljeca toliko ukorijenjen u svijest drustva?
– Svaki narod ima neke mitove, ali tesko je razumjeti gdje lezi kosovski mit. Sedamdesetih godina pisao sam doktorat u Beogradu o ulozi Kosovskog mita na srpsku povijesnu svijest. Tih godina cesto sam bio u Srbiji za Vidovdan. Medjutim, tada taj praznik nitko nije obiljezavao. Jasno, nije bio sluzbeni praznik, ali i u crkvama se okupljalo tek stotinjak ljudi kako bi ljubili kosti cara Lazara. Kolektivna svijest

Uvijek kazem da je vrlo nesretna okolnost za Srbiju i za cijelu regiju bila cinjenica da se 600. obljetnica kosovske bitke poklopila upravo s raspadom Jugoslavije. Taj korijen Kosovskog mita usadjen je negdje u svijesti srpskog drustva, politicari su ga zalijevali i on je proklijao. Upravo zbog tog korijena srpska svijest moze biti manipulirana.

Ima li slicnih primjera u svijetu?
– Srbi sigurno nisu prvi ljudi u svijetu koji slave poraz. Ali ovo je nesto specijalno, narocito nakon sto je mit prosiren na tvrdnju da su Srbi nebeski narod, da je Kosovo srpski Jeruzalem i tome slicno.

Pravoslavni monasi bili su jedini intelektualci u srednjevjekovnoj Srbiji i tijekom povijesti sve je filtrirano kroz Crkvu. Upravo zato taj mit dobio je specifican karakter. Politicari i intelektualci

Bi li se svijest srpskog drustva mogla promijeniti simbolicnim isprikama vladajucih politicara? Mnogi su ocekivali da ce se Boris Tadic ispricati u Srebrenici, ali on to nije ucinio. Je li to unazadilo Srbiju

– U sklopu naseg projekta o suocavanju s jugoslavenskim kontroverzama zelimo stvoriti zajednicki nazivnik izmedju intelektualaca i znanstvenika u ovoj regiji i pobjeci od uskih nacionalistickih verzija dogadjaja na Balkanu. Ako neki hrvatski znanstvenici uspiju sa srpskim kolegama napisati pravu istinu o dogadjajima na ovim prostorima, a ljudi poput Tadica to usvoje, tada bi to bilo veoma vazno. Problem je u tome sto je Srbija tijekom 20. stoljeca bila ovisna o intelektualcima, ocekujuci od njih da brane srpstvo. Najbolji primjer za to je Memorandum SANU. Mi mislimo da intelektualci i politicki lideri danas imaju obvezu mijenjati diskurs.

Je li uopce moguca uspjesna simbioza intelektualaca i politicara, nakon svih losih iskustava? Kojim intelektualcima se moze vjerovati, a koji se politicari mogu promijeniti?
– Nisam naivan da ce politicari slusati intelektualce. Mozemo se samo nadati da cemo nesto promijeniti. Mi se sastajemo s politicarima u regiji, informirali smo ih o projektu i trazili od njih neki znak da bude novi korak. Nadamo se da ce politicari slusati istinu. Srbija bez Kosova

Koliko bi daljnja sudbina Kosova mogla ojacati kosovski mit u srpskom drustvu ili ga mozda smanjiti?
– To je vrlo zanimljivo pitanje na koje ja nemam precizan odgovor. Mogu samo reci da je Srbija umorna od Kosova. Nisam vidio najnovije ankete, ali vjerujem da se mnogi Srbi zele pomiriti sa cinjenicom da ce izgubiti Kosovo.

Pa ipak, vladajuci politicari ne zele to priznati, i dalje govore da je Kosovo dio Srbije.
– Ranije doista nisam mogao zamisliti da Srbi mogu mirno zivjeti bez Kosova. Ali danas vjerujem da nemaju drugo rjesenje. Cak i u vezi Republike Srpske. Ljudi u Srbiji moraju shvatiti da nije bas tako vazno, kad su jednom osigurana ljudska prava na temelju Europske unije, hoce li Kosovo biti unutar srpske drzave. Mislim da bi dovoljna bila garancija da Srbi mogu posjecivati Gracanicu i druge manastire na Kosovu, da se srpski gradjani mogu vratiti u svoje domove na Kosovu, jer drugog rjesenja jednostavno nema. Ako Srbi to ne prihvate, situacija bi uvelike mogla podsjecati na spor Zidova i Palestinaca.

Koja je uloga Haaskog suda u prihvacanju odgovornosti?
– Nema pozitivnog rjesenja bez uhicenja Ratka Mladica i Radovana Karadzica. Ne mozemo dalje bez tih uhicenja. Mi bismo u projektu htjeli da svaka strana prizna svoju odgovornost za zlocine. U etnickim ratovima, bez obzira na agresiju, svaka strana ima neku odgovornost. Ali nijedna strana ne moze priznati odgovornost, dok glavni krivci ne budu uhiceni.

Tomislav Klauski