Reporter “Vijesti” sa raseljenicima iz Peci koji su prvi put poslije rata obisli svoje domove
Piše: Vijesti
Nekada je moje domacinstvo bilo jedno od najbogatijih u peckom selu Brezevik. To sto mi je kuca srusena, imanje obradjuje Albanac, vocnjaci posjeceni, a bunar zatrpan, manji je problem. Kako da se vratim kada mi niko ne garantuje slobodu kretanja i govora, prica Dragoljub Vukcevic, prilikom prve posjete svom nekadasnjem domu.
Vukcevic sada, kao raseljenik, sa porodicom zivi u Podgorici.
Sest godina nakon odlaska sa Kosova, predstavnici pet porodica koje su sigurnost nasle u Crnoj Gori, prvi put su, u organizaciji Komesarijata za raseljena lica, obisli svoje domove u Peci. Osnovni cilj bio je da se uvjere u bezbjednost povratka na svoja ognjista, a zakljucak do kojeg su, na kraju, dosli je da uslova za obnavljanje starog zivota jos nema.
Za razliku od Vukcevica, Sofiju Loncarevic su docekale rijeci dobrodoslice bivse komsinice Grise Demhasaj.
– Nemam nista protiv da se vrati. Dobrodosla je kad god da dodje, a ako zeli da proda ja sam prvi kupac, kazala je za “Vijesti” Demhasaj.
I pored toga, Loncarevic, kao ni ostali nijesu sigurni u garancije koje su iznijeli predstavnici Ministarstva za zajednicu i povratak, na cijem celu se od januara nalazi Srbin Slavisa Petkovic.
– Ukoliko neko ima dokumentaciju da je to bio njegov stan ili kuca, a uzurpirao mu je Albanac, Ministarstvo moze da ga useli u roku od 24 sata. Ako je nekom srusena ili zapaljena kuca, u roku od 70 dana izgradicemo mu novu. Postoje dvije vrste povratka – pojedinacni i organizovani. Trenutno radimo na organizovanom i planiramo izgradnju kompleksa kuca u Zocistu, Srpskom Babusu i Musutistu, gdje bi trebalo da se trajno smjesti oko 3.000 povratnika. Ko nije imao imovinu prije 1999. godine, imamo projekat dodjele stanova. Dodjite da vidite, pa sami odlucite. Niko na vas nece praviti pritisak. Ako hocete, dodjite jos pet puta da pogledate i mi cemo vam to omoguciti – porucio je Petkovic iseljenicima.
Prema njegovim rijecima, Ministarstvo ima moc da ako opstina ospori nekom pravo na povratak automatski blokira budzet, da prizna legalnim i nelegalno izgradjena naselja i tamo gdje su bile barake izgradi kuce od cvrstog materijala, a da za povratak ne treba donijeti brdo papira, vec samo ispuniti formular. U kosovskom parlamentu usvojen je i zakon o upotrebi sluzbenog jezika, kojim je pored albanskog, sluzbeni jezik postao i srpski.
Iako je vidljivo da se stanje na Kosovu normalizuje, rane su jos svjeze. Od granicnog prelaza na Kuli, pa sve do Pristine svuda pored puta stoje spomenici poginulim Albancima, kraj kojih su jarboli na kojima se leprsaju albanske zastave. Drumovima krstare brojna vozila KFOR-a, UNMIK-ove policije i KPS-a. Vecinu kuca raseljenih, delegacija iz Crne Gore mogla je da vidi samo iz vozila u pokretu, a obilazak pojedinih imanja nije trajao vise od desetak minuta, uz obaveznu primjedbu da “nije bezbjedno”. Koliko je bezbjedno, dovoljno govori cinjenica da niko nije mogao prespavati u Peci, vec je nocenje organizovano u Pristini, a svima koji su bili u delegaciji skrenuta je paznja da ne pricaju glasno u Peci.
Predsjednik pecke opstine Alji Ljajci, na sastanaku sa delegacijom raseljenih, kazao je da “svi imaju pravo na povratak i koriscenje licne imovine”.
– Tu nema dileme i to zavisi od vase dobre volje, a mi cemo dati sve od sebe da stvorimo takvu mogucnost. Sloboda kretanja i govora je jedna od kljucnih stvari i kako vrijeme prolazi sve ce biti bolje. Svi oni koji nijesu pravili zlocine moraju uzivati sva prava i slobodu. Moramo prihvatiti realnost i ne bi bilo dobro da oni koji su zivjeli u Milosevicevim iluzijama to ne izbrisu iz svoje glave, kazao je Ljajci.
Tako, ipak, ne misli Zoran Ivanovic, kome je u opstini, uz prisustvo perdstavnika UNMIK-a, UNHCR-a i kosovske policije obecano da ce obici kuce. Receno mu je da jedna slobodna, a da se u drugoj nalazi familija Berisa iz Kamenice. Pokazalo se, medjutim, da je kuce mogao da vidi samo iz automobila, a da se u objema albanske porodice.
Da uslova za povratak jos nema, potvrdio je i Fljamur Meta predstavnik Roma i Egipcana iz beranskog kolektivnog centra Riversajd, gdje je smjesteno 27 porodica iz Peci.
Ministar Petkovic je predstavnicima raseljenih porodica porucio i da povratak “ne znaci da neko dodje, dobije natrag stan, pa da ga proda”. Iako to niko zvanicno nije zelio da kaze, raseljeni sa Kosova uglavnom ne zele da se vrate i sve razmisljanje svodi se na to kako da svoju imovinu sto bolje prodaju.
KOSTUNICI NE ODGOVARA POVRATAK NA KOSOVO
Pored bezbjednosti, kao jedan od razloga za odustanak od povratka istaknuta je i teznja za nezavisnim Kosovom.
– Kakav ce biti krajnji status Kosova ne znam, ali sigurno znam da nece biti nezavisno. Bio sam u Briselu i od Havijera Solane sam licno cuo da je rekao da Kosovo zaboravi na nezavisnost, jer to nije ni Juzni Timor ni Avganistan, odgovorio je na te primjedbe Petkovic.
On je naglasio da mu je veci problem od toga “totalni bojkot i podmetanja vlade Vojislava Kostunice, koji drzi u zabludi svoj narod u Srbiji”.
KIRIJA MOZE DA SE NAPLATI
Prema rijecima koordinatora za povratak u crnogorskom Komesarijatu Aleksandra Dedovica, u Crnoj Gori zvanicno ima 18.431 raseljeno lice. Od usvajanja Nacionalne strategije za trajno rjesavanje problema izbjeglica na Kosovo se vratila 21 familija sa 211 clanova i to u Prizren, Pec, Istok i Orahovac. Obnovljena im je ostecena imovina, dobili su pomoc u hrani, ljekovima, odjeci i namjestaju, a povratak ide preko Americkog komiteta za izbjeglice, Danskog savjeta za izbjeglice i Katolicke organizacija za povratak.
– Komesarijat je prvi put organizovao ovakvu posjetu i stekao se utisak da zaista postoje uslovi za povratak, a da je bezbjednost kretanja i govora svakog dana sve bolja. Povratkom imovine na Kosovu se bavi organizacija Habitat koji su vlasnicima imovine na Kosovu, koji ne borave tamo, dali tri mogucnosti: da se rentira, uradi delozacija osoba koji su je uzurpirali i da se ta imovina ustupi na koriscenje nekom drugom raseljenom licu koje je pobjeglo iz jednog dijela Kosova u drugi. Crna Gora dobija sve manje pomoci od stranih donatora i tesko da moze sama rijesiti problem statusa raseljenih. Povratak je samo jedna od alternativa, a nacionalna strategija predvidja jos i integraciju raseljenih u drustvo u kome se nalaze i odlazak u trece zemlje, kazao je Dedovic.
SAMO PSIHOPATE JOS SUMNJAJU
Na pitanje da li moze da garantuje bezbjednost povratnicima, Petkovic je za “Vijesti” kazao da je “bezbjednost relativna stvar”.
– Sloboda kretanja i govora je potpuna u Pristini i Prizrenu. Kako je u Peci ne znam, ali ono sto sigurno znam je da vise nece biti ubijanja, prebijanja i otmica. Poslije sest godina samo psihopatama nije jasno da povratka mora biti. Da je rijec o laznoj nadi, upalio bih automobil i odmah otisao u Nis. U Orahovici je vec 20 nealbanaca zaposleno u opstini, a 250 Srba vec radi u kosovskim ministarstvima, rekao je Petkovic.
D.Perunicic
Vijesti
0 Comments