Odnos prema nezavisnosti Crne Gore je puno vise problem Srbije nego Crne Gore, smatra profesor Korac. Veoma je opasno iz Beograda pokusati destabilizovati Crnu Goru, a to se svjesno radi

Piše: Intervju: prof.dr Zarko Korac

Suvereno je pravo gradjana Crne Gore, kao i Srbije, da odluce u kakvom obliku zajednice ce biti. Veoma sam kritican prema nacinu kako Srbija gleda problem crnogorskog referenduma. Kod jednog broja ljudi u javnom i politickom zivotu u Srbiji legitimno i legalno crnogorsko rukovodstvo se prikazuje kao kriminalno, sto je skandalozno, a to rukovodstvo je dobilo mnogo vise izbora nego bilo koje rukovodstvo koje je Srbija imala. Kada iz politickih razloga kriminalizuje jedno rukovodstvo kao separatisticko, secesionisticko itd.,vi istovremeno kriminalizujete vecinu gradjana Crne Gore koja je te ljude izabrala na izborima. Te izbore su svi u Evropi i svijetu proglasili za demokratske, kaze za „Pobjedu nedjeljom”dr Zarko Korac, profesor psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Odnos prema nezavisnosti Crne Gore je puno vise problem Srbije nego Crne Gore, smatra profesor Korac. Veoma je opasno iz Beograda pokusati destabilizovati Crnu Goru, a to se svjesno radi. Ponekad osjecam bes zbog toga kako mediji ovdje pisu o Crnoj Gori i kako se produbljuje i provocira opasan konflikt u Crnoj Gori.

Kakve ce posljedice za Srbiju imati neusvajanje deklaracije kojom bi se osudili zlocini u bivsoj SFRJ?
– Imace veoma negativne posledice. Bilo je nevjerovatno gledati kako se svi prave kao da deklaracija nije ni predlozena. Predsjednik Skupstine Srbije, Predrag Markovic, se proslavio izjavom da je Srebrenica grad u susjednoj drzavi i da skupstina ne treba njome da se bavi. Poslije se vadio na skupstinski poslovnik…. Medjutim, niko nije odgovorio zasto neki drugi poslanici nisu podrzali svojim potpisima predlog Natase Micic i mene. Ono sto je najvaznije, niko nije rekao sta ne valja u predlogu osam nevladinih organizacija. Naravno, sve se zavrsilo kako je i pocelo -skandalozno. Buduci da je Savjet ministara izdao saopstenje kojim osudjuje zlocin u Srebrenici, ocigledno je da ce Skupstina Crne Gore donijeti dokument koji ce to osuditi, pa izgleda da samo srpske vlasti to nece uciniti.

U Srbiji jos niko ne zeli da o tome govori, a slika koju Srbija salje o sebi je porazavajuca. Ovdje se ili negira da se dogodio zlocin, ili se trazi da se taj zlocin stavi u podtekst nekih drugih zlocina i salje se poruka – svi su cinili zlocine. To je izbjegavanje preuzimanja odgovornosti za ovaj egzemplarni zlocin.

Predsjednik Srbije je najavio da ce ici u Srebrenicu, donosenje deklaracije je zapelo bas oko Srebrenice. Sta to govori o odnosu parlamenta i predsjednika?
– Predsjednik je rekao da ce ici ako to bude potrebno i ne vidim preveliku razliku u javnim reakcijama u Srbiji. Ipak, najtvrdje reakcije dolaze od Srpske radikalne stranke i Socijalisticke partije Srbije i za njih bi rasprava o Srebrenici predstavljala razgovor o odgovornosti tih stranaka za politiku koja je dovela do zlocina u Srebrenici. Srebrenica je rezultat jedne politike. Oni koji su dozivjeli poraz u raspravi o Srebrenici su DS i G17 plus. Pokazalo se da je vladajuca koalicija potpuno nespremna da govori o Srebrenici i njene price o evropskim integracijama su neiskrene. Tacno je da je vlada reagovala na egzekuciju sest mladica i da je uhapsila pripadnike Skorpiona, ali vlada nema snage da ucini sledeci logican korak: da prihvati odgovornost za ono sto se desilo u Srebrenici i uputi izvinjenje za srebrenicki zlocin.

Da li Srbija ima snage da isporuci Ratka Mladica?
– Siguran sam da ce Mladica izruciti iz pragmaticnih razloga, jer je Kostunici jasno da nece moci nikuda da putuje ako ne isporuci Ratka Mladica. Kostunica rado putuje i voli da misli da zapad u njemu vidi garanta mira i stabilnosti. Mene on pomalo podsjeca na Milosevica poslije Dejtona, dakle saradjuje jer nema alternativu. Medjutim, zanimljivo je da Kostunica, niti iko iz vladajuce koalicije, nije o Mladicu nista rekao. Postavlja se pitanje zasto se pregovara o Mladicevom izrucenju. Zasto ovde niko ne govori da li je Mladic odgovoran zato sto je pobio srebrnicke Bosnjake, ili je za to odgovorna vojska bosanskih Srba…

Sta govori nagli skok popularnosti SRS-a u Srbiji?
– Mnogo vise govori o vladajucoj koaliciji i Demokratskoj stranci, koja treba da predstavlja alternativu, nego o birackom tijelu. Drugim rijecima vladajucoj koaliciji treba da se suprotstavi jedna snazna proevropska alternativa koja ce svakog dana gradjanima Srbije pokazivati sta je alternativa. Svakoga dana imate sukobe unutar vladajuce koalicije, a poceli su i sukobi unutar stranaka te koalicije.

Da li je tacno da vlada Vojislava Kostunice ubira uspjehe za sve ono sto je radila vlada Zorana DJindjica?
– Ja nemam taj nacin gledanja, jer u normalnoj tranziciji svaka vlada treba da se osloni na nesto dobro sto je uradila prethodna vlada. Ova vlada je sa velikim zakasnjenjem izrucila veliki broj haskih optuzenika, osim sto je pustila Gorana Hadzica da pobjegne, ali zna se ko ga je obavijestio.

Ova vlada je pokazala veliku nekompetentnost, ali nesto je i uradila, iako su kompetentni ljudi u manjini. Greska je sto je vlada tranziciju prikazala tako da su ljudi izgubili nadu da Srbija moze da se demokratizuje. Ova vlada nikada ne odgovara na pitanja zasto je ministar policije imao sastanak sa provooptuzenim za ubistvo Zorana DJindjica, za krupne finansijeske afere, da li je direktor BIA stvarno odnio dokumente u SAD, kako guverner NBS moze da kupi kucu na Dedinju…

Arogancija

Crna Gora je u ocima srpskih sovinista mala, nerazvijena, nesposobna da bude nezavisna, a istovremeno se stalno insistira da ona bude u drzavnom savezu sa Srbijom. To je za mene jedna vrsta ludacke arogancije, jer ako neko ne valja, i mali je, i nerazvijen i nikakav, covjek bi ocekivao da treba sto prije da se odvoji da ne bude zrtva njegove nerazvijenosti. Duboko je zabrinjavajuce sto su u nasem javnom mnjenju jako uticajni takozvani dedinjski Crnogorci, jos je zanimljivije da neki nisu ni rodjeni u Crnoj Gori, a iz nekih razloga misle da u Beogradu imaju suvereno pravo da odlucuju da li ce Crna Gora biti nezavisna.

Obozavaoci Milosevica

Crna Gora ostaje poslednji dio velikog srpskog projekta koji je propao, a po tom projektu Crna Gora je drzava nizeg ranga, gdje ljudi iz Beograda treba da imaju dominantan uticaj i da odlucuju. Imam prijatelja i u prosrpskom dijelu u Crnoj Gori, iako se sa njima politicki manje slazem. Problem tog prosrpskog dijela u Crnoj Gori je sto se nikada nije odrekao Milosevicevog nasljedja i time prakticno sebe osudio da djeluje kao politicki projekat iz proslosti. Slobodan Milosevic je u tom dijelu Crne Gore popularniji nego sto je ikada bio u Srbiji.

Kao prica o Fruktalovom soku

U Srbiji se prema Crnoj Gori pokazuje ista vrsta arogancije kao prema svim republikama bivse SFRJ koje su izlazile na referendum. Simbol je postao Fruktalov sok i prica da ce Slovenija propasti jer nece imati srpsko voce da pravi sokove. Slovenija je u EU, ima dohodak po glavi stanovnika veci od 20 hiljada dolara, jedan od najvecih u Evropi, a Fruktalov sok se prodaje po samoposlugama u Srbiji i kupuju ga ljudi.

Pobjeda