U Hrvatskoj su se pojavili novi utjerivaci dugova. Sofisticirani. Duznicima dosadjuju pismima, telefonskim pozivima, kucnim posjetama. Ne zastrasuju na nacin kako su to naucili “stemeri”, kamatari, mafijaski utjerivaci

Piše: Gabrijela Galic/ Novi list

U Hrvatskoj su se pojavili novi utjerivaci dugova. Sofisticirani. Duznicima dosadjuju pismima, telefonskim pozivima, kucnim posjetama. Ne zastrasuju na nacin kako su to naucili “stemeri”, kamatari, mafijaski utjerivaci.

Batine je zamijenilo psiholosko dosadjivanje duznicima. A sve je legalno, kazu. Dok god moderni kamatari ne predju granicu pa duzniku krenu prijetiti. Doduse, vjesti fiskali zasipanje duznika pismima, telefonskim pozivima ili pak redovito kucanje na kucna vrata i podsjecanje na nevracene dugove i te kako bi mogli ocijeniti prijetnjama. Pa i dokazati prijetnju.

Finu gospodu u odijelima, psiholoske utjerivace dugova, unajmljuju isti tako fina gospoda u odijelima. Psiholozi povrata duga trenutno imaju desetak klijenata, a svim buducim korisnicima usluga objasnjavaju da postupak naplate duga traje tri mjeseca. Kroz taj period, ovisno o tome koliko je duznik tvrd, odnosno psihicki jak, jacaju svoje metode utjerivanja dugova. Pa ce nakon uljudnih pisama, ako duznik ne trepne okom, uslijediti telefonski pozivi, a potom i osobne posjete. A ako sve to padne u vodu, psiholoski utjerivaci pokrenut ce sudski spor.

Interesantna je struktura neplatisa na koje su psiholoski utjerivaci dugova orjentirani. Prema njihovu svjedocenju cak 90 posto duznika su fizicke osobe. Dakle, obicni gradjani. Oni od kojih je dugovanja najlakse naplatiti, ako nije rijec o vjestim prevarantima ciji je stil zivota prevariti i gurati dalje.

Psiholozi utjerivaci svoje usluge nude i drzavi, ali i gradskim vlastima. No, ipak nisu spremni uci u rat s drzavnim i gradskim vlastima. Pa tako nece prihvatiti posao utjerivanja dugova iz drzavne kase. Kazu, takva je potrazivanje gotovo nemoguce naplatiti. No, vjerojatno nije samo to problem. Koliko god radili po zakonima i figurirali kao legalna poduzeca, cinjenica je da s drzavom bas i nije pametno uci u takvu vrstu rata.

Domaci poslodavci pozdravljaju novu uslugu na trzistu. Kazu da je dobro imati tvrtku koja ce neplatisama “visiti za vratom”. A gradjane, fizicke osobe, najlakse je zaplasiti. Oni ce dugove platiti i kad nemaju od kud “skucat” novce.

Trziste je, tako, prepravljeno svakojakim novotarijama. Novotarijama koje mogu koristiti samo oni koji novac imaju. Njima imponira kada netko drugi u njihovo ime salje duznicima pisma, dosadjuje im telefonskim pozivima ili ih salje na sud. Glavno da se nesto radi.

Kad je vec gospodarski sektor, zapravo poslodavacki ili vlasnicki, zasut ponudom inovacija za sto uspjesnije poslovanje, valjda ce doci i vrijeme da trziste stogod ponudi i radnicima. Sezdesetak – sedamdesetak tisuca radnika u zemlji ne prima placu redovito. Mnogima poslodavci ne uplacuju niti obvezne doprinose. No, radnicima nema tko pomoci. Za njih nitko nece preuzeti rizik i legalno krenuti u utjerivanje dugova poslodavcu. Normalno. Igru uvijek vode oni koji drze kasu. A onaj tko se ih kase hrani – ma, koga briga za njega.