Nad sporoscu kojom Srbi, s obje strane Drine, rjesavaju problem saradnje sa Haskim tribunalom, zacudio bi se i sam puz

Piše: Pero Simic/Nezavisne Novine

Nad sporoscu kojom Srbi, s obje strane Drine, rjesavaju problem saradnje sa Haskim tribunalom, zacudio bi se i sam puz. Ako srpske vlasti budu ovako “revnosne” u privodjenju pravdi haskih bjegunaca, mislim da cemo u narednih dvadeset godina svakako rijesiti ovaj problem. Naravno, ukoliko nas do tada bude.

Obrnuto proporcionalno, propast nam se priblizava brzinom svjetlosti. To za one koji vide nasu realnost i koji hoce da je vide, dok za nasu politicku elitu, bar kada je u pitanju saradnja sa Hagom, i brzina puza predstavlja furioznu sumaherovsku egzibiciju.

Na primjer, vrsilac duznosti “oca nacije”, premijer Srbije Vojislav Kostunica smatra da puz uopste nije spor, vec da on (puz) za razliku od drugih ide samo neznatno sporije. Valjda je zbog toga ovih dana u intervjuu jednoj beogradskoj agenciji kazao da se saradnja sa Haskim tribunalom odvija neznatno sporije. A da je odsutan i da je stvarno proteklo vrijeme spavao i jos spava duboki zimski san vidi se u nastavku tog intervjua, u kome hladno tvrdi da je Srbija blizu pozitivne ocjene Studije izvodljivosti, koju izgleda samo on na precac probudjen, ocekuje krajem marta. Drzeci se, poput nasih glavonja, politike da svi imalo sumnjivi mogu u Hag osim Ratka i Radovana, Kostunica i njegova bratija kupe po Srbiji ovu hasku “sitnuriju” dobijajuci na vremenu. To sa zeljom da se na vlasti zadrze sto duze, sve do zida, tacnije “sudnjeg dana”, kada na red moraju doci Ratko i Radovan, cija predaja ili hapsenje jeste jedini relevantni uslov za Studiju izvodljivosti. Uprkos uslovima Kostunica i prijatelji ne zele da se odreknu Karadzica i Mladica. Pa nek Evropa ceka!
Garancije, koje Tribunalu usput daju Kostunica i Vlada, za odbranu sa slobode ovima sto su se predali ovih dana, ravne su nuli, koliko i nistavan ugled Vlade Srbije, stecen zbog izigravanja medjunarodne zajednice oko haskih optuzenika.

U slicnom filmu, po istom scenariju, glume i ove nase glavonje. Nek idu svi u Hag, ali ako ikako moze bez Ratka i Radovana!!! Nakon sto su nase vlasti privele u Hag Savu Todovica, nas mali diktator i velika stetocina Dragan Cavic kupio je taman toliko vremena da uz blagoslov Esdauna moze instalirati Vladu SDS-a koju vec sada mnogi dozivljavaju kao veliku grupu stetocina. Svima nam je jasno da oni ne mogu pronaci ni sebe, a kamoli haske bjegunce. Vrijeme zadovoljnog trljanja ruku Cavica i Esdauna cini mi se nije dugo trajalo, jer nakon odlaska Save Todovica nista slicno nije se ponovilo, niti je na vidiku da se dogodi. U taj dvojac bez kormilara, koji cesto mijenja pravac i raspolozenje, izgleda da je ponovo ubacen crv sumnje. Tako je prije nekoliko dana sve nezadovoljniji Pedi Esdaun obnovio staru pricu o kaznjavanju odgovornih za nedovoljnu saradnju sa Haskim tribunalom.

Da li to veliki Pedi mase sabljom i iznad glave malog diktatora Cavica, sumnjam. Do sada ju je uglavnom milovao. No, da ugodjaj bude potpun ulje na vatru dodao je i ministar pravde Srbije i glavni Kostunicin egzekutor Zoran Stojkovic, poznat po razbacivanju para i garancija pred onim koji bi da se dobrovoljno predaju.

Tako je “pravdoljubivi” Zoki, koji je opet ovih dana uhvacen u nekim lazima, sto mu i jeste uza specijalnost, ustvrdio, na iznenadjenje nasih glavonja, da se “Radovan Karadzic u stvari nalazi u Bosni i Hercegovini”. A nasi taman prezentovali kako ni Ratko ni Radovan, kao ni velika vecina ostalih, nisu ovdje. Tako su Radovana Karadzica, kao pingpong lopticu, braca pocela da prebacuju jedni drugima.

Prema potrebi kad kome kako zatreba, peruci ruke pred medjunarodnom zajednicom. A Zoki je to odradio mangupski. Nije rekao da je Raso u Republici Srpskoj, vec u Bosni i Hercegovini. Pa vi sad nagadjajte gdje!? Time je usput pokazao koliko Kostunicu i njegove zaboli za sudbinu Republike Srpske i nasu tesku poziciju, pogotovo u momentu kad mnogi tvrde da upravo Kostunicine bezbjednosne sluzbe kriju i jednog i drugog. Nije li podmetanje kukavicijeg jajeta Republici Srpskoj od strane Kostunicinog ministra ocigledna prljava bratska rabota. Izgleda da nam se na takve podvale, sa druge strane Drine, valja privikavati, pogotovo sto medjunarodna zajednica vise bude pritiskala Kostunicu i njegovu vladu. Nece nam biti lako, iako se slicnih podvala prisjecamo jos iz doba Milosevica.

No, svakako najtuznije je to sto niko od nasih glavonja iz vlasti ne smije da odgovori starijoj braci preko Drine, bojeci se njihove politicke i druge odmazde. Tako smo nakon Milosevica sada postali taoci i porazavajuce Kostunicine politike. Nije li krajnje vrijeme da ovdje oslobodimo kriticku rijec i da otvoreno i glasno kazemo ne i onima tamo i ovima ovdje i da se rijesimo politickih manipulanata koji trguju sa nama i nasim sudbinama. Krajnje je vrijeme da sto prije biramo vodju, a ne poslusnike i stetocine, poput ovih glavonja kakvi danas stoje pred nama, a koji su izgubili svaki legitimitet. Sto prije to shvatimo bice bolje po nas. Ne gubite nadu!