Autor: Džefri Saks

Evo uskršnje poruke Donalda Trampa svijetu:

„Utorak će biti Dan elektrane i Dan mosta, sve u jednom, u Iranu. Neće biti ništa slično!!! Otvorite prokleti moreuz, ludi gadovi, ili ćete živjeti u paklu – SAMO GLEDAJTE! Hvala Alahu. Predsjednik DONALD J. TRUMP“

Donald Trump i njegov partner u ratnim zločinima, Benjamin Netanjahu, zajedno vode rat ubilačke agresije protiv Irana, nacije od 90 miliona ljudi. U kandžama su tri kaskadne patologije.

Prvo je ličnost: oboje su maligni narcisi.

Druga je arogancija moći: ljudi koji posjeduju moć komandovati nuklearnim uništenjem i posljedično ne osjećaju nikakvu sputanost.

Treća, i najopasnija od svih, jest religijska zabluda: dva čovjeka koji vjeruju, a oni oko njih im to svakodnevno govore, da su mesije koje čine Božje djelo.

Svaka patologija pogoršava ostale, tako da zajedno dovode svijet u neviđenu opasnost.

Rezultat je veličanje nasilja kakvo nije viđeno od nacističkih vođa.

Pitanje je mogu li ih malobrojni odrasli ljudi na svijetu – odgovorni nacionalni vođe koji ostaju predani međunarodnom pravu i spremni su to reći – obuzdati. Neće biti lako, ali moraju pokušati.

Krenimo s temeljnim psihološkim poremećajem. Maligni narcizam je klinički termin, a ne uvreda. Socijalni psiholog Erih From je skovao tu frazu 1964. godine kako bi opisao Adolfa Hitlera, kao spoj patološke grandioznosti, psihopatije, paranoje i antisocijalne osobnosti u jedinstvenu karakternu strukturu.

Maligni narcis nije samo tašt. On je strukturno nesposoban za istinsku empatiju, konstitucionalno imun na krivicu i vođen paranoičnim uvjerenjem da ga okružuju neprijatelji i da ih treba uništiti. Već 2017. godine psiholog Džon Garnter i mnogi drugi stručnjaci su upozoravali na Trampov maligni narcizam.

Kad se moć ne suoči s ograničenjima, jedina preostala unutrašnja kontrola je savjest. A psihopat nema savjest.

Nekoliko uglednih psihologa i psihijatara je procijenilo Trampa na psihopatiju koristeći standardizovanu Hareovu skalu i došli su do rezultata znatno iznad dijagnostičke granice. Psihopatiju je najbolje okarakterizirati kao nedostatak savjesti ili saosjećanja za druga ljudska bića.

I Tramp i Netanjahu savršeno odgovaraju ovom profilu. Trampova psihopatija je došla do punog izražaja kada su američke snage uništile civilni most u Teheranu, koji nije imao vojni značaj, pri čemu je ubijeno najmanje osam civila, a 95 ili više ih je ranjeno.

Tramp nije tugovao. Likovao je i obećavao još razaranja. Netanjahuov pashalni govor slično tome nije sadržavao ni jednu riječ za mrtve. Niti jednu stanku. Niti sjenu sumnje. Samo trijumfalni katalog neprijatelja koje je uništio.

Paranoja pokreće prijetnju koju su Tramp i Netanjahu stvorili.

Trampova direktorica nacionalne obavještajne službe, Tulsi Gabard, je pisano svjedočila da je iranski nuklearni program “uništen” i da obavještajna zajednica “i dalje procjenjuje da Iran ne gradi nuklearno oružje”.

Međunarodna agencija za atomsku energiju je izričito izjavila da nema dokaza o bombi. Trampov službenik za borbu protiv terorizma dao je ostavku u znak protesta, napisavši da su „ovaj rat započeli zbog pritiska Izraela i njegovog moćnog američkog lobija“.

Paranoiku ne treba stvarna prijetnja. Izmisliće je ako mora, kako bi odgovarala njegovim osjećanjima pretjeranog straha.

Makijavelizam djeluje bez srama. Tramp je svijetu rekao da je diplomatija uvijek bila njegov “prvi prioritet”, dok se u istom dahu hvalio raskidom nuklearnog sporazuma s Iranom: “Bila mi je toliko čast to učiniti. Bio sam toliko ponosan što sam to učinio.”

Svojim je rukama uništio diplomatski okvir, a zatim za propast okrivio Iran. Zatim je usputno priznao da rat nema opravdanje za samoodbranu: „Ne moramo biti tamo. Ne treba nam njihova nafta. Ne treba nam ništa što imaju. Ali tamo smo da pomognemo našim saveznicima.“

Prema Povelji UN-a, samoodbrana je jedina pravna osnova za silu. Tramp je priznao da takva osnova ne postoji.

Postoji određena deformacija koju moć nanosi određenim ličnostima, a ona je posebno izražena kada je dotična moć neograničena ili se čini takvom.

S obzirom na to da posjeduju nuklearni arsenal, Tramp i Netanjahu ne doživljavaju svijet kao drugi. Dostupnost nuklearnog oružja, za ove zloćudne narcise, nije teret odgovornosti, već produžetak njihove grandiozne osobnosti: Mogu učiniti sve. Mogu sravniti sve sa zemljom. Gledajte me.

Netanjahu i Tramp neće se uzdržavati od ove zablude o grandioznosti.

Tramp je potpuno internalizovao taj osjećaj nekažnjivosti. Prvog aprila je stao pred kamere i obećao da će bombardovati Iran i vratiti ga “natrag u kameno doba, gdje im je i mjesto”.

Izreka „gdje im je i mjesto“ je presuda čovjeka koji se osjeća božanski licenciranim da prosuđuje vrijednost 90 miliona ljudi i dehumanizuje ih bez oklijevanja.

Više je puta prijetio uništenjem iranske civilne električne infrastrukture – ratnim zločinom prema zakonima oružanog sukoba, što je otvoreno najavljeno kao pregovaračka pozicija globalnoj publici koja je uglavnom promijenila kanal.

Netanjahu upravlja državom s procijenjenih 200 nuklearnih bojevih glava, nikada nije potpisao Ugovor o neširenju nuklearnog oružja i ne djeluje ni pod kojim međunarodnim režimom inspekcije. Posmatrao je Trampa kako koristi američku vojnu moć s nekontrolisanom agresijom i slaže se da nema posljedica.

Nedostatak savjesti je najopasnija patologija od tri, jer je ona koja uklanja posljednju moguću unutrašnju kočnicu. Strateg koji vodi nepravedan rat može na kraju izračunati da troškovi premašuju dobitke i zaustaviti se.

Zloćudni narcis koji vodi rat za ego može na kraju iscrpiti zahtjeve ega i stati. Psihopat eskalira jer nema granica.

I, ako možete vjerovati, postaje još gore. I Tramp i Netanjahu su navodni mesije. Oni su samoproglašeni Božji agenti. Za njih bi zaustavljanje rata protiv Irana značilo da je Bog pogriješio.

I samoprozvani mesija ne može biti u krivu, jer su mesija i Bog, u grandioznoj psihi, zapravo postali isto.

I Tramp i Netanjahu su eksplicitno tvrdili da imaju taj mesijanski identitet. Tramp se nazvao “odabranim”. Što se tiče pokušaja atentata na Trampa 2024. godine, izjavio je: “Osjećao sam se tada, a sada vjerujem još više, da mi je život spašen s razlogom. Bog me spasio da Ameriku ponovno učini velikom.”

Netanjahu, u svom govoru uoči Pashe, nije samo prizivao Boga. Prisvojio je Božju ulogu u narativu o Izlasku – nabrajajući 10 „postignuća“ onoga što naziva „Rat otkupljenja“ i svako od njih nazivajući kugom.

Ubistvo ajatolaha Hamneija nazvao je “Kugom prvorođenih”. Zatim je upozorio svijet:

„Nakon 10 egipatskih pošasti, podsjećam vas da je faraon i dalje pokušavao nauditi izraelskom narodu, a svi znamo kako je to završilo.“

U Knjizi Izlaska, taj kraj je utapanje cijele faraonove vojske. Netanjahu je prijetio uništenjem Irana, na televiziji, jezikom svetog pisma.

Oko svakog od ovih ljudi nalazi se dvor laskavaca i fanatika čija je funkcija održavati iluziju i sprječavati stvarnost da uđe u njihovu svijest.

Trumpov dvor: Hegset, Hakabi i hrišćanski nacionalisti

Pit Hegset, ministar odbrane, pretvorio je Pentagon u poprište svetog rata. Na prsima ima tetovažu Jerusalemskog krsta, a na ruci riječi “Deus Vult”/”Bog to želi”, bojni poklič srednjovjekovnih krstaških ratova.

Mjesečno održava hrišćanske bogoslužja u dvorani Pentagona. Zamolio je američki narod da se moli „svaki dan, na koljenima“ za vojnu pobjedu na Bliskom istoku „u ime Isusa Hrista“.

Na jednoj od tih službi, naglas se molio da američke trupe nanesu:

„Ogromna nasilna dejstva protiv onih koji ne zaslužuju milost… Molimo te sa smjelim pouzdanjem u moć i moćno ime Isusa Hrista.“

Na konferenciji za novinare o ratu u Iranu, Hegset je rekao da Sjedinjene Države “pregovaraju bombama”.

Opisao je iranske vođe kao “vjerske fanatike” koji traže nuklearne sposobnosti za “neki vjerski Armagedon”, dok je predsjedavao mjesečnim molitvenim službama u Pentagonu i izjavljivao da je “providnost našeg svemogućeg Boga tamo i štiti te trupe”.

Čini se da nije svjestan ogledala koje drži u ruci. Ministar obrane koji se moli za „ogromno nasilje“ u ime Isusa, dok svoje neprijatelje naziva vjerskim fanaticima, definisao je riječ „projekcija“.

Majk Hakabi, američki ambasador u Izraelu, pruža teološku arhitekturu. Kao baptistički sveštenik i vatreni hiršćanski cionist, Hakabi vjeruje da je izraelsko-iranski sukob ispunjenje biblijskog proročanstva – nužan korak prema voznesenju i drugom dolasku Hrista.

Poslao je Trampu poruku – koju je Tramp potom objavio na društvenim mrežama – upoređujući taj trenutak s Trumanom 1945. i bacanjem atomskih bombi na Japan, pozivajući Trampa da posluša “NJEGOV glas”, što znači Boga.

U jednom intervjuu, Hakabija su pitali o biblijskom zemljišnom posjedu koji se proteže od Nila do Eufrata – obuhvaćajući Liban, Siriju, Jordan i dijelove Saudijske Arabije i Iraka – te ima li Izrael božansko pravo na sve to.

Njegov odgovor je bio direktan: „Bilo bi u redu da uzmu sve.“

Izraelski krajnje desničarski ministar finansija Bezalel Smotrič sa svoje strane je na društvenim mrežama objavio: „Ja? Hakabi.“

Hrišćanski cionistički pastor Džon Hagi, čija je organizacija Hršćani ujedinjeni za Izrael bila glavni pokretač američke evangelističke podrške izraelskim ratovima, osvrnuo se na rat u Iranu i jednostavno rekao: „Proročki, došli smo na pravi put.“

Frenklin Graham, na vaskršnjoj molitvenoj službi u Bijeloj kući, je hranio Trampove mesijanske zablude:

„Danas Iranci, zli režim ove vlade, žele ubiti svakog Jevrejina i uništiti ih atomskom vatrom. Ali vi ste uzdigli predsjednika Trampa. Uzdigli ste ga za ovakvo vrijeme. I Oče, molimo se da mu daš pobjedu.“

Netanjahuov dvor: Ben-Gvir, Smotrič i mesijanski doseljenici

Na izraelskoj strani, su dvije osobe čiji je radikalizam toliko ekstreman da su smatrane političkim izopštenicima sve dok Netanjahu nije iskoristio njihove glasove kako bi ostao na vlasti.

Itamar Ben-Gvir, ministar nacionalne bezbjednosti, poštovalac je pokojnog rabina Meira Kahanea, čija je stranka Kač proglašena terorističkom organizacijom.

Bezalel Smotrič, ministar finansija, crpi svoju ideologiju od rabina Zvija Jehude Kuka, koji je učio da je izraelska vojna pobjeda 1967. bila božanski naložena i da je naseljavanje palestinskog teritorija Božja volja.

Zajedno drže 20 mjesta u Netanjahuovoj koaliciji od 67 mjesta. Oni ne samo da savjetuju premijera, već dijele njegova mesijanska uvjerenja i viziju.

Ben-Gvir je iskoristio svoju kontrolu nad izraelskom policijom kako bi omogućio paravojnim snagama doseljenika da djeluju protiv Palestinaca na Zapadnoj obali. Dosljedno je blokirao pregovore o prekidu vatre i otvoreno preuzimao zasluge za njihovo odgađanje.

Zalagao se za jevrejska ritualna prava na Hramskoj gori prkoseći statusu quo koji se održavao decenijama, potez za koji su izraelski bezbjednosni zvaničnici upozoravali da će direktno dovesti do krvoprolića.

U avgustu 2023. izjavio je: „Moje pravo, te pravo moje supruge i moje djece da se krećemo cestama u Judeji i Samariji, važnije je od prava kretanja Arapa.“

Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada, Australija, Novi Zeland, Norveška, Slovenija, Holandija i Španija su ga sankcionisale zbog podsticanja nasilja, no Sjedinjene Države, pod vođstvom Marka Rubia, su branile Ben-Gvira i kritikovale te sankcije.

Smotrič je metodičniji od njih dvojice: manje teatralan i opasniji.

Sistemski je prenio civilnu upravu Zapadne obale s izraelske vojske na vlastito ministarstvo, usmjeravajući stotine miliona šekela na infrastrukturu naseljenika dok se budžeti Palestinske uprave namjerno guše.

Naložio je svom kabinetu da formuliše „operativni plan za primjenu suvereniteta“ nad Zapadnom obalom.

Tokom iranskog rata, Smotrič je pozvao Izrael da pripoji južni Liban do rijeke Litani, izjavljujući da rat „mora završiti potpuno drugačijom stvarnošću“.

Njegova ideologija temelji se na Kukovom učenju da naseljavanje nije politički, već sveti poduhvat – božanska obveza koja se mora ispuniti bez obzira na međunarodno pravo, palestinska prava ili mišljenje svijeta.

Granice iz 1967, prema ovoj teologiji, nisu privremena vojna stvarnost. One su Božji nedovršeni posao.

Ni Ben-Gvir ni Smotrič nisu bili ništa više od marginalnih ekstremista prije nego što im je Netanjahu dao legitimitet dovodeći ih u vladu i svoj uži dvor.

Dao im je moć nad izraelskim društvom, a oni su njemu dali religijsko-nacionalističku vatrenu moć da svoje ratove nazove božanskom misijom.

U ovom krajoliku svetog rata, jedan glas je progovorio s milošću i jasnoćom koja spašava svijet. Papa Lav XIV. dosljedno je pozivao na prekid nasilja.

Tokom mise na Veliki četvrtak u Rimu, osvrnuo se na aroganciju moći:

„Skloni smo smatrati se moćnima kada dominiramo, pobjednicima kada uništavamo sebi ravne, velikima kada nas se boje. Bog nam je dao primjer – ne kako dominirati, već kako osloboditi; ne kako uništiti život, već kako ga dati.“

Na Cvijeti, papa je ponovo bio direktan, rekavši da Isus „ne sluša molitve onih koji vode rat, već ih odbacuje.“ Hegset je potom održao još jedno bogoslužje u Pentagonu, gdje se ponovno molio za „ogromno nasilje“ u Hristovo ime.

Profesor Džon Mirsheimer je precizno izjavio da su zločini koje sada čine Tramp i Netanjahu isti zločini za koje je nacističko vodstvo obješeno u Nirnbergu: agresivni rat, aneksija stranog teritorija, namjerno ciljanje civilne infrastrukture i kolektivno kažnjavanje.

Ovo nije retorički eksces. Ovo su pravne kategorije.

Nirnberški sud je nazvao zločin agresije „najvišim međunarodnim zločinom“ – onim koji „u sebi sadrži akumulirano zlo cjeline“ – jer je to zločin koji omogućuje sve ostale zločine.

Ti su ljudi to javno priznali u govorima koje su prenosili međunarodni emiteri.

Institucionalni mehanizmi koji postoje kako bi se spriječila upravo ovakva katastrofa, uključujući Savjet bezbjednosti UN, Međunarodni krivični sud, režim neširenja oružja i zakone oružanih sukoba, aktivno se potkopavaju od strane Sjedinjenih Država.

Ipak, odrasli diljem svijeta moraju pokušati zaustaviti ludilo.

Multilateralni napor u Islamabadu, uključujući ministre vanjskih poslova Pakistana, Turske, Egipta i Saudijske Arabije, koji rade uz kinesko-pakistansku mirovnu inicijativu od pet tačaka, važan je početak. Trebale bi mu se pridružiti puna snaga zemalja BRICS-a, Generalne skupštine UN i svake države koja želi živjeti u svijetu kojim upravljaju pravila, a ne zablude dvojice zloćudnih narcisa.

Kada poremećeni vođe prizivaju božansku katastrofu kao politički instrument, ne stradaju samo njihovi neprijatelji. Svi ćemo biti žrtve Netanjahuovih pošasti i Trampovog bombardovanja Irana do kamenog doba, osim ako drugi vođe ne postave ograničenja ovim ludacima.

Džefri D. Saks je unierzitetski profesor i direktor Centra za održivi razvoj na Univerzitetu Kolumbia, gdje je vodio Institut za Zemlju od 2002. do 2016. Takođe je predsjednik Mreže UN za rješenja održivog razvoja i povjerenik Komisije UN za širokopojasni internet. Bio je savjetnik trojice generalnih sekretara UN, a trenutno obnaša dužnost zagovornika ciljeva održivog razvoja pod vodstvom Antonia Gutereša. Saks je autor najnovije knjige Nova vanjska politika: Iznad američke izuzetnosti (2020.). Druge knjige uključuju: Izgradnja nove američke ekonomije: pametno, pravedno i održivo (2017.) i Doba održivog razvoja (2015.) s Ban Ki-munom.

Prevod: PCNEN

Jeffrey Sachs: Two Madmen Play God