Autor: Hassen Lorgat
Svi smo odrasli na pričama o kaubojima i lopovima koje je Holivud servirao – Džon Vejnu i sličnima. Mnoge od tih priča suprotstavljale su “kauboje” “Indijanacima”, nagovarajući nas da stanemo na stranu “hrabrih bijelih ljudi”, pionira.
Ali i mi smo odrasli, a naše simpatije su se sve više pomjerale prema autohtonim vlasnicima zemlje i hrabrosti Džeronima i drugih.
Ipak, Holivud nije bio u potpunosti sila samo za loše stvari ili desničarsku ideologiju. Neki filmski stvaraoci i glumci su koristili svoje platforme da na svoj mali način objasne kako funkcioniše američka moć i kako pokušava da preoblikuje naš svijet.
Danas većina nas prepoznaje Holivud kao sastavni dio “ideološkog državnog aparata” američke imperije. U svom najefikasnijem izdanju, on služi kao “meka moć”, globalizirajući američke “vrijednosti”, kulturu i političke ideologije.
U doba vještačke inteligencije, igara i društvenih medija, pejzaž je postao gotovo previše složen za navigaciju – sa ili bez kokica. Postao je smrtonosna horor predstava sa neobjašnjivom gledanošću.
Moramo se zapitati: šta se dešava kada se taj aparat naoruža putem memova, dezinformacija i lažnih informacija?
Nedavni segment emisije Listening Post pozvao nas je da pogledamo kako i SAD i Izrael koriste memove i masovne medije u svom agresorskom ratu protiv Irana.
Segment nudi oštar uvid u “gamifikaciju rata”, pokazujući kako je ovu mašinu vođenu profitom i ideologijom koristio američki predsjednik Donald Tramp kako bi svijetu prodao nepravedan i ilegalan rat.
Producenti nas pozivaju da idemo “izvan tradicionalnih taktika”, napominjući da i SAD i Iran sve više koriste memeove, animacije vođene vještačkom inteligencijom i “smeće” za ismijavanje, osmišljeno za maksimalnu viralanciju.
Zanimljivo je da urednici sugerišu da iransko direktno izvještavanje često pobjeđuje zapadnjačku pompu.
Zašto W? Međutim, moj primarni fokus ovdje je film W. Jedna specifična scena u W. ocrtava američko strateško razmišljanje u vezi s naftom I gasom (strategija koja je sada ažurirana kako bi uključila kritične sirovine).
Film, u režiji Olivera Stouna i scenariju Stenlija Veisera, glume Džoš Brolin kao predsjednik Džordž Buđ mlađi i Ričard Drejfus kao potpredsjednik Dik Čejni. Radnja prati Bušov politički uspon i istražuje invaziju na Irak, mit o “oružju za masovno uništenje” i demonizaciju Sadama Huseina, američkog saveznika koji je postao negativac.
Kratka digresija: 2000. godine, mlađi Buš – kojeg sam nazvao “Šrub” – uspješno se kandidovao za predsjednika. Nakon napada 11. septembra 2001. godine, nazvao je Iran, Irak i Sjevernu Koreju “Osovinom zla”. Njegova administracija je 2002. godine tražila dokaze da Sadam gradi nuklearno oružje. Kada nisu pronađeni dokazi, proizveli su ga, koristeći odlikovanog crnog generala da proda svoje laži svijetu. Kolin Pauel je postao žrtva.
Film prikazuje osoblje Bijele kuće koje uglavnom usklađeno radi, s izuzetkom državnog sekretara Pauela, koji upozorava da bi invazija na Irak destabilizovala region.
Čeni i tadašnji ministar odbrane Donald Ramsfeld su ga nadglasali, tvrdeći da bi rat osigurao dominaciju SAD i proširio “demokratiju” u zapadnoj Aziji.
Otprilike u to vrijeme, narativ Semjuela Hantingtona o “sukobu civilizacija” dobio je svoj opasni zamah.
Fokus se na kraju prebacuje na Iran. Oliver Stoun se nedavno osvrnuo na svoj film na Facebooku, napisavši: „U našem filmu ‘W.’ (2008), pratili smo problem SAD i Irana u ovoj sceni, inspirisani Čenijevom proročanskom prezentacijom u Bušovom ratnom kabinetu.“
Dijalog: Mjesto radnje: Situacijska soba Bijele kuće. Čeni daje Power Pointov brifing Bušu, Pauelu, Donaldu Ramsfeldu, Kondolizi Rajs i drugima.
Čeni (pokazuje na kartu): “Gdje vidite nedostatak američkog prisustva? Šta nedostaje? Iran. Žila kucavica.
Treća najveća naftna rezerva na svijetu. Četrdeset posto svjetske nafte prolazi upravo ovdje – kroz Ormuski moreuz.
Kontrolišući Iran, kontrolišete Evroaziju, kontrolišete svijet.
Imperija. Prava imperija.”
Radimo i molimo se za pravedan kraj ovog nepravednog i ilegalnog rata. Moramo se obavezati da postanemo kritički potrošači preplavljujućih medija koji su osmišljeni da nas zbune.
Informacije su previše važne da bismo ih konzumirali izolovano – razgovarajte o onome što čitate i gledate sa svojim prijateljima i drugovima.
Hassen Lorgat je aktivista za socijalnu pravdu i medije sa sjedištem u Južnoj Africi.
0 Comments