Zene koje dugom odjecom pokrivaju svoje tijelo, a maramama cijelo lice, nakon proteklog rata sve se cesce mogu sresti kako na ulicama Sarajeva, tako i u ostalim gradovima BiH

Piše: Mirza Cubro

Zene koje dugom odjecom pokrivaju svoje tijelo, a maramama cijelo lice, nakon proteklog rata sve se cesce mogu sresti kako na ulicama Sarajeva, tako i u ostalim gradovima BiH.

Cesto se postavlja pitanje – kako se moze utvrditi njihov identitet, te, posto se radi o zenama islamske vjeroispovijesti, da li ovakve provjere mogu uraditi osobe jaceg spola.

Svjedoci smo da pripadnici policijskih uprava i sluzbenici zaduzeni za takve aktivnosti vrlo rijetko, ili gotovo nikako ne legitimisu i ne provjeravaju identitet zena koje nose odjecu koja pokriva njihovo cijelo lice i tijelo.

VJERSKI RAZLOZI

Pojava veceg broja zena koje postujuci islamska nacela nose ovakvu odjecu evidentna je u BiH. Uglavnom su to zene, supruge muskaraca arapskog porijekla koji su ratovali u BiH. Medjutim, veliki je broj i mladjih zena i djevojaka koje su se na takav potez odlucile iskljucivo zbog vjerskih razloga.

Anela Kobilica iz Sarajeva jedna je od zena koje, postupajuci po pravilima islama, nosi ovu odjecu. Nije zeljela govoriti zasto i kada je promijenila svoj nacin odijevanja.

“Nosim mantil koji pokriva moje tijelo. Maramom sam pokrila kosu, a nikabom lice. Kako cu se oblaciti, to je moje pravo. Najbolje se osjecam ovako obucena”, rekla je Anela Kobilica.

Kazala je kako je policija nikad nije legitimisala, te da je njeno lice na fotografijama licnih odkumenata otkriveno.

“Fotografirala sam se bez nikaba, jer su mi objasnili da ne moze drugacije. Sasvim mi je jasno da policija ima pravo da me, kao i sve ostale gradjane, legitimise u svrhu utvrdjivanja identiteta. To u potpunosti odobravam. To mi se do sada nikad nije desilo. Ukoliko bih se nasla u takvoj situaciji, trazila bih da me legitimise zena policajac”, istice Anela Kobilica, ciji pasos prilikom prelaska granica kontrolise zena djelatnik Sluzbe pasoske kontrole.

NEMA ZLOUPOTREBE

Magbul Skoro, portparol MUP-a Kantona Sarajevo, kaze kako policija nije zabiljezila niti jedan slucaj zloupotrebe ovakvog oblacenja.
“Nemamo registrovanih slucajeva u kojima su se osumnjiceni za neko krivicno djelo skrivali ispod ove odjece. Policija se prema zenama koje nose ovakvu odjecu odnosi isto kao i prema svim drugim gradjanim. Sluzbenik, ukoliko ocjeni potrebnim, moze i hoce u svakom trenutku provjeriti identitet osobe koja nosi ovu vrstu odjece”, naglasava Skoro.

Nije znao kazati da li zene sa velom preko lica voze automobile, te kako se legitimisu zene koje nose ovu odjecu prilikom saobracajne kontrole.

“Vidio sam da, kada voze automobil, ne nose veo preko ociju. Prilikom saobracajne kontrole imaju ista prava i obaveze kao i ostali gradjani. Dakle, moraju sluzbeniku omoguciti provjeru identiteta”, objasnjava Skoro.

Samir Turkovic, portparol CIPS projekata, istice da je zakonom dozvoljeno da gradjani prilikom fotografiranja za licne dokumente imaju sesir, kapu ili maramu ukoliko im to vjera nalaze.
“Fotografija na licnoj karti i bilo kojem drugom identifikacijskom dokumentu mora vjerno prikazivati lik nosioca bez sesira, kape ili marame. Osobe koje iz vjerskih razloga ili zbog narodnih obicaja nose sesir, kapu ili maramu mogu se fotografirati s tim odjevnim predmetima, s tim da oni ne smiju pokrivati lice”, rekao je Turkovic.

OBAVEZA I DUZNOST

Nosenje nikaba, u narodu poznatijeg kao zar, bila je cesta pojava u BiH u godinama prije Drugog svjetskog rata. Nekoliko godina nakon ovog rata nosenje ovakve odjece je zabranjeno. Danas je pak dopusteno, jer to spada u domen vjerskih prava i sloboda.
U Rijasetu Islamske zajednice BiH objasnjavaju kako je obaveza i duznost svake zene muslimanke da bude pokrivena, ali da nacin na koji ce biti pokrivena ovisi od njenih mogucnosti.

“Zenama u islamu je propisano da nose siroku, neprovidnu i dovoljno dugu odjecu. Kada ima uslove da pokrije lice, to joj je dopusteno, ali ne i naredjeno. Kompletno pokrivanje lica i tijela bila je naredba samo za Poslanikove zene. Nase drustvo dopusta zenama da se maksimalno razotkriju. Zbog toga je zenama koje odluce da se u potpunosti pokriju, nezakonito i neljudski to zabranjivati”, smatra Muharem efendija Omerdic, rukovodilac Vjersko-prosvjetne sluzbe Rijaseta IZ Bosne i Hercegovine.

On smatra da identifikacija zena sa nikabom mora biti regulisana u zakonodavstvu.

Serijatski zakon

Sto udaraca bicem za casu piva

Serijat je sistem civilnih zakona zasnovan na Kuranu i djelo je muslimanskih obrazovanih ljudi iz prva dva vijeka islama.
Medjutim, uticaj serijata seze i van granica civilnih zakona. Rijec je o sistemu propisa kojih bi se svi muslimani morali pridrzavati tokom zivota, ukljucujuci molitve, post i davanje onima kojim je potrebno, u prvom redu siromasnima.

Serijat je sveukupnost religioznog, politickog, drustevnog i privatnog zivota. U prvom redu se primjenjuje samo za muslimane, a nerijetko i za osobe koje zive u muslimanskom okruzenju.

Muslimani su misljenja da hriscani ne mogu da razumiju serijat, jer on podrazumijeva ostre kazne poput odsijecanja ruke lopovima ili javnog batinanja ako se neko uhvati da pije alkohol.

U Avganistanu serijatski zakon primjenjuje talibanska religiozna policija, koja nosi zvanicni naziv Odjeljenje za prevenciju poroka i promociju vrlina.”

Primjera radi, cija brada nije propisane duzine, taj covjek ce biti kaznjen. Kada su u pitanju zene u Avganistanu, njima, takodje prema serijatu, nije dozvoljeno da rade u bilo kojem javnom sektoru, osim u medicini. Dakle, prema islamskom zakonu Avganistana, zene se ne smije biti zaposlena ni u jednoj drzavnoj instituciji, niti medjunarodnoj organizaciji.

Serijat takodje ima odredjene restrikcije po pitanju toga sta zene mogu nositi i s kim smiju razgovarati. Zenama je zabranjeno da nose nakit i sminku i ne smiju praviti buku dok hodaju. Njima je zabranjeno da tokom voznje sjede pored vozaca. Bilo kakva naznaka luksuza ili ukrasa je zabranjena.

I bez obzira sto im je dozvoljeno da rade u bolnicama, bilo je slucajeva da su zene ljekari ili medicinske sestre bile pretucene.
Sprovodjenje serijatskog zakona koji sadrzi kako civilne tako i duhovne norme je nerazumljivo za mnoge Evropljane i Amerikance. S druge strane, narodima iz islamskih nacija potpuno je neshvatljivo odvajanje drzave i religije, te cinjenica da zapadne vlade ne kaznjavaju amoralnost, jer kada vide zapadne casopise pune nagih zena, oni smatraju da je to hriscanstvo, odnosno da hriscanstvo to dozvoljava.

Kada na satelitskim TV stanicama vide “Plejboj sat”, to je za njih hriscanstvo, kada vide reklamu za alkoholno pice, i to je hriscanstvo i neshvatljivo im je da tvorci ovakvih programa ne budu kaznjeni.

Zakon na djelu

Trudnica kamenovana do smrti

Mart 1996, Avganistan:
Zena uhvacena u drustvu sa covjekom koji joj nije porodica podlijeze strogoj kazni. Jedna od takvih je i Dzemila, koja je pokusala da napusti zemlju s jednim takvim covjekom. Ona je osudjena na kaznu kamenovanjem, a kazna je izvrsena 28. marta 1996. godine.

Novembar 1996, Avganistan:

Nuribibi (40) i Turlaji (38) proglaseni su krivim za vanbracni seksualni odnos. Osudjeni su na smrt kamenovanjem. Turlaji je preminuo nakon deset minuta kamenovanja, dok je Nurbibi prezivjela, ali su je egzekutori ubili, nanijevsi joj posljednji udarac kamenom iz neposredne blizine. Vali, koji se nalazi na celu avganistanskog Odjela za prevenciju poroka i promociju vrlina izjavio je tada da je vrlo srecan, jer je to dokaz da se zakon islama u potpunosti primjenjuje.

Avgust 2000, Nigerija:

Amina Abdulahi osudjena je na 100 udaraca bicem u nigerijskoj drzavi Zamfara zbog predbracnog seksa.

Septembar 2001, Nigerija:

Tinejdzerka, pritom samohrana majka Barija Ibrahim Magazu osudjena je na 180 udaraca bicem, dok je na sudjenju tvrdila da su je trojica muskaraca silovala. Ona je takodje tvrdila da ju je otac tjerao na seksualne odnose s tim ljudima. Kako nije mogla da dokaze svoje tvrdnje, osudjena je po dva osnova – vanbracni seksualni odnos i optuzbe za koje nije mogla da pruzi validne dokaze u svoju odbranu.

Oktobar 2001, Nigerija:

Safija Husaini, tridesetogodisnja trudnica je osudjena na smrt kamenovanjem nakon sto je silovana. Ona je ulozila zalbu koja je prihvacena i presuda je ukinuta. Naime, serijatski sud u nigerijskom gradu Sokoto je utvrdio da je doslo od odredjenih nepravilnosti pri njenom hapsenju, na osnovu cega je presuda ukinuta. Safija je oslobodjena i udala se za svog bivseg supruga. Iance, ovo je prvi slucaj koji je privukao paznju evropskih organizacija za zastitu ljudskih prava, te je gradonacelniku Sokota upuceno vise od 500 pisama.

Decembar 2002, Sudan:

Osamnaestogodisnju Abok Alfa Akok suprug je optuzio za prevaru. Medjutim, ona je tvrdila da je silovana. U Sudanu je zakon da vjencanu osobu za prevaru osudjuju na smrt kamenovanjem, a nevjecana zena za predbracni seks dobija 10 udaraca bicem.
Kako nije razumjela arapski jezik niti je imala pravnog zastupnika, utvrdjene su nepravilnosti pri sudjenju, tako da je smrtna kazna preinacena na 75 udaraca bicem.

Maj 2002, Nigerija:

Sarim Mohamed (50) osudjen je na smrt kamenovanjem zbog silovanja devetogodisnje djevojcice.

Jun 2002, Nigerija:

Serijatski sud osudio je Junusa Rafina na smrt kamenovanjem nakon sto je priznao da je imao seksualni odnos sa komsinicom. Sud mu je u vise navrata nudio mogucnost da povuce svoje priznanje, medjutim, on je to odbio. Komsinica je postedjena nakon sto se nad Kuranom zaklela da je bila hipnotisana pri odnosu s komsijom.

Septembar 2004, Nigerija:

Slucaj koji je imao najvise odjeka u svjetskoj javnosti bio je slucaj Amine Laval, koja je imala vanbracni seksualni odnos. Ona je takodje osudjena na smrt kamenovanjem, ali nakon vise ulozenih zalbi, sud je ukinuo presudu, jer su utvrdili nepravilnosti na nizim sudskim instancama, te oslobodili Lavalovu.

Nezavisne Novine