Ispovijest prezivjelog Bosanca kojeg je crnogorska policija deportovala 1992. godine

Piše: Seki Radoncic/Vijesti

Od oko stotinu bosansko-hercegovackih izbjeglica koje je crnogorska policija, s proljeca 1992. godine, nezakonito uhapsila i deportovala borcima Radovana Karadzica gotovo svi su pobijeni. Ekrem Cemo (1953) iz Foce, jedan je od rijetkih koji je ostao ziv. Zivi u Njemackoj. Izbjegava novinare. O svojoj golgoti prvi put govori za jedan medij:

“Uoci krvavog rata u Bosni i Hercegovini sklonio sam se sa suprugom Eminom i dvoje maloljetne djece u Crnu Goru, u Bar, gdje sam godinama ljetovao i imao mnogo prijatelja. Uoci mog hapsenja policajci su nekoliko puta dolazili kod Abdulaha Kamerica i Ramiza Babaca, mojih zemljaka iz Foce, koji su kasnije ubijeni. Saslusavali su ih tokom noci, rano izjutra, u po bijela dana. Hapsili su ih i pustali. Nakon nekoliko dana, 21. maja 1992. godine, ujutro oko sedam sati, dok smo nas trojica pili kafu, kombi pun policije naglo se zaustavio ispred zgrade. Naoruzani policajci su munjevito opkolili zgradu. Dvojica policajaca su nam oprezno prilazila. Naredise da podjemo sa njima na informativni razgovor. Strpase nas u kombi. U njemu je pokunjeno sjedio moj poznanik iz Foce, neki Remzija, zaboravio sam mu prezime”, svjedoci specijalno za “Vijesti”, Ekrem Cemo.

“Onda nas”, nastavlja Cemo, “odvedose u stanicu policije u Baru. Kad tamo dvojica mojih Focaka sjede svezani lisicama za stolice. Sefko Kubasic i Sacir Redzo. Dva dana su tako proveli. Nedugo zatim u prostoriju ugurase jos oko cetrdeset ljudi. Jedva smo disali. Nakon jednog sata dodje neki policajac, proziva Ibrahima Cerimovica, i odvodi ga na saslusanje. Nakon petnaest minuta Ibrahim se vraca. Pitamo ga: “Sto je bilo?”. Kaze: “Ne znam”.

Saslusavao me nepoznati covjek. Predstavio se kao policajac iz Foce. Kasnije smo saznali da je to bio zloglasni Miso Stevanovic zvani Sumar. On je Bosance masovno hapsio po Crnoj Gori. Nakon jednog sata ponovo udje policajac, sa nekim spiskom. Naredjuje: “Neka ostanu Ekrem Cemo, Ramiz Babic, Abdulah Kameric, Sefko Kubasic i Sacir Redzo. Ostali su slobodni”.

Pitao sam: “Zasto mi ostajemo?”. Strogo rece da sa nama treba da razgovara nadlezni. A Sumar je mene dobro znao, jer sam bio zamjenik direktora Zavoda za zaposljavanje u Foci. Njegova zena je dugo cekala posao. On je prije rata, inace, radio u masinskom pogonu “Sipada” i bio kolega sa Babicem, Kamericem, Kubasicem i Redzom.

S ceznjom smo gledali kroz prozor. A onda smo vidjeli Sacirovu zenu kako ispred zgrade gotovo kleci ispred Sumara, koji bijase sa jos jednim policajcem iz Foce. Nakon desetak minuta oslobodise Sacira, a nas cetvoricu zatvorise u samice, u neki smrdljivi trap sa celicnim vratima.

Prodje petak. Prodje i subota. Tek u nedjelju posjeti me neki policajac. Kroz celicni otvor progura bajonet. Vice: “Vi ste u Bosni klali moju bracu, sad cu to da vam vratim”. Otkljuca vrata i udje. Stavi mi noz pod vrat i vice:

“Balijo, majku ti tursku!” Mislio sam da ce me zaklati. Onda se cinicno nasmije i ode. Kasnije sam saznao da je to neki Ivanovic, nase gore list iz Bosne, i da je radio kao policajac u Niksicu. U medjuvremenu dovedose jos jednu grupu iz Ulcinja: Muniba Hodzica, Nedziba Loju, Esada Hadzica.

U nedjelju nas izvedose i strpase u “maricu”. Uskoro stigosmo u zgradu policije u Herceg Novom. Smjestise nas u samice. Tu provedosmo dva dana, bez vode i hrane. Onda dovedose jos jednu grupu od dvadesetak Bosnjaka. Negdje oko tri sata popodne, tog 25. maja 1992. godine, sve nas strpase u neki autobus. Ugurase i 22 bosanska Srbina. Na silu ih vracaju na ratiste. Krenusmo ka Foci.

Istovremeno, dva vojna kamiona puna uhapsenih Bosnjaka iz “Sabirnog centra” iz Herceg Novog krenuse ka Zvorniku. Iste noci stigosmo u zloglasni focanski KP dom. Izdvojise Srbe. Dok smo izlazili iz autobusa napravise spalir od pet, sest policajaca, koji nas pocese udarati kundacima, nogama, rukama.

Tukli su nas i pucali u zrak. Onda nas smjestise u samice. Tu smo ostali sedam dana. Najgora nam je bila zedj i glad. Od trenutka hapsenja, dakle, od 21. maja, niti smo sto jeli, niti smo sto pili”, svjedoci Cemo.

Vecina logorasa iz KP doma Foca je ubijena. Scenario je bio isti, samo su se zrtve mijenjale. Ubijani su i bacani po raznim jamama i masovnim grobnicama. Najvise ljudi stradalo je u masovnoj likvidaciji, poznatoj kao “Berba sljiva”.

Tada je na desetine ljudi, toboze, odvodjeno u berbu sljiva. Odlazili su, ali se nijesu vracali. Njihovi posmrtni ostaci nedavno su otkriveni u jamama pored Tjentista.

U focanskom KP Domu, koji je od medjunarodnih organizacija dobio tretman logora, Cemo provodi “tacno 26 mjeseci i 16 krvavih dana”. Haski tribunal je zbog nehumanog postupanja, zlostavljanja i ubijanja zatvorenika upravnika tog zatvora-logora, Milorada Krnojelca, osudio na osam godina zatvora. I sef tamosnje zatvorske straze, Mitar Rascevic, nalazi se u Hagu. Ceka sudjenje.

Na sudjenju Krnojelcu jedan od svjedoka bio je i Ekrem Cemo.

“Uopste mi nije jasno kako sam prezivio. Cista sreca. Kada bi dolazile delegacije Medjunarodnog crvenog krsta, krili su nas po ekonomijama, bunkerima, pekarama”. Prezivjelo nas je svega 75. Od stotinak nas uhapsenih u Crnoj Gori, prezivjeli smo samo nas cetvorica. Svi sada zivimo u inostranstvu”, svjedoci Cemo.

U Herceg Novom im oduzeli sve

“Sve su nam oduzeli. Novcanike, novac, lancice, satove, cak i malo bolje kaiseve oduzeli su nam policajci u Herceg Novom. Dali su nam da potpisemo i neku priznanicu o oduzetim stvarima i novcu, koje vise nikada nijesmo vidjeli. Policija nam je opljackala i nase automobile kojima smo dosli u Crnu Goru. I tukli su nas. Svojim ocima sam gledao kada su crnogorski policajci udarili i bacili niz stepeniste Sefka Kubusica”, svjedoci Cemo.

Mucen i laznim strijeljanjima

Ekrem Cemo ce ovlastiti advokata Dragana Prelevica da protiv crnogorskog MUP-a, koji ga je nezakonito uhapsio i deportovao, podigne tuzbu. Navodi jak razlog za to: “Nema novca koji mi moze nadoknaditi sve strahote, batine, mucenja, lazna strijeljanja koje sam prezivio. Ali, ovo cinim i da se to vise nikada ne ponovi na ovim prostorima”.

Vec nekoliko porodica deportovanih i ubijenih Muslimana podnijelo je tuzbe protiv crnogorske drzave trazeci po oko milion eura odstete. Drzavni tuzilac Vesna Medenica izjavila je nedavno “Vijestima” da prikuplja dokaze o dogadjajima iz maja 1992. godine.

Seki Radoncic
Vijesti