Piše: Hamid Dabashi

Zamislite da Iran, Sirija, Libanon ili Turska – uz punu podršku, oružje i diplomatsku zaštitu Rusije i Kine – imaju volju i sredstva bombardirati Tel Aviv tri mjeseca, danju i noću, ubiti desetke tisuća Izraelaca, osakatiti bezbrojne i milijune ostaviti bez domova, te pretvoriti grad u hrpu nenastanjivih ruševina, poput Gaze danas.

Zamislite to samo na nekoliko sekundi: Iran i njegovi saveznici namjerno ciljaju naseljene dijelove Tel Aviva, bolnice, sinagoge, škole, sveučilišta, knjižnice – ili bilo koje naseljeno mjesto – kako bi osigurali maksimalan broj civilnih žrtava. Rekli bi svijetu da samo traže izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i njegov ratni kabinet.

Zapitajte se što bi SAD, UK, EU, Kanada, Australija i posebno Njemačka učinile u roku od 24 sata od naleta ovog izmišljenog scenarija.

Povratak u stvarnost: selektivna reakcija Zapada

Sada se vratite u stvarnost i razmislite o činjenici da od 7. oktobra (i desetljećima prije tog datuma), zapadni saveznici Tel Aviva ne samo da su svjedočili što je Izrael učinio palestinskom narodu, već su mu i opskrbljivali vojnom opremom, bombama, streljivom i diplomatskim izvještavanjem, dok su američki mediji nudili ideološka opravdanja za pokolj i genocid nad Palestincima.

Spomenuti izmišljeni scenarij postojeći svjetski poredak ne bi tolerirao ni dana. S vojnom nasilničkom podrškom SAD-a, Europe, Australije i Kanade koja u potpunosti stoji iza Izraela, mi bespomoćni ljudi svijeta, baš kao i Palestinci, ne računamo se. Ovo nije samo politička stvarnost; to je također relevantno za moralni imaginarni i filozofski svemir onoga što sebe naziva “Zapadom”.

Filozofski okvir: ko postoji, a ko ne

Oni od nas izvan europske sfere moralne imaginacije ne postoje u njihovom filozofskom svemiru. Arapi, Iranci i Muslimani; ili ljudi u Aziji, Africi i Latinskoj Americi – mi nemamo nikakvu ontološku stvarnost za europske filozofe, osim kao metafizičku prijetnju koju treba osvojiti i utišati.

Počevši od Immanuela Kanta i Georga Wilhelma Friedricha Hegela, pa sve do Emmanuela Levinasa i Slavoja Žižeka, mi smo neobičnosti, stvari, spoznatljivi objekti koje su orijentalisti imali zadatak dešifrirati. Kao takvi, ubojstvo desetaka hiljada nas od strane Izraela, ili SAD-a i njihovih europskih saveznika, ne izaziva ni najmanju zastoj u mislima europskih filozofa.

Plemenska europska publika i Habermas

Ako sumnjate u to, samo pogledajte vodećeg europskog filozofa Jurgena Habermasa i nekoliko njegovih kolega, koji su u zapanjujuće bezobraznom činu okrutne vulgarnosti podržali izraelski pokolj Palestinaca.

Pitanje više nije što bismo mogli misliti o Habermasu, koji sada ima 94 godine, kao ljudskom biću. Pitanje je što bismo mogli misliti o njemu kao društvenom znanstveniku, filozofu i kritičkom misliocu. Je li ono što on misli uopće važno svijetu, ako je ikada i bilo?

Svijet postavlja slična pitanja o drugom važnom njemačkom filozofu, Martinu Heideggeru, u svjetlu njegovih pogubnih veza s nacizmom. Po mom mišljenju, sada moramo postaviti takva pitanja o Habermasovom nasilnom cionizmu i značajnim posljedicama za ono što bismo mogli misliti o cijelom njegovom filozofskom projektu?

Konzistentnost ideologije: Habermas i kolonijalni kontinuitet

Habermas u svojoj moralnoj imaginaciji nema ni trunke prostora za ljude poput Palestinaca, imamo li ikakvog razloga smatrati cijeli njegov filozofski projekt na bilo koji način povezanim s ostatkom čovječanstva – izvan njegove neposredne plemenske europske publike?

U otvorenom pismu Habermasu, ugledni iranski sociolog Asef Bayat rekao je da on „proturječi vlastitim idejama“ kada je riječ o situaciji u Gazi. Uz svo dužno poštovanje, ne slažem se. Vjerujem da je Habermasovo zanemarivanje palestinskih života u potpunosti u skladu s njegovim cionizmom.

To je savršeno u skladu sa svjetonazorom u kojem ne-Europljani nisu u potpunosti ljudi ili su „ljudske životinje“, kako je otvoreno izjavio izraelski ministar obrane Yoav Gallant.

U svom zanemarivanju palestinskih života, Habermasov cionizam se tako pridružio Heideggerovom nacizmu.

Njemačka, historija i paralela genocida

Ovo potpuno nepoštivanje Palestinaca duboko je ukorijenjeno u njemačkoj i europskoj filozofskoj mašti. Općeprihvaćeno je mišljenje da su Nijemci iz krivnje za Holokaust razvili čvrstu predanost Izraelu.

Ali za ostatak svijeta, kao što sada dokazuje veličanstveni dokument koji je Južna Afrika predstavila Međunarodnom sudu pravde, postoji savršena podudarnost između onoga što je Njemačka činila tokom svoje nacističke ere i onoga što sada čini tokom svoje cionističke ere.

Vjerujem da je Habermasov stav u skladu s njemačkom državnom politikom sudjelovanja u cionističkom pokolju Palestinaca. Također je u skladu s onim što se smatra “njemačkom ljevicom”, s njihovom jednako rasističkom, islamofobnom i ksenofobnom mržnjom prema Arapima i muslimanima te njihovom sveobuhvatnom podrškom genocidnim djelima izraelske kolonije.

Moramo biti oprošteni ako smo mislili da ono što Njemačka danas ima nije krivnja za Holokaust, već nostalgija za genocidom.

Moralna izopačenost europske filozofije

Optužba za eurocentrizam koja se dosljedno upućuje protiv koncepcije svijeta europskih filozofa ne temelji se samo na epistemološkoj mani u njihovom razmišljanju. To je dosljedan znak moralne izopačenosti.

Ova moralna izopačenost nije samo politički gaf ili ideološka slijepa tačka. Duboko je urezana u njihovu filozofsku maštu, koja je ostala neizlječivo plemenska.

Kolonijalni kontinuitet i Cesaireova opomena

Ovdje moramo ponoviti poznatu izjavu slavnog martinikanskog pjesnika Aimea Cesairea:

„Da, bilo bi vrijedno klinički, detaljno proučiti korake koje su poduzeli Hitler i hitlerizam… (citat ostaje neizmijenjen)“

Palestina je danas produžetak kolonijalnih zločina koje Cesaire navodi u ovom odlomku. Habermas se čini nesvjestan da je njegovo odobravanje pokolja Palestinaca potpuno u skladu s onim što su njegovi preci učinili u Namibiji tokom genocida Herera i Namaque.

Poput poslovičnog noja, njemački filozofi su zabili glave u svoje europske zablude, misleći da ih svijet ne vidi onakvima kakvi jesu.

Kraj iluzije univerzalnosti Zapada

U konačnici, po mom mišljenju, Habermas nije rekao niti učinio ništa iznenađujuće ili kontradiktorno; upravo suprotno. Bio je potpuno dosljedan neizlječivom tribalizmu svog filozofskog porijekla, koji je lažno zauzeo univerzalni stav.

Svijet je sada oslobođen tog lažnog osjećaja univerzalnosti. Filozofi poput VY Mudimbea, Waltera Mignola, Enriquea Dussela ili Kojina Karatanija imaju daleko legitimnije zahtjeve za univerzalnost nego što su to ikada imali Habermas i njemu slični.

Po mom mišljenju, moralni bankrot Habermasove izjave o Palestini označava prekretnicu u kolonijalnom odnosu između europske filozofije i ostatka svijeta.

Svijet je probuđen iz lažnog sna europske etnofilozofije. Danas ovo oslobođenje dugujemo globalnoj patnji naroda poput Palestinaca, čije je dugotrajno, povijesno herojstvo i žrtve konačno demontiralo bestidno barbarstvo u temeljima „zapadne civilizacije“.

O Hamidu Dabashiju:

Hamid Dabashi je profesor iranskih studija i komparativne književnosti na Sveučilištu Columbia u New Yorku, gdje predaje komparativnu književnost, svjetsku kinematografiju i postkolonijalnu teoriju. Njegove najnovije knjige uključuju Budućnost dviju iluzija: Islam nakon Zapada (2022.); Posljednji muslimanski intelektualac: Život i nasljeđe Jalala Al-e Ahmada (2021.); Preokretanje kolonijalnog pogleda: Perzijski putnici u inozemstvu (2020.) i Car je gol: O neizbježnoj propasti nacionalne države (2020.). Njegove knjige i eseji prevedeni su na mnoge jezike.

OD HEIDEGGEROVIG NACIZMA DO HABERMASOVOG CIONIZMA PATNJA “DRUGOG” JE OD MALOG ZNAČAJA