Aktuelna polemika i zastupanje razlicitog modela izbora poslanika u parlament SiCG predstavlja zaobilazenje i izbjegavanje glavne teme

Piše: Intervju: Dusan Janjic

Prema Janjicevim rijecima, nakon Mastrihta, ne treba ocekivati da ce se do kraja 2004. Evropska unija i medjunarodna zajednica, koje su trenutno fokusirane na politicki dijalog Beograda i Pristine, mijesati u unutrasnje politicke odnose drzava clanica.

Ipak, on ne iskljucuje mogucnost da bi, ukoliko duze bude odlagan razgovor Podgorice i Beograda o kljucnim temama, “vec na proljece vjerovatno moralo da dodje do nekog posredovanja spolja, kako bi se otklonio glavni problem, odnosno razrijesila dilema hoce li se uopste graditi neka funkcionalna zajednica“.

– Sto se tice najnovije ideje potpredsjednika Vlade Srbije Miroljuba Labusa, o produzenju mandata aktuelanom sazivu parlamenta zajednice, ona nije mogla biti prihvacena kod onih koji striktno tumace Povelju. Prije mi se cini da ce doci do razgovora o tome da li su izbori uopste potrebni, i, ako jesu, odluka da se ide na dva razlicita izborna sistema, zavisno od clanica. U konacnom, i Povelja predvidja da clanice same odredjuju uslove za izbore.

Smatrate da i Labusova inicijativa odudara od glavne teme?

– Inicijativa, koja je u direktnoj suprotnosti s Poveljom, potvrdjuje da, ocito, ni Labus sam nije nacisto sa glavnom temom – da li ce Srbija brze ili sporije uci u EU ako ide preko drzavne zajednice, ili, ako, pak, krene posebnim kolosijekom. Oni, cija je to odgovornost, pa i gospodin Labus, moraju sjesti da to rasciste i rasprave u Srbiji, a potom da razgovaraju sa Crnom Gorom o tome – koji su to stvarni zajednicki interesi i kako ih obavljati efikasnije od ovoga sto imamo danas. Upravo tu pricu svi izbjegavaju, pa i sam Labus, koji treba da pojasni zasto Srbija nema svoje ministarstvo za evropske integracije.

Znaci li to da konstruktivnom razgovoru Podgorice i Beograda, po Vama, treba da prethodi sredjivanje prilika u Srbiji?

– Generalna odlika srpske politike, od Milosevica do danas je neaktivnost, odsustvo inicijative, konkretnih ponuda za razgovore o sustinskim problemima. Naprotiv, karakterisu je stalno odlaganje i kupovina vremena, nakon cega slijedi prihvatanje statusa kvo. U sustini, postoji tendencija politicara u Beogradu da ne preuzimaju odgovornost za posao koji obavljaju. To je veliki problem. S jedne strane nalazi se neko ko Srbiji stalno nesto nudi, bilo da je to Vlada u Podgorici, ili medjunarodna zajednica sa stavovima i gledanjem na pitanje Kosova i Haga. Bez obzira da li su u pravu ili ne, rijec je o aktivnoj politici, koja stalno nudi izazove, koji na drugoj strani nailaze na pasivno ponasanje Srbije, navike da reaguje samo na incidente. To samo sve vise dovodi u pitanje interese Srbije, i nesto je sto odlaze susret Srbije same sa sobom. Takvo odlaganje ima svoju ekonomsku, politicku, pa i socijalnu cijenu.

Koliko aktuelna srpka vlada, koja, recimo, balansira po pitanju Haga zbog mogucih unutrasnjih refleksija, ima kapaciteta za razgovor o definisanju odnosa u zajednici. Da li bi parlamentarni izbori u Srbiji dinamizirali stvari?

– Novi izbori nista ne bi promijenili. Cak, ako bi se brzo dogodili, bio bi jaci uticaj radikala, ili bi doslo do neprirodne koalicije DS-a i DS-a, koje su usle u sukobe i diskreditacije. Jednostavno, ne vidim drugaciju politicku kulturu kod aktuelnih elita i zato je tesko ocekivati bilo kakvu brzu promjenu, posebno ne nekim novim prebrojavanjem snaga. Namece se logicno pitanje – gdje je konacni motiv za promjenu. Na zalost, mislim da ce Srbija uciti na kaznama i troskovima. Ukoliko u narednih mjesec ne bude napretka po pitanju ispunjavanja obaveza prema Hagu, bojim se da slijede ekonomske sankcije. Tek kada se tako nesto dogodi, sjetice se da izruci Mladica.

Usporavanje Crne Gore

Drzavna zajednica Srbija i Crna Gora jos nije napravila ni pocetne korake k Evropskoj uniji?

– Beograd i Podgorica imaju razlicitu percepciju kada je u pitanju faktor vremena. Crnoj Gori se vise zuri. S druge strane, politicari u Srbiji navikli su odavno da trose supstancu, pa se mnogo lezernije ponasaju nego oni u Crnoj Gori, koji su svjesni da je njena ekonomija manje snage, a potreba za investicijama evedentnija, sto onda stvara potrebu da se brze reaguje. Zato Crna Gora nekako ima najkrace vrijeme na raspolaganju. Mora sto prije da napravi vrlo direktni napredak u ekonomiji i drzavnom statusu, u cemu je, u sustini Srbija usporava. Na kraju, mislim da se sve svodi na odgovornost i rizik crnogorskog rukovodstva, odnosno na ono sto odluci crnogorska javnost, jer od srpske javnosti ne treba ocekivati bilo kakvu brzu odluku.

Igor Peric

REPUBLIKA