Crna Gora godinama ne uspijeva da usvoji akt o konsenzusu partija za pristupanja EU, a deklaracija o Tari, kao nijedna tema ranije, integrisala je njeno podijeljeno politicko bice

Piše: Branislav Radulovic

Peticija za zastitu rijeke Tare vratila je nadu da Crna Gora ima snaznu gradjansku i ekolosku supstancu, dovoljno integrisanu, da pruzi organizovan otpor. Za samo jedan dan, na jednom papiru, ujedinilo se 11 hiljada ljudi. Crkva, jezik, partije sve je ujedinjeno samo u jednoj rijeci – TARA. I Crnogorci i Srbi postali su patriote, na srecu, ne kao one iz devedesetih.

Djevojke i momci, s peticijom u ruci, vratili su me na vrijeme kada smo mi iz “Studenskog foruma”, sa istim energijom, skupljali potpise protiv rata. Nazalost, nase upaljene svijece na stepenistu crnogorske skupstine iz januara C93, nijesu uspjele da zaustave “ratnike za mir”.

I tada su drugi imali moc. Moc da ubijaju ljude, a danas opet neki vjeruju da imaju moc “pucati” u Taru. Ni mjesto radnje se nije izmjenilo, osim imena Foce u Srbinje. Cak je i nevjerovatna podudarnost uloga. Negativci u ovoj prici ranije imali su oruzje, a sada novac. I otpor je na istom mjestu – na stepenistu crnogorske Skupstine. Pitanje je samo da li ca ga biti i u njoj samoj. Ili ce i ovog puta stvar rjesavati Holbruk ops. Pedi Esdaun.

Ali nije sve isto. U ondasnjoj vlasti mi smo imali podrsku samo kod sada pokojnog prof. Slobodan Vujacica (clana Predsjednistva SRCG) a ovim “novim klincima” pored upornosti i hrabrosti, ne nedostaje saveznika.

Predsjednik Skupstine Krivokapic se nije dvoumio oko peticije, a partijski lideri, posebno na Zabljaku “lomili” su se ko ce prvi potpisati, naravno pred kamerama.

I poslanik DPS-a Beba Dzakovic izjavila je da ce glasati za Deklaraciju o Tari. Sjutradan je na adresu Skupstine dobila buket ruza sa simbolicnom porukom: “Ljudi i rijeke vrijede samo ako su slobodni. Prvi da govore, druge da teku. U potpisu – Tara”. Tu je i neizostavni sudija, prof. dr. Blagota Mitric, da stvari, makar u pravnoj ravni, postavi na svoje mjesto. Sudeci po preliminarnom sadrzaju kontroverznog sporazuma sa Republikom Srpskom imace sta da napise o umjesnosti resornog ministra u zakljucivanju ugovora sa elementom inostranosti.

II

Crna Gora godinama ne uspijeva da usvoji akt o konsenzusu partija za pristupanja EU, a deklaracija o Tari, kao nijedna tema ranije, integrisala je njeno podijeljeno politicko bice.

SNP je odlucio da prekine bojkot Skupstine i glasa za Taru, a cak su i poslanici iz SNS postali “zeleni”. U poslanickom klubu DPS-a pro-zeleni poslanici se ne izjasnjavaju, ali kako stvari stoje, hoce. SDP-u je zelena i onako najmilija, poslije crvene, naravno. Liberali nemaju kud, jer i da nece “ubio ih glas” da od njih nema vecih zelenasa. I DUA je prelomila oko boje – Tara je rijec ilirskog porijekla.

Dakle, svi su u znaku zelene – boje ekologa, samo “Zeleni” nikako da zazelene. Mogli bi, makar, zbog onih 25.000 eura sto su dobili od skupstinske komisije za ekoloske projekte. A i kako ce kad je jedan od prvaka “Zelenih”, bivsi ministar koji je potpisao saglasnost za svaku cisternu nafte kroz Crnu Goru. I, sasvim slucajno, ministar Uskokovic odredio je upravo njega da bude, ispred ekoloskih NVO, u komisiji za Buk Bijelu!

Iznenadjenje je i Grupa za promjene. Oni uvijek imaju odgovor za sve. Medjutim, ovog puta tek samo povrsan komentar Medojevica. Prijatelji ga, u sali, pravdaju cinjenicom da je on dipomirani energeticar, pa nije ukusno da komentarise o struji!

Sto se tice narodnjaka, oni su desnica i konzervativci i njih zanima samo profit. Njima zelena istina nije po volji, ali mogli bi makar, reda radi, zamoliti svog clana Predsjednistva da potapa rijeke negdje drugdje.

III

Sama Deklaracija, nije tekst izrazite pravne vjestine, ali i pored pravno-tehnickih nedostatka (preduga preambula, skromno obrazlozenje, losa kompozicija teksta itd.) mogla bi postati dokument koji bi prevazisao i ambicije samog autora. Ukoliko bi se u Skupstini postigao partijski konsenzus za njeno izglasavanje ona bi bila ne samo akt o zastiti Tari, vec i dokaz da smo drustvo sposobno da prepozna makar minimum zajednickog interesa.

Bila bi to istovremeno i pobjeda parlamentarne demokratije i dokaz ustavno postavljenog principa da je Skupstina iznad Vlade.

Skupstina ima i potez vise, jer moze zahtijevati prethodnu ratifikaciju medjunarodno sklopljenih ugovora. Odbijanje Vlade da to ucini, bio bi potez izrazito “visokog napona”. U medjuvremenu, cuveni slogan o lovcenskoj vili dobio je novu verziju: “S Durmitora vila klice ne dam Taru predsjednice”.

Nama, malo vise “zelenim”, pak, ostaje da cekamo i taj dan kada ce crnogorska Skupstina izglasati deklaraciju o nezavisnosti. Bilo bi otuzno kada je zaljubljenici netaknute priroda ne bi mogli proslaviti na valovima neukrocene Tare.

Branislav Radulovic *
Vijesti

* Autor je sef kabineta predsjednika Skupstine Crne Gore i portparol Socijaldemokratske partije CG