Povodom 8. marta – dana borbe za ekonomska, radna i politička prava žena ističemo: nema rodne ravnopravnosti bez ekonomske pravde; nema ekonomskih prava bez skraćenja neplaćenog ženskog rada; nema oslobađanja žena dok se država i institucije ne izgrade u stvarnu infrastrukturu podrške nemoćnima, ugroženima  i roditeljstvu. U kapitalističkom sistemu, žene ostaju one koje “nadoknađuju” rupe u socijalnoj državi sopstvenim tijelima, vremenom i radom.

Zadnji primjer obesmišljavanja rodne ravnopravnostii  je predlog zakona o radu koji je usvojila Vlada a još više argumenti koji su korišteni, navodni napredak u vidu “roditeljskog odsustva” od 14 mjeseci ( 12 ženama i 2 muškarcima, opciono), u suštini je još jedna potvrda  reprodukcije  duboke  rodne i klasne nejednakosti u ime patrijarhata gdje se interesi djece ne uzimaju u obzir a žene udaljavaju iz radnog odnosa. U Vladi ( a i u Parlamentu) je nepojmljiv pojam odgovornog roditeljstva. Potvrđuje se shvatanja da je briga o djeci primarno ženima a njena radna karijera nebitna. Uprkos zaklinjanja i evropske vrijednosti, takvo rješenje ni na koji način ne doprinosi razvoju prava žena ni odgovornog roditeljstva, niti mijenja kulturu društva  i institucija,

Činjenica da se puna primjena ovih mjera odlaže do ulaska Crne Gore u Evropsku uniju predstavlja manevar neodgovornih političara u nedostatku finansijske i rodne analize predloženog. Ovakva rješenja nisu samo rodno regresivna – ona su klasno represivna.

Zato tržimo:

hitno povlačenje spornih amandmana i predlog roditeljskog odsustva koji ravnopravno uključuje oba roditelja;
rodnu, socijalnu i finansijsku analizu zakona usmjerenog na interesu djece;
jasno definisane, nenadoknadive mjesece roditeljskog odsustva za očeve;
ulaganje u javne servise brige – vrtiće, dnevne centre, kuhinje za zaposlene parove sa djecom, podrške za samohrane roditelje i socijalnu infrastrukturu;
zaštitu žena na tržištu rada kroz mehanizme nadzora, sankcije poslodavcima i ukidanje prekarnih uslova rada.

Nema javnog interesa tamo gdje žene gube pravo na rad, muškarci gube pravo na brigu, a država nema odgovornosti prema djeci a institucije odbijaju da budu stvarna infrastruktura porodicama.

Na 8. mart podsjećamo: ženska prava su temelji ravnopravnosti, demokratije  i mira. Ona se osvajaju i brane kritičkom mišlju  svakodnevno – solidarno, organizovano i beskompromisno.

Tim  ANIMA