Crnogorska Grupa za promjene protivi se sadasnjem modelu privatizacije Telekoma Crne Gore jer, kako kazu, nije ni legalan ni legitiman

Piše: Dragica Lalatovic

Crnogorska Grupa za promjene protivi se sadasnjem modelu privatizacije Telekoma Crne Gore jer, kako kazu, nije ni legalan ni legitiman. O tome kako, kada i sta privatizovati za Ekonomist magazin govori clan Grupe za promjene Predarg Boljevic

Ekonomist magazin: Na koji nacin Grupa za promjene predlaze privatizaciju Telekoma?

Predag Boljevic: U slucaju Telekoma, nije spor “za” i “protiv” privatizacije, vec kako, kad i sto privatizovati, kao preduslove koji bi obezbijedili legalitet i legitimitet privatizacije. Koncept privatizacije Telekoma, kao “de facto” trzisnog monopola, koji zastupa GZP, prevashodno je zasnovan na postovanju procedure i kontinuitetu, verifikaciji i popularizaciji procesa “vaucerske” privatizacije. Crnogorski Ustav “delegitimise” i, a priori, zabranjuje svaku radnju ili promet monopolom kao trzisnom kategorijom. Zakon o obligacionim odnosima na osnovu antimonopolskog clana 14, propisuje nistavnost ugovora ciji je predmet monopol. Posto nistavnost ne zastarjeva, buduci kupac Telekoma rizikuje da ostane i bez kapitala i bez imovine. Nadalje, crnogorski propisi predvidjaju i do pet godina zatvora za ucesnike u prometu i trgovanju monopolom. Vladin model, dakle, ima problem, ne samo sa legalitetom vec i legitimitetom.

Kako onda privatizovati Telekom?

P. Boljevic: Telekom bi najpre trebalo podijeliti na vise novih privrednih drustava, akcionarskog tipa. Taj proces podrazumijeva kako restrukturiranje imovine i kapitala, tako i restrukturiranja usluga.
Uz to, pitanje je da li preduzece sa monopolskom trzisnom pozicijom dati na gazdovanje strancu i dozvoliti, za Crnu Goru, veoma znacajan odliv kapitala, ili restrukturiranjem obezbijediti upliv domaceg, malog i srednjeg, kapitala kroz kreiranje trzista zasnovanog na antimonopolskim i liberalnim pravilima privredjivanja. Dalje, sto treba prodati? Da li prodati supstancu sistema ili dati koncesiju i privatizovati domen usluga.

Naravno, kako bi se ubuduce sprijecila i pomisao na pojavu novog monopola u drzavnoj svojini, nova kompanija bi se trzisno pozicionirala kao regulator, a ne devastator trzista. Zabranom investiranja u narednih pet godina, te rjesavanjem novonastalih potreba za prosirenje prenosnih kapaciteta putem koncesija, odnosno ukljucivanjem privatnog vlasnistva i u taj segment telekomunikacionog trzista, na najkvalitetniji nacin suzbila bi se mogucnost pojave novog drzavnog monopola.

Davanjem na gazdovanje, ne i u vlasnistvo, lokalnoj samoupravi postojece komunalne infrastrukture (TT kanalizacija), uz privatizaciju iskljucivo kablovskog dijela TT mreza, osim znacajnog profita koji bi se slivao u kasu lokalne samouprave, kreirao bi se model koji bi na trzisno odrziv nacin sprijecio u buducnosti nastanak monopola lokalnog karaktera nad djelovima pristupnih mreza, uz istovremen snazan impuls integracionim i razvojnim procesima i u segmentu pristupnih mreza.

Sa druge strane, privatizacija predstavlja i jednu od vaznih stavki u popuni budzeta zemalja u tranziciji. Privatizacijom usluga i zadrzavanjem vlasnistva nad supstancom telekomunikacionog sistema i ta potreba bila bi zadovoljena. Kako su povezana drustva, subjekti iz domena usluga, to bi se njihovom prodajom, uz predlozeni model restrukturiranja, obezbijedila sredstva, mozda i veca od onih koja bi se dobila prodajom 51 odsto akcija Telekoma. Osim Moneta, drzavi je na raspolaganju “Internet CG”, “Monte card” itd.

Ekonomist magazin: Gdje je u regionu na takav nacin privatizovan Telekom. Vladin model privatizacije je isti kao i model primijenjen u Madjarskoj i Makedoniji. Kakva su uopste dosadasnja iskustva u privatizaciji telekomunikacija?

P. Boljevic: U regionu Balkana taj model nije primijenjen nigdje. Crnogorski Telekom je sistem koji je sigurno i sa stanovista infrastrukture i sa stanovista usluga jedan od najrazvijenijih (100 odsto digitalizovan u domenu prenosa i 95 odsto u domenu usluga) ne samo na Balkanu vec i sire. Sto se tice iskustva iz okruzenja, Madjarska je u trenutku privatizacije bila na tehnoloskom nivou razvijenosti Crne Gore iz pedesetih godina proslog vijeka i taj i takav nacin je bio jedino moguce rjesenje. U Makedoniji je novi vlasnik umjesto novih investicija donio novu, nekoliko puta vecu, cijenu usluga. U Hrvatskoj je, kako se nezvanicno saznaje, u toku izrada elaborata o mogucnosti uspostavljanja nove drzavne telekomunikacione kompanije. Zaostajanje u razvoju i svi negativni efekti, jedne na brzinu sprovedene privatizacije, jos duzi niz godina, svrstavace Srbiju u zemlje sa srednje ili nize razvijenom telekomunikacionom infrastrukturom. Pozitivna iskustva zemalja koje su uspjesno prosli period tranzicije, govore u prilog modelu koji zastupa i protezira GZP. Iako nije identican nijednom postojecem tranzicionom modelu, ne vidim razlog da i mi ma koliko bili mali ne bismo mogli dati svoj model. Ono sto je bitnije od samog modela je njegov krajnji ucinak i efekat na ekonomski ambijent u kome se primjenjuje.

Ekonomist magazin: Vi govorite o monoplima. Kakva je onda uloga Agencije za telekomunikacije koja je ovlascena za regulaciju i davanje licenci?

P. Boljevic: Devastirajuca. GZP je jos u novembru 2003 godine proslijedila Vladi inicijativu za preispitivanja zakonitosti u radu Agencije za telekomunikacije i nazalost jos uvijek nema odgovora. Za podsjecanje, Crna Gora jos uvijek nema Strategiju razvoja telekomunikacija, plan numeracije, plan frekfencija, kao ni citavi set podzakonskih akata koji blize odredjuju i propisuju nacin odvijanja telekomunikacionog biznisa u Republici. Kao drastican primjer, samovolje i voluntarizma, naveo bih dopis telekomunikacionim operaterima iz septembra 2003, kojim je Agencija stavila van snage Zakon o mjernim jedinicama i mjerilima. Ovakav regulator, na najbolji nacin pokazuje kako se ne smije raditi i u sta je moguce pretvoriti i najbolja zakonska rjesenja. Slovenija je usla i bila prihvacena od Evrope iako je u svom najnovijem Zakonu o telekomunikacijama nastavila da bastini cak 27 (odnosno 40 odsto) podzakonskih akata bivse SFRJ. Crnogorski regulator ne da ne postuje, vec po svemu sudeci nema ni informaciju o postojanju ovih propisa u crnogorskom pravnom sistemu.

Ekonomist magazin: Zar Zakonom o telekomunikacijama nije liberalizovano to trziste?

P. Boljevic: Naprotiv, zakon je pisan u namjeri da sto duze zadrzi monopol i uticaje neformalnih pojedinaca i interesnih grupa. Kvalitet trzista proistice, izmedju ostalog, i iz kvaliteta zakona koji ga uredjuju, a taj zakon kao jedini kvalitet koji bastini ima raskid sa prosloscu. Nazalost pisci tog zakona nijesu uspjeli zadrzati i na kvalitetan nacin implementirati odrecene segmente starog crnogorskog zakona o sistemu veza, a narocito nijesu uspjeli sagledati danasnje i buduce potrebe i zahtjeve telekomunikacija i pripadajuceg trzista sa stanovista struke. Stoga, ukoliko se zeli dobro crnogorskom telekomunikcionom trzistu taj zakon se mora sto prije temeljno rekonstruisati, odnosno napisati potpuno nov kvalitetan zakonski tekst.

Ekonomist magazin: Kako vi komentarisete cinjenicu da je 49 po sto vec privatizovano i da postoji vec trziste mobilne telefonije?

P. Boljevic: Kvalitetna podjela, u situaciji kad je poznat vlasnik 49 odsto akcija, obezbijedila bi upravljacka prava u domenu usluge, za privatizacione fondove i udruzenja manjinskih akcionara. Takvim pristupom kreiranju trzisne realnosti, kroz uspostavljanje tri ili vise novih privrednih subjekata u svim vidovima servisa, sa poznatom privatnom vlasnickom strukturom, obezbjedjuje se kreativnost zasnovana na konkurenciji i privatnom interesu kao osnovnim pokretackim agregatima trzista. Tim se umjesto jednokratne finansijske dobiti i njene raspodjele od strane izvrsne vlasti, sto je priznacete koncept drustva i sistema kojeg zelimo transformisati i od koga se svi odricu, nudi koncept trzista i ekonomskih regula, zasnovanih na konkurenciji, sposobnosti i inventivnosti, kako pojedinca tako i svih involviranih subjekata. Ovakvim pristupom se pretpostavlja kvalitet i trzisno relevantni preduslovi za nove investicije, obim i raznolikost usluga i nadasve otvaranje prijeko potrebnih novih radnih mjesta.

EKONOMIST