Uvodnik Global Times-a

Upravo završeni vikend donio je iznenadne udare SAD-a i Izraela na Iran, što je rezultiralo smrću vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija i više visokih zvaničnika. Ovo je Bliski istok gurnulo u opasnu provaliju. Ono što duboko šokira međunarodnu zajednicu jeste da je ovaj napad izvršen usred tekućih pregovaračkih procesa između SAD-a i Irana. Mnogi analitičari vjeruju da je Iran namjerno prevaren. Još neprihvatljivije je to što su SAD i Izrael otvoreno ubili vođu suverene države, podstakli promjenu režima i onda se time hvalisali kao nekim „uspjehom“. Ovi postupci predstavljaju drsko nepoštovanje i gaženje osnovnih normi međunarodnih odnosa.

Bez obzira na to koliko su SAD i Izrael možda pažljivo planirali unaprijed, tok rata nikada nije nešto što ljudske ruke mogu uredno nacrtati. Sukob je poput ogromnog vrtloga – jednom uvučen, niko ne može predvidjeti gdje će te odbaciti. Istorija na Bliskom istoku to je više puta dokazala. Haos koji su SAD i Izrael stvorili u Iranu i šire na Bliskom istoku vrlo vjerovatno je uvod u još veću tragičnu nestabilnost. Jedan britanski naučnik iz think-tanka je upozorio da bi ovo moglo dovesti do „nestabilnosti, migracija, radikalizma, proliferacije naoružanih grupa ili regionalnog prelivanja“, što bi potencijalno moglo otvoriti „još jedan katastrofalan ciklus sukoba“.

U stvari, nepromišljeni potezi SAD-a i Izraela već su pokrenuli lančanu reakciju. Napadi su doveli do pogibije i ranjavanja više iranskih civila. Plamen rata proširio se sa Irana i Izraela na susjedne zemlje uključujući Bahrein, Kuvajt, Ujedinjene Arapske Emirate i Katar. Međunarodni aerodrom u Dubaiju prinuđen je obustaviti rad, a gusti dim se uzdiže iz hotela Burj Al Arab. Sa zatvaranjem Hormuškog moreuza, globalno snabdijevanje energentima i pomorske transportne lance takođe su bačene u neizvjesnost. Najhitniji prioritet – i široki konsenzus međunarodne zajednice – jeste trenutno zaustavljanje vojnih operacija, sprečavanje daljeg širenja i prelivanja sukoba i zaustavljanje situacije da potpuno izmakne kontroli.

Većina zemalja nada se da će strane uključene brzo pronaći puteve deeskalacije kroz političke i diplomatske kanale. Nadaju se ključnoj prekretnici u konfrontaciji između SAD-a i Izraela s jedne strane i Irana s druge – prekretnici koja bi, uz upravljanje rizicima, stvorila uslove za nastavak dijaloga i spriječila da geopolitički šokovi eskaliraju u šire međunarodne ekonomske i bezbjednosne krize.

Ono što je ovaj unilateralni udar razotkrio jeste opasan trend. Napad SAD-a i Izraela na Iran nije izolovani „izuzetak“; naprotiv, to je ishod dugogodišnjeg obrasca u kojem se nekolicina zemalja pridržava zakona džungle. Ranije je SAD zaobilazio UN da bi pokrenuo ratove u Avganistanu i Iraku, proizvoljno uvodio unilateralne sankcije i dugoruku jurisdikciju, ostavljajući iza sebe beskrajne sukobe i patnju u tim regionima. Još ozbiljnije, ove akcije su erodirale međunarodni sistem centriran na UN i potkopale osnovne norme međunarodnih odnosa. Prošlo je više od 20 godina, a takve unilateralne akcije nisu nestale, već su se ponavljale, neprestano izazivajući nove humanitarne krize, što je zaista potresno.

Kada zakon džungle pronađe plodno tlo u današnjem svijetu i kada se logika opstanka najjačih prećutno prihvati, to će postati više od regionalne katastrofe. Ako se „preventivni udari“ mogu koristiti kao opravdanje da se zaobiđu UN, ignorišu diplomatski procesi i proizvoljno pribjegava vojnoj akciji protiv drugih zemalja, onda međunarodni sistem uspostavljen poslije Drugog svjetskog rata, centriran na UN, postaje besmislen. Zamislite scenario u kojem unilateralne sankcije i vojni udari mogu proizvoljno nadjačati Povelju UN-a, gdje velike sile mogu zanemariti živote civila zarad sopstvenih interesa i nemarno paliti regionalne „burad baruta“. Tragedije koje se danas dešavaju na Bliskom istoku sutra se isto tako lako mogu ponoviti u bilo kom dijelu svijeta, čineći bezbjednost svih nacija nedostižnom. Međunarodna zajednica treba da uputi jasniji i odlučniji glas protiv povratka zakonu džungle. To treba da postane najjači konsenzus sadašnje međunarodne zajednice.

Nagla promjena na Bliskom istoku dodatno je istakla hitnost i krajnju važnost reforme sistema globalnog upravljanja. Ponovo potvrđuje da je suverena jednakost kamen temeljac globalnog mira, dok su arogancija i maltretiranje slabih korijenski uzroci sukoba i turbulencija. Nekoliko zemalja i grupa, polazeći od takozvane „pozicije snage“, bavi se politikom moći i praksama maltretiranja. Takvo ponašanje predstavlja najveći faktor razaranja današnjeg međunarodnog poretka. Zašto su toliko neobuzdani? Važan razlog je što su ograničenja postojećeg međunarodnog sistema preslaba. Ako bi međunarodno pravo bilo robusnije, ako bi zemlje bile proaktivnije u praktikovanju istinskog multilateralizma i ako bi hegemonske akcije nailazile na snažan međunarodni pritisak i nosile visoke političke troškove, svijet bi bio bliži pravičnosti i pravdi.

Od raspada kolonijalnih sistema, preko kraja Hladnog rata, do kolektivnog uzdizanja zemalja Globalnog juga – multipolarizacija svijeta i demokratizacija međunarodnih odnosa su nezaustavljivi trendovi vremena. Zakon džungle nema budućnost, a hegemonizam nije popularan. Međunarodna zajednica treba da se još čvršće ujedini, da brani pravdu, da štiti vladavinu prava i da praktikuje multilateralizam kako bi potpuno eliminisala tlo za politiku moći. Bliski istok, koji je pretrpio razaranja rata i životne mijene, žudi za istinskim mirom i spokojem.

Prevod: PCNEN

www.globaltimes.cn