Liberali ce se tesko u dogledno vrijeme oporaviti od medjusobnog vojevanja. Nije vise sustina u tome koja je struja pobijedila

Piše: Esad Kocan

Unutra se u Vladinom domu na Cetinju, tvrde ocevici, u utorak odvijala zestoka razmjena argumenata, u za, ovakve prilike, tolerantnoj atmosferi. Liberali su se na vanrednoj Konferenciji okupili da raspravljaju o jednoj tacki dnevnog reda: povjerenju lideru LSCG Miodragu Zivkovicu. Dotle se u intrepretaciji fakata slazu svi ucesnici dogadjaja.

A onda je, kako se rasprava blizila kraju, grupa delegata izaslan s novim prijedlogom: da se Zivkovic i Nikola Samardzic, predsjednik kotorske opstine, pod optuzbom da su obavljalin sumnjive radnje prilikom prodaje zemljista u okolini Kotora, iskljuce iz stranke. Javnim glasanjem, lider LSCG i gradonacelnik Kotora izbaceni su. Nije objavljen sluzbeni podatak koliko je bilo za a koliko protiv. Tu nastaje pluralizam tumacenja. Po jednima, mnogu delegati revoltirani ovim prijedlogom, nijesu ni sacekali glasanje vec su napustili lice mjesta. Po drugim svjedocinjima, tada se vidjelo da svega cetrdesetak delegata staje uz Zivkovica i da je njegov kraj neminovan.

Zvanicno je evidentirano: za uskracivanje povjerenja vec iskljucenom Zivkovicu kasnije je na tajnom izjasnjavanju glasalo 148 delegata, pet je bilo protiv a jedan je listic bio nevazeci. Na pocetku zasjedanja bilo je prisutno 219 delegata.

Pluralizam tumacenja ide s vraha do dna. Miodrag Zivkovic: “Ovo je puc. Suprotno statutu LSCG i elemntarnoj logici, prije tajnog glasanja o povjerenju, uvrsten je amandman o iskljucenju iz partije. Posto su uspjeli sa manipulacijom, tajno glasanje obavljeno je nakon sto su mnogi delegati napustili salu. Oni nijesu imali kvorum i glasao je ko je stigao.”

Isti dogadjaj, Vesna Perovic: “Posle dugotrajne argumentovane i civilizovane rasprave postalo je nedvosmisleno jasno da Zivkovic vise ne uziva podrsku clanstva. LS je uspio donijeti jednu od najtezih odluka na nacin, koji je predvidjen Statutom, bez krvi, ruzne reci, psovki i uvreda.”

Uz sve komplimente liberalima sto su posao liderske smjene obavili bez pogibije, ne izgleda logicno prvo nekoga izbaciti iz partije, pa glasati da li je podoban da vodi bivsu stranku. Teorijski, mogla bi, posto se glasanje o iskljucenju obavlja javno a o povjerenju tajno, nastati nezgodna situacija: da izbaceni lider dobije povjerenje da vodi partiju ciji nije clan.

Evo sta su kao motive za borbu otkrili glavni U LSCG-u. Slavko Perovic: “Liberalni savez nije dozvolio da bude politicka prostitutka u krevetu Mila DJukanovica i nece dozvoliti da se o partiji odlucuje u kancelariji Novice Jovovica.” Miodrag Zivkovic: “Smatram da iza ovoga stoji namjera Slavka Perovica da likvidira LSCG. Ova partija na celu sa Vesnom Perovic i imidzom stranke reketasa nema buducnost. Perovic je samo cekao povod. Za ovo sto je on uradio uzimaju se miloni i milini eura. Iza toga stoji kriminogeni rezim Mila DJukanovica”.

U medjuvremenu su se u bazi razvile, mnostvom detalja obogacene, teorije zavjere. Na temu “Miodrag Zivkovic je uspavani DB-ovac”, i “Slavko Perovic raspikuca spremna da sve rasproda za svoj lagodni zovot” – cucete cudovisne kreacije. Ne veli se dzabe da su gradjanski ratovi blagi odsjaj unutraprtijskih obracuna.

Najlakse je objasniti zasto je Miodrag Zivkovic, kao nikad niko, bio sam u najuzem rukovodstvu. Po Statutu LSCG politicki lider je jaka figura, ima ogroman uticaj na izbor najblizih saradnika. Imenuje i razrjesava analiticara stranke (Slavko Perovic) i portparola (Helena Vucetic) a predlaze na razmatranje i usvajanje Konvenciji stranke prijedlog poslanicke liste.

Zivkovic, prosto, 1998. nije izbran za politickog lidera LSCG -njega je na to mjesto namjestio Slavko Perovic. Stranacki organi su dali legitemitet, ali to nije promijenilo sustinu. A sustina je da se tada, nakon sto je LS na parlamentarnim izborima osvojio cuvenih 6,3 odsto, Slavko Perovic samo prividno povukao sa liderske pozicije.

Cim je objelodanjen sukob, zapazena je Zivkoviceva izjava: “Glavu mi kida Slavko Perovic iz Praga preko poslusnika iz Malog kabineta”. Onaj kome poslije sest godina vodjenja stranke bilo ko moze “kidati glavu” cak iz Praga, preko njegovih prvih saradnika – samo je priznao da nije lider, i da to nece ni postati.

Posto niko nije osporio vjerodostojnost prepiske elektronskom postom Zivkovica i Perovica, ona se moze uzeti kao cinjenica. Na stranu, za cas, ko je u pravu a ko ne i oko prodaje zemljista i oko pokusaja LSCG da kroz posao pribavi milion eura. Ocigldno mimo volje, Zivkovic popusta pod Perovicevim psiholoskim pritiskom, i pristaje na reketiranje, izvlaceci se da ga operativno sprovede. Pravi dvostruku gresku: gubi nacelnu moralnu poziciju, (ako je ubijedjen da je to reketriranje zasto pristaje ) a ispada “nedrug” prema partijskim saborcima.

Sad je jasno sta je Vesna Perovic mislila oplakujuci u Danu iznevjereno prijateljstvo. S moralom vam je tako: svako je za sebe vitez, a uzvisena retorika lako se pretvara u grotesku. Kad Vesna Perovic izjavljuje kako je Zivkovic namjestio, a advokat Jovovic iskoristio priliku da snimi razgovor sa njom i Sasom Markovicem oko potraznje milion eura, ona se, u stvari, obraca liberalima kao ljudima posebnog kova. Oni ce, kao takvi, shvatiti – moralno je doci, ako je u ime LSCG-a da nekome uzmes njegove pare.

To je nadogradnja onoga sto je u cijeloj prici polaziste Slavka Perovica. Njega, povjerio je u prepisci Zivkovicu, ne zanima je li posao dobar za Kotor, jer i ako je dobar nece imatu uticaja (ITALIK) na birace, njega zanima interes stranke (IT). Pa ako se “Rusu” zdimi milion, i trasakcija ce dobiti na ispravnosti. Uostalom, ko ce liberlima vjerovati da – nijesu. Uz to Perovic je dao na znanje partijskom sefu da u bajke altruizmu u danasnjoj Crnoj Gori – ne vjeruje.

Iz ovog rezona proizilazi sustinski problem LSCG. Oni kao da ne vide da Crna Gora na pragu ocaja vise od svega treba – “altruisticku bajku.” Nikad joj ovoliko nije trebala vjera da ima onih koji su drukciji. Na predstavi da su svi isti pociva moc DJukanovicevog rezima, a ne na rezultatima, i ne samo na ucjenama i propagandi.

LSCG je bio prvi, ali kad se intresom stranke kao apsolutnim kriterijumom pokriva sve, ukljucujuci i reketiranje, to izoblicava njegovu sustinu. LSCG od “prvi” postaje “izabrani”, sam sebi svrha, pokrice i izgovor. To je Lenjinova skola misljenja, put u smrt liberalne ideje.

U nedostaku dokaza, moze se pretpostaviti da u LSCG nije bilo ozbiljnih koncepcijskih razlika o drugim temama. To znaci, da LSCG jos nije stavio na dnevni red pitanje kako je ova stranka dosla u poziciju da od nista (IT) stvara mogucnost (IT). Od nista stvara samo Gospod, liberali, hvala bogu, to nijesu. Postojecim modelom saradnje sa srpskim strankama, od nista (IT) su stvorili (IT) nista. U kultroloskom smislu tu saradnju je obiljezila Ceca u Budvi, u finansijskom ovo slavno trgovanje, i jos javno neidentifikovani pojedinci i pojedinke koji su popravili vlastito imovno stanje.

To je zakonitost. Ovakva saradnja sa strankama iz koalicije Zajedno, bila je dokaz izgubljene mjere. LSCG je na proslim parlementarnim izborima osvojio najmanje glasova od kad postoji: 5,2 osto. Kao privid kompenzacije zgrabio je priliku da, u uvijek viseznacnoj igri DPS -a i SNP-a, zadobije gradonacelnike – u Niksicu sa 3 odbornika, Budvi sa 3 odbornika, Kotoru sest i Cetinju 16. Sve osim Cetinja i mozda Kotora, bio je gubitak osjecaja za relanost.

Iz te iskrivljene slike stvarnosti, apsolutizacijom “opozicionog jedinstva” liberali su dosli dotle da u Herceg Novom – podrskom kandidatu Srpske radiklane stranke – racun plate obrazom. Iz ove pozicije kritika vlasti gubila je na vjerodstojnosti, a liberali na, u medjuvremenu odrzanim lokalnim izborima – dah.

Sva ce ta pitanja stici LSCG. Podjele se sele na teren. Buduci da poslanici i odbornici po novom zakonu imaju vlast nad vlastitim mandatima, realno je ocekivati seriju izbora u opstinama koje nadzire opozicija. LSCG, posto se tamo gradonacelnici biraju neposredno, ovako rastrgnut, ceka realnost.

Liberali ce se tesko u dogledno vrijeme oporaviti od medjusobnog vojevanja. Nije vise sustina u tome koja je struja pobijedila. Svaka partija ima razudjeno biracko tijelo, sa jezgrom u sredisu, a okolo su razliciti slojevi simatizera i preletaca. Stranka koja sa 13 odsto glasova u najtezim uslovima spada na pet, jede vlastitu supstancu. Staranka koja dijeli i tih pet odsto, vise se dijeliti ne moze. To je raparcavanje ostataka, cijepanje atomskog jezgra. Tu se po pravilu gube orijentiri – zapada u apatiju, ili u eksploziju gnjeva – svi okolo su krivi, svega fali, jedino se neprijatelji mnoze.

Ovo je posljednja dioba LSCG. Konacnost je: u trenutku previranja, zavrsnih vladajucih igara oko drzavnog statusa, jeseni koja je obecavana, LSCG ce biti zabavljen sobom, nekadar da bilo sto ucini. Ono sto ga je cinilo mnogostruko jacima od osvojenih procenta, onaj moralni razlog, koji je navodio ljude da ima smisla vjerovati u altruisticku bajku, polomljen je. Te krhotine nece biti lako sakupiti.

Zivot ce teci dalje, i Crna Gora ce se vrtjeti natraske. Vlast nastaviti da vlada lakse no ikad. Evo nama Tita. Vijest sa Cetinja glasi: u sukobu frakcija liberala zapodjenutom oko plijena od milon eura pobijedio je – Milo DJukanovic.

MONITOR