Dvadeset proteklih godina, izvršna vlast nije bila sposobna da završi tranziciju na valjan način, te da obezbijeti tržište rada na kome bi ljudi mogli da nađu posao od koga bi zarađivali platu dovoljno visoku za pristojan život

Piše: Tim \”Anime\”

Pozvane od naših prijateljica, koje su već tri dana u štrajku glađu, ušle smo ujutro 13. 05. 2011. godine u krug fabrike Duvankskog kombinata u Podgorici, koja propada i zapuštena je, vjerovatno čekajući da je kupi neko od "prijatelja", za po dva eura po kvadratnom metru. Ova kupovina će vjerovatno sačekati dok se ne završe usluživanja nelegalnih fabrika koje sjever "obogaćuju" svježim kapitalom.

U neuslovnim pomoćnim prostorijama fabrike, sa nefunkcionalnim mokrim čvorom, dvadeset žena, zalažu svoje vrijeme i zdravlje da bi 385 radnika Duvanskog kombinata ostvarila pravo dogovoreno na sastanku 19.02.2010. godine. Dogovor je trebalo da bude realizovan još 01.11. 2010.godine. Čitajući zabilješke sa ovog sastanka, uočavamo da dokument koji potvrđuje dogovor o sicajnom programu nije arhiviran, da nema zaglavlja ni pečata institucija odgovornih za njegovo sprovođenje. Implicitno bi se moglo zaključiti da se ne radi o sastanku na institucionalnom nivou, nego o dogovoru grupe ljudi, koji su taj svoj dogovor bazirali na pretpostavkama, od kojih se ona najbitnija, a to je da se obezbijede sredstva prodajom imovine, neće u dogledno vrijeme ispuniti, jer bi njeno ispunjenje zahtijevalo angažovanje institucija koje stoje iza pojedinaca koji su potpisali ovaj dogovor. Prepoznajemo model do sada "uspješnjh" tranzicija, čiji je zadatak da godinama iscrpljuju radnike/ce u besmislenim procesima, koji na kraju nerijetko dovode do beznađa. Tada ljudima ne ostaje ništa drugo nego da založe svoj život za besmisleno male nadoknade, a sve to bez ikakve odgovornosti nadležnih.

Dvadeset proteklih godina, izvršna vlast nije bila sposobna da završi tranziciju na valjan način, te da obezbijeti tržište rada na kome bi ljudi mogli da nađu posao od koga bi zarađivali platu dovoljno visoku za pristojan život. Žene Duvanskog kombinata koje su ovih dana gladuju, jasne su u tome da bi radije radile za platu, nego što su prinuđene da mole i život zalažu za obećani socijalni program.