Piše: Ljupka Kovačević

Juče su ženske organizacije izrazile nezadovoljstvo tretmanom od strane Premijera zbog javne izopštenosti na početku i ukazale mu na propust.

Odgovor iz Kabineta ukazuje na nerazumijevanje sadržaja pisma ženskih organizacija, što zaslužuje „lekciju" o Saradnji i Ravnopravnosti.  Kako  se u svom ekspozeu Premijer opredijelio za transparentnost  i „podjelu moći", ova „lekcija" se mora interpretirati u svijetlu dobre namjere, jer razumijem da formalni propusti ne moraju uvijek da znače i suštinske, međutim, izgleda da su ovaj put, ipak, znak suštinskog nerazumijevanja.

Ako se demonstrira „moć nad", onda se ne želi „saradnja sa".

Da je premijer razumio poruku i želio saradnju, njegov odgovor bi glasio: „Uvažavam  vašu strepnju ili (žao mi je) zbog izostavljanja predstavnica ženskih organizacija do kojeg je došlo zbog  (navodeći neki logičan razlog, što može biti i slučajan previd Kabineta), ali kao što sam rekao saradnja sa civilnim društvom je važan segment mog djelovanja i u narednim sastancima nastojaću da uvažim sve činioce tog sektora". Dakle, neophodno je bilo izvinjenje. Međutim, izjava da mu je „drago zbog interesovanja" predstavlja izraz  „moći nad" – jer ukazuje na premijerova očekivanja da inicijativa za saradnju kreće od strane ženskih organizacija, a ne da je inicijativa njegova odgovornost i dio prihvaćenog zadatka da uspostavlja bolje odnose sa civilnim društvom.

Umjesto nekog logičnog razloga koji bi razjasnio razloge izostanka ženskih organizacija na održanom sastanku, iz premijerovog Kabineta dobijen je argument koji nije tražen o "izuzetnom senzibilitetu" i naglasku na tome da "je upravo predsjednik Vlade prilikom koncipiranja svog kabineta, od ukupno 10 zaposlenih, na 6 pozicija postavio žene". Tako je umjesto pravog argument o razlozima izostanka učinjena klasična zamjena teza koja potvrđuje ili neznanje i nerazumijevanje politika rodne ravnopravnosti ili čistu ispraznu demagogiju za neupućene. Ovo predstavlja primjer "moći nad", jer je upravo to što je premijer zaposlio žene u svom kabinetu a nije ih predložio u sastavu Vlade dokaz podržavanja "staklenog plafona", što predstavlja udžbenički primjer diskriminacije žena.

Premijer je imao priliku da dokaže svoju privrženost i posvećenost politikama rodne ravnopravnosti upravo kada je birao ministre u Vladi. Mogli smo da imamo šest ministarki i da na taj način na djelu učini značajan pomak u podjeli moći. Sigurna sam da bi to bilo prepoznato od strane ženskih organizacija, i ne samo njih, kao napor  da će se u svom mandatu suprotstaviti dosadašnjem izostavljanju žena sa tih pozicija. To je ovog puta izostalo, a argument koji je poslat javnosti je na nivou argumenta jednog od bivših ministara koji je tvrdio da se on zalaže za prava žena i rodnu ravnopravnost jer  "ima u kući pet žena", što predstavlja izraz elementarne neupućenosti u problematiku rodne ravnopravnosti.

Nadam se da  će ova "lekcija" pomoći boljoj komunikaciji premijera sa diskriminisanim grupama, jer svijest o drugoj strani i razumijevanje neravnopravne respodjele moći u društvu predstavlja neophodan preduslov odgovornog ponašanja  i "posvećenosti".

*Autorka je koordinatorka ženskog programa Anime iz Kotora