Saopštenje povodom izjave bivšeg premijera o slučaju poznatom kao "Slučaj S.Č".

Piše: Radni tim Sigurne ženske kuće

Mi, predstavnice "Sigurne ženske kuće", šokirane smo  izjavom bivšeg premijera Mila Đukanovića datoj u emisiji "Živa istina", emitovanoj na TV IN 24.12.2010.

Na jedan osvetoljubivi i nehuman način bivši je premijer govorio o slučaju S.Č., jedne inače nesvakidašnje hrabre žene, žrtve trgovine ljudima, koju je 12. novembra 2002. policija dovela u tadašnju kancelariju naše organizacije. Četiri godine prije tog datuma 2002. kada je dovedena kod nas, S.Č. je ostala bez ličnih dokumenata, nakon čega je bila preprodavana, silovana, tretirana poput robinje, zaključavana, drogirana, vođena na orgije na kojima su učesnici bili mnogi predstavnici vlasti.

Ipak, pristala je da, nakon oporavka u skloništu naše organizacije, postane svjedokinja u istražnom postupku. Dala je nebrojeno mnogo iskaza policiji i sudstvu i izlazila na mjesta zločina na kojima je bila zlostavljana. Da je išta od toga slagala, danas bi ona bila u zatvoru. A da je bivši premijer imao dokaza o navodnoj prljavoj igri stranih obavještajnih službi, on bi sigurno u emisiji naveo detalje, imena i podatke, a ne se koristio metodama, ‘sjenovitih optužbi’ iz vremena UDBE i filmova Dušana Kovačevića. Takođe, da je u studiju bilo pravog, profesionalnog novinara, on ne bi propustio priliku da postavi pitanje koje su to ‘obavještajne službe’, kako to da bivši šef misije OEBSa za Srbiju i Crnu Goru mora bivšeg premijera da pita može li S.Č. zbog zdravstenih razloga da napusti zemlju; da, to bi uradio pravi novinar, a ne bi, poput Darka Šukovića, jednu hrabru, ali nesrećnu žrtvu nasilja, nazvao ‘ženom sumnjivog morala’. No, očigledno, sve to govori o Šukovicu i njegovom nivou razumijevanja ljudskih prava. Govori mnogo i o bivšem premijeru i njegovim aferama koje ga još uvijek ‘žuljaju’.

A sto se tiče Sigurne ženske kuće, već je bilo pokušaja da nas vinovnici ovog slučaja tuže za klevetu. Činjenica da je sud takve tužbe odbacio, dovoljno govori o vjerodostojnosti iskaza žrtve S.Č., kao i o našoj ulozi u ovom slučaju. U Crnoj Gori i dalje se sudi žrtvama; mi cemo se uporno boriti protiv toga.   

‘Spasi jedan život i pomogao si čovječanstvu’, bio je i ostao moto naše organizacije.