Vrijeme je da nas snaga Bojane, umjesto ustaljenost Milene, inspirise za konretne poduhvate i doprinose gradu

Piše: Dzavid Kahari, New York

Umjesto uobicajenog, uvodnog, sagledavanja neuradjenog i isticanja mogucnosti, moram na pocetku naglasiti da razvoj ne cine obecanja ili nekoliko gradjevinskih poduhvata, gdje je, ponekad, politicka pozadina razlog njihovog iniciranja. Razvoj jedne sredine je proces koji mora imati zacrtanu putanju; proces koji je istinski osmisljen; proces koji traje; proces koji se neprestano sagledava uz obavezu uskladjivanja sa drustveno-ekonomskim kretanjima i proces koji se mora neprestano usmjeravati i zastititi od nepozeljnih devijacia, a sve to u kontekstu interesa njenih stanovnika.

Razvoj bi trebao da nas asocira na rijeku kojoj je priroda odredila tok i koja ce snagom svoje energije usjeci korito nanoseci talog i mnogo toga od izvora do svog usca. Talog koji ce, u zavisnosti od nase brige ili nemarnosti, biti izvor za nase prihode ili nase glavobolje.

Rijeke, osim zivotnih pogodnosti za stanovnike kraj njenih obala, ponekad, usled cudi prirode, donose nezeljene posledice i nepogode, kao sto i ekonomske uzrocne negativne okolnosti donose nepozeljne posledice po stanovnistvo, drustva i svjetsku zajednicu u cjelini. Usled zanemarivanja ili nesagledavanja mehanizama odbrane od nepozeljnih posledica, uglavnom se za saniranje posledica cudi prirode i ekonomskih kretanja moraju u buducnosti utrositi mnogo veca sredstva od onih utrosenih za prevenciju i postavku mehanizma zastite.

Zapostavljanjem ili izbjegavanjem preduzimanja pravovaljanih radnji na relacija covjek priroda, kao i kod nepreduzimanja valjanih radnji u ekonomskim sagledavanjima razvoja, sagledive posledice snose generacije koje su suocene sa nepogodnostima, dok one nepredvidive i, uglavnom, daleko vece. snose generacije koje dolaze. Usled toga na nama je da snagu prirode usmjerimo, iskoristimo za dobrobit zajednice i uz ekonomske pogodnosti koje nam je priroda poklonila osmisljenim razvojem obogatimo zajednicu, stanovnistvo i pojedince. Naravno, u svemu tome ne smijemo zanemariti potrebe prirode i zahtjeve za harmonicno uskladjivanje istih sa potrebama odrzivog razvoja.

Za razvoj svake sredine, oni koji odlucuju imaju privilegiju, zadatak, obavezu i odgovornost da usmjere prirodne potencijale, ljudske kapacitete i svaku postojecu mogucnost za odrziv razvoj. U postavljanju razvojnih ciljeva moraju se sagledati zahtjevi, kako privrednih subjekata tako i onih koji u zavisnosti od svog rada ocekuje ispunjavanje svojih svakodnevnih obaveza. Nazalost, do sada smo prepustili Bojanu, odnosno razvoj, samoj/samom sebi, prepustajuci prirodi da odlucuje o njenom toku, nanosu ili prelivanju, kao sto smo razvoj grada prepustali pojedincima da, suzavajuci gradske ulice, uvecavaju privatne posjede; koriste gradske povrsine za privatne poduhvate i da ono trenutno licno uzdignu iznad interesa svoje unucadi. Dozvoli smo sebi da bez unaprijed pripremljenih planova odbrane od drustvenih anomalija rjesavamo posledice istih sa zakasnjenjem ili kada je sasvim prekasno za valjane korekcije.

Za navode mnogih uzroka svega uradjenog, ili bolje reci neuradjenog, vremenski smo ograniceni, tako da nam ni knjisko pisanje ne omogucava da tako nesto obuhvatimo, zato utrosimo dragocijeno vrijeme za zacrtavanje nase buducnosti, kako bismo zadovoljilji zahtjeve generacija koje dolaze. Koji se zadaci i obaveze postavljaju pred nama, odnosno onima koji imaju najvecu ulogu u sagledavanju i odredjivanju buducnosti naseg grada i njenih gradjana? Navescu neke, u nadi da ce i drugi imati priliku da me dopune, iznesu svoja vidjenja i ponude rjesenja.

Po nekom redosledu, kao prvo bih istako da je potrebno:

1. Osmisliti sveubuhvatan plan odrzivog razvoja, zacrtati programe i iznaci rjesenja gdje ce se usmjeriti potencijale za sprovodjenje istih;

2. Moraju se zanemariti politicke odrednice, razlike i licne kalkulacije u medjusobnim komunikacijama kod onih koji bi trebali nositi najveci teret u osmisljavanju planova, programa i smjernica. Ne dozvoliti medjusobnim netrpeljivostima da ovladaju nasom svijescu i zapostave cilj koji je pred nama. Usmjeriti snage u sprovodjenju planova, programa i svakodnevnih zadataka tamo gdje su nam vidjenja zajednicka i rjesenja usaglasena, a uz dodatne napore raditi na prevazilazenju razlika. Moramo shvati da je samo jedan razvoj, sto znaci da se mozemo razlikovati u pristupima, ali ne u rjesenosti;

3. Iznjeti ekonomske potencijale razvoja i iznijeti vidjenja koja ce sagledati valorizaciju istih, gdje ce kroz ekonomske pokazatalje predociti gradjanima sta im nudimo, odrediti njihovu uloge i predociti izvore sredstava za ostvarivanje istih. Moram naglasiti da samo rjesenja koja nude izvore prihoda za vecinu gradjana imaju mogucnosti uspjeha. Razvoj nije sam po sebi cilj – samo odrziv razvoj, koji uz postovanje ekonomskih zakonitosti ima mogucnosti za stvaranje uspjesnih privrednih subjekata, ostvarujuci pozitivne poslovne rezultate uz koje ce se zadovoljavati potrebe preduzetnika, radnika, podrebe drustva i zajednice u cijelini – ima poputnog smisla;

4. Moramo se osloboditi predrasuda ili ubjedjenja da su svjetski investitori tu kako bi nase " nevidjene kavalitete" obogatili velelepnim turistickim objektima i da je na nama samo da reknemo: "Nek nam je sa srecom". Svjetski se novac ulaze tamo gdje su potencijali ekonomskih izazova mogucnosti za zaradu, gdje su preduslovi postojanja svih potrebnih infrastrukturnih objekata vec izgradjeni ili unaprijed utvrdjena i zacrtana rjesenja, uz sagledavanje svih buducih zahtjeva, i gdje je rizik neuspjesnog poslovanja sveden na namanju mogucu mjeru. Budimo iskreni prema sebi i prema onima koji su izrazili svoje interesovanje – da smo daleko od postojecih i planiranih predpostavki za odrziv razvoj;

5. Za razvoj grada, sredine u kojoj se zivi, obaveza ne lezi samo na pojedincima, grupi ljudi ili politickoj vlasti. Obaveza, zadatak i podrska je na svakog gradjanina – od onih najmladjih pa do onih koji su svoju radnu aktivnost prepustili drugima. Svaki pojedinac mora uvidjeti svoje mjestu u svemu tome, tako da kada pridaje prioritet gradskom u odnosu na licno, kada ono kriticko zamjenjuje saradnjom, kada ono obstrukcionisticko zamjenjuje konstruktivnim, tada i bez svog materijalnog ucesca doprinosi razvoju svoje sredine. Obaveza je na roditeljima i prosvjetno-obrazovnim radnicima da vaspitavanjem najmladjih – uticu na stvaranju svijesti zajednicke odgovornosti. Obaveza je na starijima da svojim primjerima ukazu sledecim generacijama da sve sto je postavljano danas sluzi njima ili ugrozava njihovu buducnost. Na zalost, u svemu tome izuzetna obaveza pripada politici ili politickim subjektima nase stvarnosti. Oni izabrani ili postavljeni moraju shvatiti da dobijeni mandati i polozaji nisu igre na srecu, gdje se dobitak moze utrositi u zadovaljavanju svojih potreba bez grize savjesti ili potrebe da se sreca podijeli sa drugima. Dobijeni mandat je privilegija, koja postaje obaveza i odgovornost u prihvatanju drugacijih misljenja, sugestija i ideja. Svaka se pozitivna ideja mora sagledati i u saradnji sa idejnim tvorcima, bez obzira na politicke pripadnosti, i inicirati ulaganje zajednickih napora u pretvaranju ideja u stvarne sadrzaje. Samo tako, bez unaprijed ukalkulisanih licnih interesa, mozemo razmisljati o razvoju grada, sredine i regije. Samo tako mozemo omoguciti mladima da svoje dugorocne snove pretvore u stvarnost i pridobijemo njihovu mladalacku energiju, znanje i privrzenost za stvaranje bolje buducnosti. Do sada smo, umjesto snagu Bojane,- prihvatili kanal ‘Milenu’ kao nasu odrednicu, gdje su drustveni planovi nasli pogodan mulj za talozenje, gdje su drustvene anomalije isplivale na povrsini i gdje su se zacrtani zadaci ulivali u takvu sredinu izmjieshani sa snovima umishljene buducnosti.

Vrijeme je da nas snaga Bojane, umjesto ustaljenost Milene, inspirise za konretne poduhvate i doprinose gradu.

Gdje su nasi realni potencijali i ekonomski odrzive mogucnosti? Koji su preduslovi i sta predstoji izabranim predstavnicima da urade kako bismo zamisljene planove predocile u stvarnost? Kako usmjeriti inostranu zainteresovanost i predstavljene projekte pretvoriti u konkretne poduhvate? Kako obezbjediti kontinuitet razvoja i plodove ekonomskog uspjeha iskoristiti za drustveni prosperitet u zadovoljavanju zdravstvenih, socijalnih i obrazovnih zahtjeva, kao i za kulturne i sportske izazove?

Mnogo pitanja, a ogranicenosti vremena je razlog da se u sto kracem sagledavanju osvrnemo na naznacajnije elemente razvoja, u uvjerenju da je pred nama svima, izuzetan zadatak da o osvemu iznesenom zajednicki damo odgovor i, sto je najvaznije, iznadjemo rjesenja bez unaprijed odredjenih predrasuda i kalkulacija.

1. POTENCIJALI: Nista necu reci novo odgovarajuci na sebi prvo postavljeno pitanje, da je turizam nas potencijal i nasa najveca razvojna sansa. Turizam ne samo u vidu sopstvenog razvoja, vec kao centar uticaja od cega bi trebalo da zavisi cjelokupan razvoj i sve ono sto bi trebalo da prate izazovne mogucnosti odrzivog razvoja, uz naglasak na mogucnosti cjelogodisnje privredne aktivnosti.

Vjerovatno, kada se sagledava turizam kao razvojni potencijal, svi smo jednoglasni bez obzira na politicku obojenost, medjutim razlike nastaju kada razmatramo realizaciju potencijalnog i kada zamisljeno treba pretvoriti u stvarne poduhvate. Kao sto ne bi trebali da odredjujemo tok rijeke i svojim zamislima uticemo na rijeke u stvaranju svog korita , trebalo bi da ostavimo ekonomskim zakonitostima i onima koji ulazu svoja sredstva da odrede dubinu, sirinu i visinu svojih objekata u povecanju turistickih kapaciteta i obogacivanju turisticke ponude. Nasa je uloga da iskoristimo snagu postojecih prirodnih potencijala i usmjerimo potencijale investicionih mogucnosti u pravcu nasih razvojnih planova, dajuci prostor i sansu, kako onim najmanjima tako i onima koji ce nas velicinom svojih investicija postaviti pri vrhu svjetskih turistickih destinacija.

Misljenja sam da je nasa uloga da tamo gdje postoje mogucnosti da se rijeka izlije postavimo brane, i zastitimo drustvo od nezeljenih poplava i ekonomskih posledica. Nasa je uloga da oznacimo mjesta – gradska podrucja od izuzetno vaznosti za razvoj turizma –  i usmjerimo potencijale u izgradnji objekata uz nase planske odrednice i sagledavanje buducih interesa. Moramo, kako sto i ranije rekoh – shvatiti razvoj kao proces, gdje se buducnost ne smije ugroziti za uzgred sadasnjih prohtjeva. Ako se uzme Velika Plaza, Ada, Valdanos i prostori bivseg hotela ‘Jadran’, ‘Galeb’ i sve do rta Djerane, kao podrucja od izuzetne prednosti ili vaznosti za izgradnju turistickih kapaciteta, onda trebamo utvrditi koje sve mjera moramo preuzeti kako bismo nase shvacanje pretvorili u konkretne poduhvate.

Nemam namjeru istaci da je tako nesto jednostavno, a najmanje naglasiti da sve zavisi od politicke volje. Mnogi su faktori u pitanju i svako pojednostavljivanje problema je neodgovorne i krajnje pretendiozno. No, uprkos mnogim preprekama i objektivnim ogranicenjima – razvoju se mora pristupiti i uz mnoge potrebne radnje – ozbiljno zapoceti razvojni proces.

Na nasu srecu, bujica, odnosno nekontrolisane poplave koje su u proteklom periodu zahvatila uzi dio gradskog podrucja, u gradjevinskom pogledu nije karakteristika za prostore koje sam istakao, pa smo u nekom odnosu postedjeni od nezeljenih posledica, s kojima se susrecu druge sredine. Na neki nacin, papir za ucrtavanje budicih planova je uglavnom cist, bez potrebe za gumicom za brisanju, sto znaci, ukoliko pridjemo zacrtavanju nasih planova, imamo prednost koja nam se nece pruzati u nedogled.

Uz sve sto predstoji u izgradnji turistickih kapaciteta, realne sanse postoje za uvecanim kapacitetima gradjevinarstva, proizvodnje gradjevinskog materijala, opreme i namjestaja, za prateci razvoj poljoprivrede, stocarstva, riblji uzgoj, preradu poljoprivrednih proizvoda, razvoj trgovine, domace radinosti i male proizvodnje zasnovane u zavisnosti od turisticke potraznje.

Klimatske mogucnosti nam omogucavaju pratece ponude turisticko – zdravstvenih usluga, kao sto i dugogodisnje tradicionalno pomorsto i ribarstvo pruza sanse za proizvodnju nautickih plovila za potrebe turizma i razvoj nautickog i ribolovnog poslovanja.

Uz ekonomske zakonitosti, mnoge maloprivredne djelatnosti ce naci svoje mjesto, a podsticanje istih umnogome zavisi od drzavne uprave u stvaranju povoljne klime i za pojednostavljivanje poslovnih uslova. Trgovini, kao privredna djelatnost koja, uz zadovoljavanje opstih potreba stanovistva, cini nedljeljivu povezanost sa povecanjem turistickih kapaciteta i umnogome doprinosi razvoju turizma, pruza mogucnost za unapredjenje poslovanja i obogacivanje ponude. Izgradnjom modernih turistickih kapaciteta, uz postojanje klimatskih preduslova, stvaramo predpostavke za razvoj,osim onih letnjih, i zimske posjete u vidu sportskog, lovnog i seoskog turizma.

U svemu ovome, a naglasicu kasnije, uloga ulcinske dijaspore je mogucnost koja je do sada zanemarena, a koja se moze iskoristite u kontestu razvojih planova, gdje se privredna iskustva, stecena na zapadu, mogu pretociti u konkretne projekte i privredne djelatnosti.

Uzimam primjer rijecnog korita jos jednom, gdje se ekonomske zakonistosti mogu svesti ili pojednostaviti u rijecnim vodama i svega sto se tim vodama dobija. Uzaludni pokusaji, vlade i drugih institucija nase stvarnosti gdje se po svaku cijenu pokusavalo usmjeriti tok rijeke, nisu, bar do sada, dali pozitivne rezultate. Iako se u svemu tome pokusavalo dati objasnjenje na razlicite nacine i naci opravdanje za neispunjenje obecanja, razlog takvih neuspjeha nalazim u onom prirodnom, gdje se zanemario prirodan tok ekonomskih kretanja, gdje mi kao drustvo postavljamo brane, a ne omogucavamo snazi ekonomske moci investitora da odluce o dubini i sirini svojih ulaganja.

Kanjone gradjevinskih objekata smo prepustali masti, a ne bujici realnih mogucnosti zainteresovanih strana. Ekonomske zakonitosti su pretvorene u halucinacije uzrocene pustinjskim pijeskom arapskih emirata ili madjarskih pestara. Ocekivali smo sve, a dobili nista, prizeljkivali smo objekte sa mnogim zvjezdicama, a preostalo nam je samo da gledamo u nebo. Umjesto realnog pristupa koji bi se zasnivao na sopstvenim mogucnostima i mogucnostima nasih gradjana, koji su dugogodisnjim radom u inostranstvu bili u mogucnosti da dio svoje ustedjevine uloze u svoje mjesto, i dalje zavaravamo sebe i druge u trazenje spasioca van svog okruzenja.

Moram naglasiti da nista nije lose u pridobijanju svjetskih investitora i svjetskog iskustva, ali se mora od necega poceti kako bi se tocak investicija od brdske trke pretvorio u grand prix takmicenje. Vrijeme je da se prizemljimo, uozbiljimo i da otpocnemo razvoj od malog, od malih hotela, malih restorana, malih setalista, malih igralista i tako, preko prirodnog uticaja privrednih tokova, nastaviti sa onim srednje velicine, zatim vece i do onih najvecih. Bez postojanja malog trzista nema ni velikog, bez postojanja malih riba nema ni vecih, a one najvece dolaze kada je svega u izobilju.

Na nam je da osmislimo kakav razvoj zelimo; gdje da postavimo ulice, avenije i bulevare; koji je vid javnog sabracaja napogodnije, najrealniji i nadektvaniji nasoj buducnosti. Na nama je postavimo planove javne kanalizacije, vodosnabdjevanja, elekitricne i komunikacijske kablove; oznacimo mjesta od javnog interesa; zacrtamo parkove, zastitimo prirodna bogatstva; odredimo velicinu i izgled plaza; odrediti one privatne i one od javnog karaktera. Mi smo ti koji treba da odredimo pojedinim djelovima grada namjensku upotrebu, gdje ce postojati zanatski dio grada, kulturni dio, industrijski, hotelski, ugostiteljski, zabavni, onaj rekreacioni i onaj obrazovni, a na investitorima, privrednicima, umjetnicima, zanatlijama i svima zainteresovanima je da takvu namjenu prihvate i pretvore prostor u odrziv poslovni poduhvat. Uz nase smjernice, privuci kapital primjeran nasim zahtjevima i zahtjevima nasih posjetilaca, privuci stvaraoca koji ce, uz ekonomski podstrijek, obogatiti nasu turisticku ponudu, omoguciti privatnim preduzetnicima da ponude svakojake ponude, a ekonomske zakonitosti trzista ce odrediti opstanak i prosperitet onih najuspjesnih.

2. PREDUSLOVI: Najosnovniji preduslov nasih izabranih predstavnika jeste stvoriti klimu demokratskog dijaloga, gdje ce smjernice razvoja odredjivati zakonoske odrednice i privilegije legitimnog poslovanja. Na nama je da stvorimo uslove, poslovnu klimu gdje ce svaki ucesnik unaprijed biti informisan o pogodnostima za uspjesno poslovanje i o posledicama za istupanje iz kolosjeka nase rjesenosti. Privredna se atmosfera mora zasnivati na fer i korektinim odnosima, a ne od zavisnosti volje pojedinaca i trenutacne politicke situacije. Za odrziv razvoj je potrebna stabilnost i prihvatanje odrednica od strane svih ucesnika naseg razvoja.

Plodove uspjesnosti poslovanja, uz nagradu za one poduzetnike moraju osjetiti radnici, njihove porodice i drustvo u cjelini.

Poreskom se politikom moraju podsticati privredni subjekti i preduzetnici koji otvaraju radna mjesta, uvecavaju svoje kapacitete, ulazu u infrastukturu, gradske povrsine i drustvenu nadgradnju. Opstinski upravni urgani moraju stititi interes razvoja, a sankcije upotrebiti onda kada speculativna djelovanja ugrozavaju razvoj i stabilne prihode opstine. Moramo dati prednost dokazanim preduzetnicima, i pojedincima cije je osnov poslovanja uz dobit i uspjesno poslovanje razlog za dugorocno postojanje a ne prekonocna speculativna zarada. Moraju se stimulisati privredni subjekti koji svojim doprinosom obezbjedjuju kulturna desavanja, podrzavaju sportske klubove i manifestacije, obrazovanje i drustvene poduhvate u preventivnom zdravstvu, saobracaju i u prevenciji od drustvenih anomalija.

3. SMJERNICE: Usmjeriti interes inostranih ulaganje nije jednostavno a ni proces koji se moze rjesiti u kratkom roku. Na nama je da, koristeci kreativnost pojedinaca, privrednika, drustvenih institucija i agencija vlade, stvorimo klimu za ponudu konkretnih uslova, gdje ce se ulaganje predociti u konkretne projekte u sto kracem vremenu i uz mogucnosti ostvarivanja zacrtanih poslovnih planova, koji ce omoguciti da se kroz konkretne primjere uspjesnosti privuku i investitori koji svoje odluke zasnivaju na primjerima drugih.

Investitori uglavnom ulazu u objekte gdje su troskovi za pripremu terena, dovodjenje komunalija i energije, dogradnji saobracajnica i modernih komunikaciskih veza svedeni na najmanju mogucu mjeru, u srazmjeri za ukupnim investicijama. Naravno, najvecu zainteresovanost pokazuju onda kada se zajednica pojavljuje kao nosilac infrastrukturnih razvojnih obaveza. Da bi se tako nesto postiglo – opstinski prihodi se moraju sagledati i odrediti u odnosu sa nasim razvojnim prohtjevima. Medjunardne institucije za finasiranje takvih poduhvata postoje, a na nama je da osmislimo kako takva sredstva obezbjediti i usmjeriti za ostvarivanje nasih razvojnih projekata.

Postojece mogucnosti ubiranje opstinskih prihoda se moraju odrediti u srazmjeri sa zaradom i pravovaljanom budzetskim odredbama usmjeriti prihode koji ce sluziti za pridobijanje paznje inostranih investitora i mogucnosti investiranja. Zaboravimo na ponude gdje se nudi visegodisnje ustupanje za uzvrat vjekovnih obecanih ulaganja. Postavimo realnu trzisnu cijenu za prostor kojeg nudimo za razvoj. Poreskom politikom podstaknimo, kao sto rekoh, one istinske investitore a progresivnim oporezivanjem opteritimo spekulativnost. Politikom oporezivanja moramo opteretiti vjecite investitore, gdje su gradski prostori od izuzetnog privrednog razvoja zauvjek zarobljeni, tako da ce se takvi vlasnici ekonomski primorati da grade ili ustupe iste onim istinskim neimarima, uz –  da napomenem – punjenje opstinske kase.

Ne moramo se kriticki osvrtati na ono sto nije ispunjeno, vec ispunimo budzet opstine sankcionisanjem onih koji nisu ispunili svoja obecanja kada je razvoj u pitanju. Samo ekonomskim mjerama se stvari rjesavaju – oni koji su iz koje-kakvih politickih veza i dosli do tih objekata – ne opterecuju sebe drustvenim kritikama i nasim naklapanjima, medjutim kada se osjetete posledice po dzepu, onda se sasvim drugacije razmislja.

4. KONTINUITET: Dugorocan ili odrziv razvoj je zasnovan na jednostavnim ekonomskim zakonitostima, jer tamo gdje se gradi ima interesa za jos gradnje, tamo gdje se trosi dolaze i drugi da bi trosili, tamo gdje je ozbiljnost poslovanja na zavidnom nivou dolaze oni ozbiljni i tamo gdje je razvoj u zamahu jedne privredne grane postoji potrebe za razvoj pratecih djelatnosti, privatnih poduzetnistva i objekata od opste-drustveneog znacaja. Izgradnjom turistickih objekata i zadovoljavanju sveukupnih turistickih zahtjeva, neminovno je: postojanje boljih saobracajnica, savremenih vidova komunikacije, potreba za kulturnim desavanjima, zdrastvenim uslugama, potreba za prezentacijom istorijskog nasledja, potreba za zabavom, za sportom i za sportskom rekreacijom, potreba za obrazovanjem novih potrebnih kadrova i radnika.

Neminovna je potreba i povecanje zahtjeva za roboma siroke potrosnje, odnosno, kvalitetne hrane, pica, usluznih proizvoda, proizvoda za opremanje, sredstava saobracaja, sredstava za zadovoljavanje komunalnih potreba, industriskih proizvoda kapitalnog znacaja i tako redom. Samo odrziv razvoj pruza mogucnosti razvoja privrede, ekonomskom prosperitetu pojedinaca i drustva u cjelini.

U zakljucivanju ovih redova, moram jos jednom istaci da je vrijeme da se uozbiljimo i sagledamo nasu proslost, uvidimo greske, odklonimo ono sto se moze otkloniti, saniramo ono sto se moze sanirati, ali ne trosimo energiju i dragocijeno vrijeme na rjesavanju neuradjenog. Moramo usmjeriti energiju ka buducnosti, a ekonomske zakonitosti ce uraditi svoj dio posla.

Kada je razvoj u zamahu, kada se razvojem obezbedjuje priliv prihoda, kada se prihodima obezbjedjuju kadrovi, iznalazi se vrijeme, postoji znanje i obezbjedjuju sredstava da se vratimo unazad u rjesavanju dugogodisnje nagomilanih problema. Uz podrsku gradjana, u zadovoljavanju njihovih prohtjeva, ono sto je pogresno postavljeno vremenska komponenta ekonomske zakonitosti ce rijesiti, a svako pozitivno utemeljeno poslovanje drugih ce uticati da se nase sopstvene pogresne odluke preispitaju i prihvate primjeri onih uspjesnih.

Na kraju, gdje i kako vidim ulogu dijaspore, inostranih investitora i svih privrednih poduzetnika u razvojnom konceptu nase opstine.

Mora se napokon izaci sa detatljnim urbanistickim planom ili bolje receno planom nasih razvojnih opredeljenja. Odrediti gdje, kako i pod kojim uslovima se moze graditi. Postaviti plan saobracajne, komunalne, energiske i komunikacione infrastructure. Stvoriti konzorcijum firmi koji ce biti nosioci infrastrukturnih poslova i ne zanemariti u svemu tome buduce zahtjeve razvoja. Odrediti godisnja potrebna sredstva, zacrtati budzetski udio za razvojne projekte, jasno unaprijed odrediti prihode, iznaci vidove pozajmice i traziti zainteresovane partnere koji ce, na bazi raspodjele prihoda, ucestvovati u finansiranju projekata od opsteg interesa. Prihvatiti princip ekonomske odredjenosti u licitiranju prostora, koje sam ranije pomenuo, gdje ce se prodajom u fer nadmetanju istinskim investitorima ustupiti izgradnja.

Definitivna rjesenost u imovinskim odnosima, gdje se pravo vlasnistva trajno definise jeste i preduslov za donosenje definitivnih odluka trajnog investiranja. Mora se omoguciti, bez obzira na velicinu investiticija, podjenaka sansa, kako onim najmanjima, tako i onim najvecima.

Na nama je da postavimo plan, uzimam primjer Velike Plaze, gdje cemo zacrtati ulice, avenije i bulevare; planirati parkove; odrediti prostor za sportske terene i objekte; prostor zdravstvenih ustanova; prostore za objekte opste zastite; prostore za kulturne objekte i prostor od znacaja za biljni i zivotinski svijet. Odredimo prostore gdje ce se graditi u zavisnosti od buducih potreba od opsteg znacaja i gdje ce se graditi u zavisnosti od privrednih interesa, odnosno komercijalnih zahtjeva. Ukljucimo sve zainteresovane i sposobne pojedince, saslusajmo savjete prijatelja, onih kojima je zastita prirode u prvom planu, saslusajmo zahtjeve privrednika, turistickih poslanika, prihvatimo savjete gdje se razmatraju turisticki trendovi, prohtjeve sportskih radnika, zdravstvenih ustanova, sagledajmo bezbjedonosne elemente, razmatrajmo radove naucnih institucija i pojedinaca gdje postoje misljenja za nase podrucje i, naravno, misljenja gradjana.

Mobilisimo sve progresivne snage u postavljanju planova, jer ce nam podrska svih biti potrebna u realizaciji istih. Moramo stvoriti mrezu kontrole za pracanje izgradnje objekata, saobracajnica, ustanova i slobodnog prostora, koja ce odoljeti devijatnom udaru, izazovima i ponudama cak i onih najvecih. Moramo uzeti primjere ostalih sredina, podrucija i drzava. Moramo obici mjesta slicne strukture – sagledati postignuto i uvidjeti propuste, kako bi predvidjeli nezeljene posledice. Razgovarajmo sa celnicima takvih sredina – saslusajmo njihove savjete i pretocimo njihova iskustva u nase planove.

Naravno, necemo sve uspjeti da izgradimo u kratkom vremenu, ali postavimo plan koji ce imati pocetak, faze kontinuiteta, periodicno zaokruzivanje ispunjenog, prilagodjavanje buducim potrebama, plan gdje ce se neprestano graditi u unaprijed odredjenim okvirima i koji ce predstavljati zadatak, obavezu i izazov za sledece generacije. U unaprijed odredjenim prostorima za izgradnju turistickih objekata dozvolimo da ekonomske mogucnosti diktiraju broj zvijezdica, gdje ce se jedna zvijezdica uz ekonomsku konkurenciju i diktat trzista pretvarati u dvije, tri, pa i one najlukzuznije kategorije.

Ne smijemo robovati predrasudama umisljene velicine, pocnimo od prvih stotinak metara smjestajnih kapaciteta, od prvih stotinak metara moderne saobracajnice, uz potrebne infrastukurne instalacije, hortikulturna uredjenja, od prvih metara trotoara, prve povrsine prostora modernog parkinga, od prvih stubova javne rasvjete i tako redom. Postavimo prvi kilometar modernog electricnog javnog saobracaja, (monorela), sa daljnim ulaganjima u turisticke objekta nastavimo sa sledecim metrima, kilometrima saobracajnica i svega zacrtanog i sve tako do onog poslednjeg kilometra. Gradimo potrebne opstedrustvene objekte i prostore, gdje ce se u finasiranju, osim grada i neposredno zainteresovanih, ukljuciti i privrednici tog prostora.

Samo ukoliko zapocnemo sa prvim metrima i to detaljno i planski, uvazavajuci buduce potrebe, oni koji su spremni da ulazu ce nas smatrati za ozbiljne partnere i uvidjeti svoj interes u svemu tome. Prepustimo ekonomiji da odlucuje a politici da nas podrzava. Prepustimo ekonomskim zakonitostima da odlucuju o investicijama, a na zakonskim rjesenjima i radu upravnih organa je da ih ohrabruju i podsticu na jos vece i bolje poduhvate.

Na srecu svih nas, Ulcinj ima prostora za tako nesto. Na nama je da mogucnosti koje su nam pruzene iskoristimo ili da zauvjek propustimo sansu i dozivimo da nas buduce generacije osudjuju i onda kada ne budemo u mogucnosti da pravdamo svoje postupke. Ulcinj posjeduje idealne i, po svemu vidjenom, atraktivne lokacije za stabilan razvoj turisticke privrede, a time i privrede u cijelini. Po svom polozaju, prirodnim pogodnostima i klimatskim uslovima, mogucnosti da se investiciona ulaganja pretvore u pozitivne poslovne rezultate i da se blagodeti ekonomskog razvoja odraze na prosperitet njenih gradjana, grada i drzave u cjelini. Na nama je da te pogodnosti i prirodne preduslove predstavimo drugima i uz nase napore u ispunjavanju naseg udjela omogucimo zainteresovanima da u svojim namjerama uspiju.