Stari svijet umire, a novi se bori da se rodi: sada je vrijeme čudovišta. (Antonio Gramsci)

Piše: Pepe Escobar 

Davos 2026. bio je suludi kaleidoskop. Jedini mogući način da se probije kroz blato bio je staviti slušalice i pribjeći Band of Gypsys koja ruši zvučne barijere i potapa iskreno zastrašujući niz događaja, uključujući vezu Palantir-BlackRock, susret velikih tehnoloških tvrtki s velikim financijama; “Glavni plan” za Gazu; i akutnu zbunjenost u neo-Kaligulinoj tiradi, ovdje u 3-minutnoj verziji.

Zatim je tu bilo ono što su fragmentirani zapadni mainstream mediji podigli na nivo vizionarskog govora: mini-opus magnum kanadskog premijera Marka Carneyja, zajedno sa – što drugo – citatom Tukidida (“Jaki čine što mogu, a slabi pate što moraju”) kako bi ilustrirao “puknuće” “međunarodnog poretka temeljenog na pravilima”, koji je već barem godinu dana bio mrtvac koji ne hoda.

I kako se ne nasmijati iznimno bogatoj ideji pisma 400 “domoljubnih” milijunaša i milijardera upućenog šefovima država u Davosu, u kojem se traži više “socijalne pravde”. Prevod: prestravljeni su – u modu Paranoičnog raja – “pukotinom”, zapravo uznapredovalim slomom neoliberalističkog etosa koji ih je uopće obogatio.

Carneyjev govor bio je lukava, naslovnica privlačna akcija za – u tezi – pokopanje “međunarodnog poretka temeljenog na pravilima”, zapravo eufemizma du jour, od kraja Drugog svjetskog rata, za potpunu dominaciju angloameričke financijske oligarhije. Carney sada prepoznaje samo puku “pukotinu” – koju bi trebale zašiti “srednje sile”, uglavnom Kanada i nekoliko Europljana (bez globalnog Juga).

I tu je smrt koja odaje: pretpostavljeni protuotrov za “pukotinu” nema apsolutno nikakve veze sa suverenitetom. To je zapravo kontrolirano osiguranje, svojevrsna upravljana zamjena za multipolarnost – bez ikakvih veza s BRICS-ovim pogonom – temeljena na nejasnoj mješavini “realizma temeljenog na vrijednostima”, “izgradnje koalicija” i “varijabilne geometrije”, predodređenoj da održi istu staru monetarističku prijevaru.

Dobrodošli u Lampedusin Leopard, remiksiran: “Sve se mora promijeniti da bi sve ostalo isto.”

I sve to dolazi od liberala iz priručnika, bivšeg guvernera Banke Engleske. Takvi tigrovi nikada ne mijenjaju svoja mjesta. Prave poluge moći – koje koriste Londonski City i Wall Street – potpuno su imune na protuotrov “pukotine”.

Razvijajuće, višeslojno strateško partnerstvo Rusije i Kine već poništava Carneyjevu vrlo sofisticiranu prijevaru, koja je prevarila mnoge informirane ljude. Isto kao i BRICS – dok napreduje na dugom i vijugavom putu stvarne multinodalnosti.

Što nas dovodi do prave poruke koju je generiralo Carneyjevo zaštitno lice ograničenog okupljanja:

Kanada i europske “srednje sile” sada se ne nalaze na stolu, već na jelovniku, jer im neo-Kaligula, vladar svijeta, može učiniti ono što NATO de facto radi globalnom Jugu posljednjih 30 godina.

“Sve se mora promijeniti da bi sve ostalo isto”

Mnogi od onih koji sada Carneyja slave kao Novog Mesiju – i takvog branitelja međunarodnog prava – potpuno su ignorirali ili prikrivali cionistički genocid u Gazi; demonizirali Rusiju i nastavi poticati Vječni rat; a sada na koljenima mole da se neo-Kaligula uključi u “dijalog” kako bi riješio svoje samoproglašeno otimanje zemlje Grenlanda.

Elon Musk se, usput rečeno, također pojavio u Davosu u kratkom roku. On je veliki zagovornik otimanja zemlje Grenlanda. Musk i druge tehno-feudalne zvijezde ne mogu a da ne budu zavedeni projektom pretvaranja tog “komada leda” (neo-kaligulinska terminologija) u glavno središte digitalnih država, nasljednika nacionalnih država, kojima bi trebali vladati tehno-direktori koji se predstavljaju kao kraljevi filozofi.

Spojite to s vezom velikih tehnoloških i financijskih tvrtki – za stolom Palantir-BlackRock – i imamo Kraljeve umjetne inteligencije koji predvode put, a financijeri ih slijede.

“Komad leda” se, naravno, topio neprestano po cijelom spektru Davosa. Kada je neo-Kaligula najavio da neće učiniti Grenlandu ono što je učinio Venezueli, kolektivno europsko olakšanje doista je eksplodiralo kao šampanjac.

Na certificiranom NATO pudlu Tutti Frutti al Ruttiju, s tim vječnim osmijehom uvelog nizozemskog tulipana [odnosi se na Mark Ruttea, glavnog tajnika NATO-a, op.prev.], bilo je da uvjeri “tatu” da bude popustljiv, još jednom dokazujući da je EU banana Republika, zapravo Unija, bez banana.

Neo-Kaligula i uvenuti tulipan složili su “okvir” za SAD kako bi dobili neke nekretnine na Grenlandu za potrebe vojnih baza i ograničeni razvoj rudarstva rijetkih zemnih metala, uz potrebnu zabranu ruskih i kineskih projekata. Danska i Grenland nisu čak ni bili prisutni kada je postignut ovaj “sporazum”.

Ipak, sve se to može promijeniti u trenutku ili objavom na društvenim mrežama. Jer to nije ono što neo-Kaligula želi. On želi Grenland označen crveno-bijelo-plavom bojom na karti SAD-a.

Ipak, najstrašnija parcela za otimanje zemlje istaknuta u Davosu morala je biti Gaza. Slijedeći tog nepodnošljivog cionističkog glupana – mozgovi u obitelji zapravo pripadaju supruzi Ivanki – koji predstavlja glavni plan za “novu Gazu”.

Ili Kako prodati užas… Užas (moje isprike Josephu Conradu).

Ovdje imamo masovnu kampanju ubijanja/istrebljenja povezanu s otimanjem onoga što je svedeno na ruševine, što dovodi do visoko sigurnosne zone za simbole,”odobrene” Palestince i vrhunske nekretnine na plaži za prevarante nekretnina i izraelske doseljenike.

Sve to upravlja privatna tvrtka, kojom doživotno predsjedava neo-Kaligula, sada zadužen za aneksiju, okupaciju i iskorištavanje Gaze: monstruozno otimanje zemlje koje je u jednom potezu zakopalo genocid i ono što je ostalo od međunarodnog prava – sve je u potpunosti odobrila EU i hrpa političkih “vođa”, neki previše prestravljeni, drugi se u osnovi ograđuju kako bi zaobišli neo-Kaligulin gnjev.

Kineska “pukotina”

Neki klaun po imenu Nadio Calvino, predsjednik Europske investicijske banke, zapravo je u Davosu tvrdio da je EU “supersila”.

Pa, povijest nerado registrira kao supersilu sustav koji je potpuno ovisan o SAD-u i NATO-u za obranu; pokazuje nultu projekciju moći; nema velikih tehnoloških tvrtki (one koje još postoje propadaju); 90% ovisi o stranim opskrbama energijom; i utapa se u dugovima (ukupno 17 bilijuna dolara, što je ekvivalentno preko 80% BDP-a EU).

Dakle, na kraju, usred toliko – glupe – buke i bijesa, što je bila prava prekretnica u Davosu? Nije se radilo o “puknuću” ili čak o otimanju zemlje. Radilo se o govoru kineskog potpredsjednika He Lifenga.

Usput, Carneyjev govor o “puknuću” bio je pod jakim utjecajem njegovog nedavnog putovanja u Kinu – gdje se sastao s He Lifengom, ozbiljnim kandidatom za budućeg nasljednika Xi Jinpinga.

U Davosu je He Lifeng jasno dao do znanja da je Kina odlučna postati “svjetsko tržište”; te da je poticanje domaće potražnje sada “na vrhu kineskog ekonomskog programa”, što se odražava u 15. petogodišnjem planu koji će biti odobren u ožujku ove godine u Pekingu.

Dakle, što god barbari možda smišljali, važna je činjenica da je Kina već duboko u sljedećoj fazi, gdje se očekuje da će zamijeniti Sjedinjene Države kao primarno svjetsko potrošačko tržište.

To se zove pukotina.

hr.sott.net