Otvoreno pismo poslanicima u Skupštini Crne Gore povodom izvještaja o stanju energetskog sektora za 2009. godinu

Piše: Stevo Muk, Goran Đurović, Daliborka Uljarević*

Poštovana gospodo poslanici,

obraćamo Vam se povodom sjednice Skupštine Crne Gore na kojoj će se pred Vama naći Izvještaj o stanju energetskog sektora za 2009. Godinu ( u daljeme tekstu: Izvještaj). Vama je poznato da smo kao grupa građana dva puta Upravnom sudu podnosili tužbe protiv odluka RAE od 27.11.2008 godine (koje su primjenjivane tokom 2009 godine) i odluke RAE o tarifama I cijenama iz avgusta 2009 godine.

Upravni sud je u oba slučaja usvojio naše tužbe. Početkom ove 2010 godine podnijeli smo tužbe protiv odluka RAE o odobravanju prihoda za AD Prenos i Odluke o tarifama i cijenama za 2010 godinu. Postupak protiv odluke RAE o tarifama i cijenama donijete 23.12.2009. god je u toku. U prilogu ovog pisma Vam dostavljamo nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg će Vam biti jasno u kojem pravcu će se kretati i ovaj postupak. Biće to, po svemu sudeći, treća odnosno četvrta odluka RAE koja pada pred Upravnim sudom zbog nezakonitosti koje imaju dramatično negativne posljedice po potrošače električne energije.

Riječ je ne samo o pogrešnoj politici RAE već o flagrantnim nezakonitostima kojima se čini materijalna šteta potrošačima u vrijednosti od nekoliko desetina miliona eura.

Ovim pismom takođe želimo da Vam ukažemo na određene nejasnoće, neprimjerena tumačenja i nesaopštene činjenice u Izvještaju RAE. Pozivamo Vas da u skladu sa svojim mandatom na sjednici Skupštine glasate PROTIV usvajanja Izvještaja u dijelu rada RAE i na taj način iskoristite jedinstvenu priliku u kojoj Skupština Crne Gore može u punoj mjeri ukazati na odgovornost RAE i iskazati svoje protivljenje nastavku dugogodišnje pogrešne politike koju vodi RAE i nezakonitostima u njenom radu i  odlučivanju.

Nadamo se da će Skupština Crne Gore iskoristiti jedinstvenu priliku da pokaže svoju moć i istovremeno otkaže povjerenje Odboru RAE. Usvajanjem Izvještaja RAE, direktno i otvoreno bi obesmislili cjelokupnu aktivnost koju smo kao građani vodili u institucijama sistema i javnosti u protekle dvije godine, ali i dali podršku svemu što je RAE radila u proteklom period i ohrabrili je da tako nastavi ubuduće.

U daljem tekstu Vas želimo upoznati sa dodatnim argumentima i činjenicama u prilog našim tvrdnjama i zahtjevima.

OBRAZLOŽENJE:

I  NEZAKONITOSTI KOJE JE UPRAVNI SUD KONSTATOVAO SVOJIM PRESUDAMA

–          Objašnjenja data u Izvještaju o postupcima i presudama u vezi sa odlukama RAE   

Tvrdnje RAE date u izvještaju  o odlukama Upravnog suda ne odgovaraju istini. Kada bi kako RAE tvrdi ove odluke bile donijete iz procesnih razloga onda RAE nebi morala da mijenja suštinu svojih odluka. Suština tih odluka se kao sto je javnosti već poznato mjeri desetinama miliona eura. Tačnije, u skladu sa presudama Upravnog suda RAE je morala da donese dvije korekcije (povraćaja) i to u vrijednosti od preko 2 miliona evra odnosno 19 miliona evra. Pri tome, ostatak od još 19 miliona evra RAE je protivzakonito odlučila da potrošačima vrati tek tokom 2011. Nadamo se da na ovaj način jasno predstavljamo u kojoj mjeri su odluke upravnog suda suštinski nezakonite i štetne.

Vrijedi podsjetiti da je Presuda Upravnog suda br 1966-2008 od 20.05.2009.godine donijeta" zbog bitne povrede pravila postupka….. i pogrešne primjene materijalnog prava" . Presuda Upravnog suda 1198-09 od 03.02.2010 godine ukazuje da " Ne postupajući po navedenoj presudi ovog suda, tužena (RAE-prim.aut) je počinila povredu odredbe iz člana 57. Zakona o upravnom sporu. Osporenom odlukom počinjena je i povreda odredbe člana 203, stav 2 ZUP."

RAE kao što se vidi iz posljednje presude Upravnog suda ne samo što ne poštuje Zakon i propise koje je sama donijela, već ne poštuje ni odluke Upravnog suda !

II TEKUĆI SPOR PO TUŽBAMA PROTIV ODLUKA RAE OD 23.11.2009

TUŽBA PROTIV ODLUKE O PRIHODU AD PRENOS ZA 2010.GODINU

Odlukom Regulatorne agencije za energetiku br. 09/1998-25 od 23.12.2009. godine odobren je regulatorno dozvoljeni prihod AD Prenos za 2010. godinu u iznosu od 25.769.976 Eura. U poglavlju II „Struktura troškova i prihoda", tačka 3 između ostalih, odobrava se i trošak povrata na investicije u iznosu od 6.301.904 Eura, dok je u prethodnoj odluci iznosio 3.454.835 Eura, što znači da je uvećan za 2.847.069 Eura ili 82,4%.  U obrazloženju odluke na str. 9 navodi se da je AD Prenos zahtijevao taj trošak u iznosu od 6.678.000 Eura, što predstavlja 4,9% na vrijednost osnovnih sredstava. Dalje se kaže da u zahtjevu nije objašnjen način na koji je obračunata stopa ponderisanog prosjeka troška kapitala uz obrazloženje da nijesu bili poznati svi parametri iz formule za njen obračun prema Pravilniku o tarifama, već je primijenjena stopa navedena u dopisu Agencije Tenderskoj komisiji Vlade Crne Gore u vezi privatizacije energetskog sektora. Dalje se obrazlažu razlozi za umanjenje vrijednosti osnovnih sredstava sa zahtijevanih 136.291.712 Eura na 128.610.295 Eura, a zatim se zaključuje da kako obračun stope ponderisanog prosjeka troška kapitala nije dostavljen, na tako utvrđenu vrijednost regulatorne imovine primijenjena je stopa povrata od 4,9%, „kako se Agencija opredijelila Projekcijom cijena električne energije za period 2009-2013. godina".  Na kraju se kaže da je tako postupljeno iz razloga što je kroz povrat na investicije neophodno omogućiti otplatu postojećih kredita, što je osnovni preduslov za normalno funkcionisanje subjekta, pa time i cijelog elektroenergetskog sistema.

Lako je zaključiti da je ovaj veoma veliki trošak određen bez ikakvog obrazloženja, jer se pozivanje na izvjesnu Projekciju koja nijednim propisom nije definisana kao osnova za određivanje bilo čega, ne može smatrati obrazloženjem ovog troška. Nije čak dat ni navod dijela Projekcije koji se odnosi na stopu povrata. Ako je Projekcija dokumenat Agencije, onda bi barem trebalo navesti arhivski broj i datum, ali nema ni toga. Ovo znači da je ovaj dio Odluke potpuno neobrazložen, suprotno članu 203 ZUP-a.

S druge strane, članom 10 Pravilnika o tarifama je vrlo precizno propisan način obračuna povrata na investicije kao proizvod VRI (vrijednost regulatorne imovine) i pptk (stopa ponderisanog prosjeka troška kapitala). Pritom, član 10 Pravilnika ne dopušta primjenu nijednog drugog načina obračuna povrata na investicije osim formule iz tog člana, pa se neprimjenjivanjem propisa čini i povreda pravila postupka.

U osporenoj odluci je VRI izračunato i obrazloženo, ali pptk nije izračunato ni obrazloženo, nego je 4,9% jednostavno preneseno iz Projekcije, bez ikakvog obrazloženja. Činjenica da «obračun stope ponderisanog prosjeka troška kapitala nije dostavljen» se ne može smatrati obrazloženjem, jer ako AD Prenos nije dostavio obračun, onda je Agencija morala sama da ga obračuna.

Ne cijeni se čak ni obrazloženje podnosioca zahtjeva da obračun stope nije dostavljen zato jer nijesu bili poznati parametri iz formule za obračun. Stoga ostaje nejasno dali je taj stav podnosioca zahtjeva prihvaćen, pa je obrazloženje odluke u tom dijelu nepotpuno, tim prije što se podnosilac poziva na izvjesni dopis Agencije Tenderskoj komisiji Vlade Crne Gore, a Agencija na Projekciju cijena električne energije za period 209-2013. godina, prihvatajući istu vrijednost stope povrata .

I obrazloženje da je stopa povrata od 4,9% prihvaćena zato jer kroz povrat na investicije «neophodno omogućiti otplatu postojećih kredita» je suprotno Pravilniku o tarifama i kontradiktorno. Suprotnost Pravilniku se ogleda u činjenici da je članom 10 propisana primjena formule, bez obzira na svrhu i opravdanost tako određenog iznosa. Kontradiktornost se ogleda u tome što skoro dvostruko uvećavanje iznosa povrata u odnosu na prethodnu godinu radi otplate kredita pretpostavlja izuzetno veliki iznos kredita uzetih u međuvremenu, što bi moralo da se odrazi na veliko povećanje vrijednosti regulatorne imovine. Međutim, istim stavom odluke se procijenjena vrijednosti regulatorne imovine smanjuje, što je kontradiktorno obrazloženju u vezi sa otplatom kredita.

Iz navedenog je jasno da je Odluka donešena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava i povrede pravila postupka.

Mišljenje vještaka Milenka Popovića dato na zahtejv Upravnog suda glasi "Da tužena regulatorna agencija za energetiku, svojom Odlukom o odobravanju regulatornog prihoda AD Prenos Podgorica za 2010 godinu i određivanju stope povrata na investicije od 4,9 % , u iznosu od 6.301.904,00 Eura, kao dijelu troškova koji su priznati u cikjenu AD Prenos Podgorica, počev od 01.01.2010, nije utvrdila u skladu sa ovlašćenjima datim Zakonom o energetic i načinom propisanim Pravilnikom o tarifama za električnu energiju."

Molimo Vas takodje da pogledate i boldovani pretposljednji pasus na strani 6 nalaza vjestaka.

NEZAKONITOSTI SADRŽANE U ODLUCI RAE O TARIFAMA I CIJENAMA OD 23.12.2009

Odlukom Regulatorne agencije za energetiku br. 09/2217-20 od 23.12.2009. godine utvrđene su nove tabele sa cijenama za električnu energiju koje će se primjenjivati od 01.01.2010. godine. Smatramo da je ta odluka nezakonita zbog sljedećeg:

1.     U poglavlju I «Troškovi poslovanja», tačka 3 utvrđene su korekcije po osnovu razlike odobrenih i ostvarenih troškova u 2009. godini za FC Proizvodnja, FC Distribucija, FC Snabdijevanje i po osnovu uvoza u ukupnom iznosu od 39.062.103 Eura. U tački 4 istoga poglavlja se navodi da je samo jedna polovina (tj. 19.531.051 Euro)  korekcije iz tačke 3 primijenjena pri utvrđivanju regulatornog prihoda koji se transponuje u tarife za utvrđivanje tabela sa cijenama za 2010. godinu, a druga polovina će se primijeniti na utvrđivanje ili odobravanje regulatornog prihoda EPCG za 2011. godinu.

Članom 7 stav 1 Pravilnika o tarifama za električnu energiju propisano je da «Dozvoljeni prihod je ukupni godišnji prihod od licencirane djelatnosti podnosioca zahtjeva kojeg Agencija utvrđuje i odobrava na osnovu detaljne analize opravdanih troškova poslovanja, troška amortizacije i povrata na investicije, dostavljenih uz zahtjev za odobravanje dozvoljenog prihoda, uz primjenu odgovarajuće korekcije po osnovu realizacije dozvoljenog prihoda za prethodni regulatorni period».

Termin odgovarajuća korekcija je očigledno protumačen na način da je Agencija ovlašćena da utvrđenu korekciju za prethodni regulatorni period može po svojem nahođenju raspoređivati na sljedeće regulatorne periode, pa je u ovom slučaju jedna polovina korekcije iz 2009. godine primijenjena na prihod za 2010. godinu, a za drugu polovina se kaže da će biti primijenjena na prihod za 2011. godinu.Takvo tumačenje je suprotno članu 7 stav 1 Pravilnika, pa predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava. Članom 7 stav 1 je propisano da se dozvoljeni prihod utvrđuje «uz primjenu odgovarajuće korekcije po osnovu realizacije dozvoljenog prihoda za prethodni regulatorni period». Ovo znači da se korekcija po osnovu realizacije dozvoljenog prihoda iz prethodnog regulatornog perioda mora u potpunosti obračunati prilikom određivanja dozvoljenog prihoda za prvi naredni regulatorni period, i ne može se ni djelimično prenijeti u neki naredni regulatorni period, zato jer tada to više neće biti korekcija za prethodni regulatorni period.

U ovom slučaju, prethodni regulatorni period pri određivanju prihoda za 2010. godinu je 2009. godina (što se vidi iz osporene odluke). Saglasno tome, pri određivanju prihoda za 2011. godinu prethodni regulatorni period će biti 2010.godina, pa će se prihod za 2011. godinu moći korigovati samo po osnovu realizacije dozvoljenog prihoda odnosno korekcije za 2010. godinu, a nikako po osnovu polovine korekcije za 2009, kako se to u osporavanoj odluci navodi.

Na osnovu ovoga je jasno da je član 7 stav 1 osporene odluke protumačen i primijenjen na pogrešan način, tj. uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

2.      Iz obrazloženja Odluke (poglavlje Utvrđeni i odobreni troškovi) iz podpoglavlja koja se odnose na sve tri FC (FC Proizvodnja, FC Distribucija i FC Snabdevanje) vidi se da je stopa povrata na investicije u odnosu na prethodnu Odluku povećana sa 2,5 na 4,9%, pri čemu jedino obrazloženje navedeno kod FC Proizvodnja glasi da je to dobijeno «Primjenom stope od 4,9%, kako je navedeno u Projekciji». Na kraju uvoda obrazloženja osporene odluke (str. 11) navodi se da se radi o «Projekciji cijena električne energije u Crnoj Gori za period 2009-2013. godine» koju je Agencija uradila na zahtjev Savjeta za privatizaciju, za potrebe dokapitalizacije EPCG.

Lako je zaključiti da je ovaj veoma veliki trošak određen bez ikakvog obrazloženja, jer se pozivanje na izvjesnu Projekciju koja nijednim propisom nije definisana kao osnova za određivanje bilo čega, ne može smatrati obrazloženjem ovog troška. Nije čak dat ni navod dijela Projekcije koji se odnosi na stopu povrata. Ako je Projekcija dokumenat Agencije, onda bi barem trebalo navesti arhivski broj i datum, ali nema ni toga. Ovo znači da je ovaj dio Odluke potpuno neobrazložen, suprotno članu 203 ZUP-a.

S druge strane, članom 10 Pravilnika o tarifama je vrlo precizno propisan način obračuna povrata na investicije kao proizvod VRI (vrijednost regulatorne imovine) i pptk (stopa ponderisanog prosjeka troška kapitala). Pritom, član 10 Pravilnika ne dopušta primjenu nijednog drugog načina obračuna povrata na investicije osim formule iz tog člana.

U osporenoj odluci je VRI izračunato i obrazloženo, ali pptk nije izračunato ni obrazloženo, nego je 4,9% jednostavno preneseno iz Projekcije, bez ikakvog obrazloženja.

Iz navedenog je jasno da je i u ovom dijelu došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

Napominjemo da je povećanjem stope povrata sa 2,5 iz prethodne odluke na 4,9% u osporenoj odluci došlo do značajnog povećanja odobrenih troškova EPCG i to:

–         za FC Proizvodnja sa 15.321.238 na 28.599.158 Eura, tj. 13.277.920 Eura više

–         za FC Distribucija sa 5.122.081 na 8.415.861 Eura, tj. 3.293.780 Eura više

–         za FC Snabdijevanje sa 126.798 na 233.346, Eura tj. 106.548 Eura više, što ukupno iznosi 16.678.248 Eura.

Ako bi ovome dodali i povećanje po istom osnovu i u istom procentu za A.D Prenos (koji se u međuvremenu osamostalio, pa je njegov prihod za 2010. određen Odlukom br. 09/1998-25 od 23.12.2009. godine) sa 3.454.835 na 6.301.904 Eura, tj. 2.847.069 Eura više, dobili bi ukupno povećanje troškova po ovom osnovu za 19.525.317 Eura.

Ako ovo povećanje troškova, tj. prihoda EPCG i Prenosa (imajući u vidu da i jedno i drugo plaćaju potrošači) uporedimo sa umanjenjem po osnovu korekcije iz tačke 1 ove tužbe, koja iznosi 19.531.051 Euro, vidjećemo da je razlika samo 5.734 Eura.

Iz navedenog se vidi da je povećanjem stope povrata sa 2,5 na 4,9%, sa stanovišta potrošača skoro u potpunosti poništen efekat korekcije po osnovu razlike odobrenih i ostvarenih troškova u 2009. godini.

3.      Iz obrazloženja odluke se vidi da je većina troškova uvećana za procenat inflacije od 8,88%. Na str. 12 je objašnjeno da je taj procenat dobijen na osnovu projektovane inflacije za 2009. godinu od 5,3% i razlike od 3,4% između već uračunate inflacije za 2008. od 4% i ostvarene od 7,4%.

S druge strane, korekcija po osnovu odobrenih i ostvarenih prihoda iz 2009. godine za koju se umanjuje prihod EPCG za 2010. godinu se ne uvećava za procenat inflacije u 2009. godini tj. ne uvećava se za 5,3%.

Ne ulazeći u raspravu da li je inflaciju uopšte trebalo uračunavati i da li je procenat ispravno određen, sigurno je da je usvojeni princip trebalo primijeniti u svim slučajevima, a ne selektivno kao što je urađeno. Posebno je neprihvatljivo da se procenat inflacije primjenjuje kad su u pitanju troškovi EPCG (što ide u smjeru njihovog povećanja, tj. u korist EPCG), a ne primjenjuje se kad je u pitanju korekcija po osnovu prihoda u 2009. godini (što bi išlo u smjeru smanjenja troškova, tj. u korist potrošača). Štaviše, procenat inflacije bi se prije morao primijeniti na korekciju po osnovu prihoda u 2009. godini nego na troškove u 2010, zato jer je iznos korekcije bio uračunat u tarife za 2009. godinu i kupci su ga već platili kroz račune za struju, pa će im 2010. godine jedan dio biti vraćen ali obezvređen za procenat inflacije, dok su troškovi za 2010. godinu nešto što Agencija odobrava po svojoj procjeni, pa nije obavezna da ih uvećava za procenat inflacije. Ovakvom selektivnom primjenom jednog istog principa zavisno od toga ide li njegova primjena u korist EPCG ili potrošača prekršeni su član 1 stav 5 tačka 5 (zaštita tarifnih kupaca) i član 6 stav 4 (usklađivanje interesa kupaca i energetskih subjekata) Zakona o energetici.

III   NELOGIČNA POLITIKA RAE U VEZI SA NAPLATOM

 Regulatorna agencija iako tvrdi da se stepen naplate poveć ava iz godine u godinu, svojim odlukama i projekcijom cijena električne energije u praksi  radi potpuno suprotno .  Tako je odobreni procenat naplate za 2009. godinu iznosio 97 %, što znači da su preostalih 3 % platili oni  potrosači koji su svoje račune plaćali redovno. Za 2010 taj dozvoljeni procenat naplate se smanjuje na 94%,  što znači da je RAE odobrila da EPCG procenat nenaplaćenih računa poveća sa 3 na 6% i naplati ih od redovnih platiša. Umjesto da seodobreni  procenat naplate povećava iz godine u godinu, on je u 2010 smanjen u odnosu na 2009. Izraženo u apsolutnom iznosu ( vidi stavku Rezervisanja nenaplaćenih potraživanja sa strane 17. Odluke RAE od 23.12.2009.godine) taj trošak umjesto 5.801.110 eura za 2009, u 2010 iznosi cijelih 9.371.535 eura koje padaju  na trošak redovnih platiša,  umjesto da ih plati EPCG.

Navedeno predstavlja jasnu neodgovornost RAE i objašnjava štetu koju ova čini potrošačima.

IV            NEDOREČENOSTI, NEJASNI STAVOVI I SKRIVANJE ČINJENICA U IZVJEŠTAJU

–          Veza  nepostojećih dokaza o imovini EPCG i odluka RAE-

RAE u Izvještaju vrlo šturo u dijelu 5.3 pod tačkom d "mišljenje revizora" u samo jednom pasusu ukazala na dio razloga koji su revizora PricewaterhouseCoopers naveli da na finansijske izvještaje EPCG za 2009.godinu da mišljenje sa rezervom. RAE je na ovaj način odbila da saopšti svoj stav o nalazima revizora odnosno o vezi koja postoji između nalaza saopštenih od strane nezavisnog revizora, dokumentacije koju joj dostavlja EPCG i Odluka RAE u vezi sa regulatorno dozvoljenim prihodima EPCG, odnosno sa tarifama i cijenama tj.  cijenom električne enrgije koju plaćaju potrošači.

Naime, revizijom finansijskih iskaza EPCG koju je uradilo PricewaterhouseCoopers ustanovljeno je da  nema dokaza o vrijednosti osnovnih sredstava u visini od 235 755 000 eura odnosno 258 713 000 eura.

Podsjećamo Vas na važnu i direktnu vezu između vrijednosti osnovne imovine EPCG i visine tarifa i cijena. Na osnovu utvrđene vrijednosti osnovne imovine EPCG, RAE odobrava troškove za povrat na investicije  i amortizaciju. Primjera radi, u Odluci od 23.12.2009.godine troškovi povrata na investicije i amortizacije su izračunati u odnosu na visinu osnovnih sredstava od blizu 790 miliona evra. Upoređujući sa izvještajem revizora koji govori o 300 miliona evra za koje "nema dokaza" o vlasništvu, moze se tvrditi da RAE odobrava povrat na investicije i amortizaciju bez dokaza za vrijednost reda veličine 490 miliona evra. Za ilustraciju o kolikim se sredstvima radi, navešćemo samo činjenicu da ukupan iznos amortizacije i povrata na investicije zajedno za EPCG i Prenos u 2010 iznosi preko 80 miliona evra!

Ovi podaci dodatno potvrđuju naše ranije sumnje da se brojni troškovi EPCG odobravaju od strane RAE na časnu riječ, odnosno bez vjerodostojnih i provjerljivih dokaza !

V     Zarade zaposlenih u EPCG i drugim subjektima energetskog sistema

U revizorskom izvještaju finansijskih iskaza EPCG za 2009.godinu je navedeno da podaci o zaposlenima nisu tacni ni pouzdani (pogledajte stranu  2 revizroskog izvjestaja  u prilogu)

Umjesto pažljivog osvrta na ove podatke i predloga mjera RAE u odnosu na  ovaj problem, RAE se ne bavi ovim pitanjem.

U nalazu vjestaka Milenka Popovica navodi se kontardiktornost u dijelu Odluke RAE kojom se utvrdjuju troskovi za zaposlene u AD Prenos.

Ovi podaci dodatno potvrđuju naše ranije sumnje da se brojni troškovi EPCG odobravaju od strane RAE na časnu riječ, odnosno bez vjerodostojnih i provjerljivih dokaza!

VI    RAE NASTAVLJA SA NAOPAKOM POLITIKOM I NEZAKONITIM RADNJAMA

Na kraju, želimo da vas dodatno uvjerimo da RAE nema namjeru da odustane od nepravednog i nezakonitog odlučivanja. Iako se pred Upravnim sudom vodi spor po dvije naše tužbe protiv Odluka RAE od 23.12.2009.godine sa argumentacijom da  RAE nije postovala sopstveni Pravilnik i nije primijenila formulu za izračunavanje povrata na investicije, već se vodila sopstvenom projekcijom cijena električne enrgije datom u procesu dokapitalizacije na zahtjev Vlade Crne Gore.

Iako formula ranije data u Pravilniku o tarifama  i dalje nije primjenljiva sto priznaje i sama RAE, RAE je u predlogu dokumenata kiji su u avgustu bili na javnoj raspravi (privremene metodologije za određivanje regulatornog prihoda i cijene za korišćenje distributivnog sistema električne energije, privremene metodologije za odredjivanje regulatornog prihoda i cijena  za korišćenje prenosnog sistema električne energije, i privremene metodologije za određivanje regulatornog prihoda javnog snabdjevača i regulisanih tarifa za snabdijevanje električnom energijom) utvrdila istovjetnu formula koja nije primjenljiva.

Ovakvim postupanjem RAE otvara prostor za ponovno diskreciono odlučivanje, a u skladu sa projekcijom rasta povrata na investicije, a na štetu potrošača.

* Autori su civilni aktivisti i čelne osobe u nevladinim organizacijama Institut Alternativa, Centar za razvoj nevladinog sektora i Centra za građansko obrazovanje 

Napomena: Naslov je dao PCNEN