Dva su događaja koja će neizbrisivo ostaviti traga na povijest moderne crnogorske države, a koja nam je Producent pripremio za ovu sezonu: ujedinjenje opozicije i asfaltiranje puta pored Titeksa

Piše: Slobodan Giga Bosnić

23. maja kasno uveče hiljade i hiljade ljudi će biti pred malim ekranima i očekivati razrješenje onog što se već naziva "najvećom misterijom našeg vremena". Šest godina se čekalo da se na televiziji daju odgovori na gomile pitanja koja su se samo nagomilavala, i već se sada zna da će mnogi ostati nezadovoljni. No, tako je uvijek kada unesete previše strasti u nešto što vaše živote zapravo i ne dotiče previše.

23. maja ABSC će emitvati finalnu epizodu Lost-a.

Tog 23. maja uveče u Crnoj Gori će se čekati rezultati lokalnih izbora u 14 opština.

Nemaju ti izbori ništa zajedničko sa finalom Lost-a, mada su zli jezici na interenetu tvrdili da je Partija i ovo poklopila.

U Lost-u, ma koliko odugovlačili i podgrijavali gledalačku znatiželju sa mrvicama misterije, svi znaju da na kraju 6 sezone mora postojati posljednja epizoda koja će dati odgovor na sva pitanja.

Sa markentiške strane, situacija u Crnoj Gori je mnogo bolja: svaki izbori djeluju kao odsudni i konačni, pred svake se nešto kapitalno promijeni, pa se čini da baš od tog trenutka ništa više neće biti isto. Na kraju je samo bitno da gledanost ne pada.

A šta će to razonoditi naše palanačke živote ovog puta?

Dva su događaja, koja će neizbrisivo ostaviti traga na povijest moderne crnogorske države, a koja nam je Producent pripremio za ovu sezonu: ujedinjenje opozicije i asfaltiranje puta pored Titeksa. Svaki na svoj način jezgrovito simboličan da bi samo na osnovu presjeka jedne uhvaćene slike, mogli lijepo da sagledamo čitavu našu tranzicionu realnost.

PRVI: San o nezadovoljnima koji se ujedinjuju, i lijevi i desni, i vojvode i perjanici i ruralni i urbani, "ujednio se narod" i sumrak imperije počinje. Bijele košulje spašavaju zemlju od pošasti korupcije i organizovanog kriminala i od kuće do kuće šire priču o boljoj Crnoj Gori. Bijele košulje znaju da su im mnogi sagovornici uteftereni negdje kao "siguran glas", ali se bijele košulje ne predaju, one su zavrnule rukave i skinule džepove.

Nisu se sjetile bijele košulje da su na njima bijeli okovratnici, ali nema veze, ionako oni koji štrajkuju glađu ne nose više plave okovratnike. Morali su se sjetiti da neko ko se u glavnom gradu opisuje sa „dobar je, greote" ne stavlja na čelo izborne liste za glavni grad, ali eto, čudni su putevi opozicijski.

Da ne bude sve prosto i jednodimenzionalno Producent nam u ovoj sezoni nudi i lika-sa-misterioznim-namjerama, pseudonim – SDP. Zanimljivo je bilo gledati proteklih par mjeseci kako se SDP praćaka i brecka po skupštini, te neki amadmani, te tu i tamo stidljivi glas podrške opoziciji, pa neke inicijative za kontrolna saslušanja. Onda medijski okršaj Ranka i Brana oko skalamerije na Rumiji, pa i onaj relativno ozbiljan sukob Suhih-Mugi u gradskom parlamentu, ali, ipak, sve je to više ličilo na neke trzavice u dugom braku uzdrmanom krizom srednjih godina nego na ozblijna politička razmizlaženja dva koaliciona partenra.

Čitavu tu mimikriju zaokružio je onaj THE PLAKAT. Kad sam ga prvi put vidio pomislih, gotovo je – anarhisti ruše vlast, gori parlament i vlada sa svim resornim ministarstvima, STOP SISTEMU vijori na barikadama. A posle 2-3 dana – razočarenje. Ne govori to SDP stop (kome bi? Sebi?) nego pokazuju čiste ruke.

No, nije sve možda tako naivno i blesavo.Oni upućeniji će reći da SDP igra igru za svog koalicionog partnera čiji je cilj da se oslobode aktuelnog gradonačelnika koji nije više tako omiljen u Partiji. Još je čudniji kraj ove kampanjice, gdje SDP vadi iz naftalina unikatno DPS-ovo oružje – zapošljavanje za glasove.

No, da ne kvarimo gledaocima priču.

DRUGI: Ako se opozicija tu i tamo ujedinjavala, put pored Titeksa niko nije asfaltirao. U zemlji u kojoj je decenijama asfalt neraskidivo povezan sa izborima, u sred Podgorice, opstajao je paradoks samog sistema. Ali ne više. Bježeći od veselih policijskih patrola sa alko testom koje svakog vikenda ljubazno upoznaju još veselije sugrađane sa prednostima smještaja u betonjerci, odlučim da rizikujem automobil i preživim rupe pored Titeksa. Kad tamo – Evropa!

Legendarnih rupa nigdje, sve ravno kao studentski duh. Iste te rupe preživjele su cijepanje države, pa DPS-a, pa opet države, mnoge istorijske i manje istorijske promjene i nikad se nije pronašao dovoljno dobar razlog da se srede i izravnaju. A izravniše ih lokalni izbori u 14 opština. Kakav neslavan kraj.

Veliki događaji su izmijenili tok radnje, pa se mozaik polako slaže, a misteriozni likovi se bliže kraju i otkrivanju svoje pravih namjera. Zato jedva čekam taj 23. maj uveče. Da konačno saznam šta hoće Džejkob i ko je Crni Dim, a šta je zapravo htjela Darma Inicijativa. I naravo, ko će pobijediti. Na Ostrvu.