Povodom emisije  PRIZMA TV Vijesti i  Izvještaja CPT o stanju u Komanskom mostu

Piše: Udruženje za pomoć licima ometenim u psihofizičkom razvoju Nikšić

Prateći emisiju PRIZMA na TV Vijesti čuli smo poziv direktora Komanskog mosta, gdina Mirkovića i pomoćnice ministra rada i socijalnog staranja gđice Mijušković da se NVO i Udruženja roditelja djece sa teškoćama u razvoju uključe i daju svoj doprinos  poboljšanju situacije u Komanskom mostu.

Visoko cijeneći napore resornog ministarstva da se uslovi života korisnika usluga Komanskog mosta poboljšaju, mi zaista želimo da se uključimo i to na više načina.  Pohvalno je to što su djeca izmještena u posebni paviljon, ali smatramo da je rješenje koje je ponudio UNICEF da se djeca sasvim izmjeste iz takve ustanove, najbolje rješenje za njih.

Naše Udruženje kao najbrojnije u Crnoj Gori,  zalaže se za deinstitucionalizaciju i socijalizaciju djece gdje god je to moguće, a ako u Crnoj Gori zažive servisi socijalne zaštite, kao što je personalna asistencija, neće biti potrebe za ovakvim ustanovama ili makar za tolikim brojem korisnika. Kad bi porodica imala podršku  i pomoć u kući  smatramo da ne bi smještali svoje  članove u ovakve ustanove. Mi imamo preko 300 članova sa različitim vrstama invaliditeta a niko i ne pomišlja da ih smjesti u ustanovu. Imamo Igračkoteku gdje sva djeca i omladina napreduju iako nam godišnji budžet ne prelazi 20.000€. U Crnoj Gori postoji oko 20 Udruženja roditelja djece i omladine sa teškoćama u razvoju  i zahvaljujući socijalnim servisima koji se tamo pružaju korisnicima,  broj djece u ustanovama zatvorenog tipa se smanjuje a kvalitet njihovog života je u porastu. Država bojažljivo prihvata novine i ne daje dovoljnu podršku drugim oblicima pružanja socijalnih usluga kao u regionu.

Želimo da predložimo Ministarstvu da pod hitno usvoji standarde dječije i socijalne zaštite na kojima smo zajedno dugo radili i usaglasili svoje stavove, a koji  jasno propisuju koliko zaposlenih na koji broj korisnika treba da postoji  u ustanovama ovog tipa. Tako će biti lakše i gospodinu Mirkoviću i svim zaposlenima u toj ustanovi da kvalitetno brinu o korisnicima.

Druga naša sugestija bi se odnosila na to da direktor i osoblje Komanskog mosta posjete slične ustanove u okruženju i  razmijene iskustva sa njima o načinima "smirivanja" korisnika, jer koliko je nama poznato, takvih ustanova ima u mnogim državama svijeta, obilaze ih članovi CPT-a a izvještaji nijesu ovako loši,  što dovoljno govori da oblici torture, represija i kažnjavanja u takvim ustanovama nijesu prisutni. Znači mogli bi dosta naučiti od njih.

Veoma nam je drago da smo čuli da je Komanski most  potpuno otvoren za javnost jer će samo na taj način pod budnim okom javnosti uslovi u kojima borave korisnici biti bolji.

Potpuno podržavamo inicijativu da ta ustanova promijeni direktora jer smatramo da je krajnje vrijeme da tamo dođu mladi kadrovi  sa novim znanjima i metodologijama rada. Možda će promjena direktora stimulativno uticati na osoblje, kako postojeće, tako i na motivaciju mladih ljudi da zasnuju  radni odnos u takvoj ustanovi.

U ime udruženja,

Miluša Žugić