Piše: Ivan Jokanović

Najava pokretanja izmjena Ustava u dijelu jezika, zastave i državljanstva nije nikakav uslov, već  izgovor dijela vlasti da se ostane u, kako sami kažu, „krvavoj Vladi“. Time je ogoljen stari mehanizam upravljanja krizama: kad god se vlast saplete o problem koji je sama proizvela, poseže se za identitetskim temama.

Javnost je prethodnih dana slušala najave ostavki gotovo svih ključnih aktera vlasti, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou. Kada su rokovi za te ostavke istekli, umjesto odgovornosti uslijedile su „krupne teme“. Tako se komunalni i životni problemi, kakvo pitanja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda jeste, pokušavaju zataškati pričom o izmjenama Ustava i to ne u dijelu jačanja zaštite životne sredine, već kroz identitetska pitanja.

Ovakav pristup je zapravo izvođenje strategije u kojoj imate i vlast i opoziciju unutar same vlasti, kako bi se sa tom nerealnom podjelom izašlo na izbore i potom ponovo formirala ista vlast, koja bi potom mogla da ovo radi i sa doslovno svakom drugom temom.

U međuvremenu predsjednik Skupštine koji je predstavljen za posrednika u slučaju Botun, akcenat stavlja ne na pregovorima već na čestitci dana Republike Srpske, djelovi vlasti interpetiraju Mojkovačku bitku u skladu sa svojim partijskim programima i nastoje ispuniti ciljeve za koje se oni zalažu i iskoristiti priliku i krizu da ih nametnu kao opšte, a da nije nikakav dijalog pokrenut koji bi izrodio bilo kakav oblik uzajamnog razumijevanja svih djelova crnogorskog društva.

Važno je podsjetiti: čak i da postoji potpuna saglasnost o izmjenama Ustava, riječ je o dugom i složenom procesu koji traje mjesecima, često i godinama. Zato je jasno da se ovdje ne radi o rješenju, već o izbjegavanju preuzimanja odgovornosti koji su iz vlasti sami promovisali.

Jedino dobro u svemu ovome jeste što je model vladanja do kraja razotkriven: stvori problem, proizvedi sukob, zaprijeti ostavkama i na kraju pobjegni u priču o Ustavu.