Izvještaj br. 3 projekta  Watch dog "Bukovica" koji realizuje Nansen dijalog centar – Crna Gora, a koji je završen 23. avgusta 2008.

TEME IZVJEŠTAJA

1.         Tok istrage u Višem sudu u Bijelom Polju i aktivnosti Tužilaštva

2.         Aktivnosti državnih organa na sanaciji ekonomske situacije u Bukovici

Prethodne informacije

Više tužilaštvo u Bijelom Polju u decembru 2007.god. pokrenulo je istragu protiv sedam lica zbog sumnje da su izvršili masovni zločin u pljevaljskoj Bukovici '92’ i ‘93.god.  gdje je osam osoba izgubilo život, stotinu kuća popaljeno, a nekoliko stotina gra]ana islamske vjeroispovjesti protjerano.

Početak istrage proglašen je službenom tajnom, a osumnjičeni su crnogorski državljani, nekadašnji rezervni pripadnici crnogorske policije i Jugoslovenske narodne armije.

Istraga je povjerena sudiji Višeg suda Milanu Smoloviću. On je bio i istražni sudija u slučaju Kaluđerski Laz, koji je pokrenut u februaru 2007. i koji je rezultirao tužbom Tužilaštva protiv osam lica – jednog oficira i sedam rezervista nekadašnje Vojske Jugoslavije. Oni su optuženi za ratni zločin u kome je stradalo 23 kosovskih civila.

Istaraga za Bukovicu je praktično zaustavljena u maju ove godine jer je sudija Smolović i morao biti angažovan na slučaju Kaluđerskog laza.

Početkom izgradnje puta do mjesnog centra Bukovice, sela Kovačevića, po prvi put se, nakon petnaest godina, država odlučuje na ozbiljniju i konkretnu aktivnost, koja bi mogla biti prvi korak koji bi mogao dovesti do promjene opšteg raspoloženja o nemogućnosti povratka u Bukovicu.

Najavljene investicije bi ohrabrile povratnike i zaustavile iseljavanje stanovništva koje još živi u Bukovici a koje poslednjih godina teži iseljavanju. Ekonomski boljitak, istovremeno, utiče na poboljšanje opštih međuljudskih odnosa, koji su u Bukovici u velikoj mjeri poremećeni.

Glavne ocjene

Trenutno najurgentnije pitanje je kako zaštititi svjedoke i naći način da se lista optuženih proširi na adekvatnu brojku i na suštinske krivce, što za sada nije učinjeno, i što predstavlja glavnu manjkavost početka istražnog procesa. U tom smislu niko iz komandnog kadra vojske i policije nije obuhvaćen istragom.

Osobe obuhvaćene istragom su uglavnom nižeg društvenog statusa, što može ukazivati da su najodgovorniji, ipak, za sada zaštićeni od ruke pravde.

Nijednom od osumnjičenih nije određen pritvor, za razliku od Kaluđerskog laza i slučaja Morinj, što može imati uticaja na tok istrage ali može uticati i na svjedoke i to na više načina.

Većina svjedoka, žrtava iz Bukovice, naime, saslušavana je u bjelopoljskom Višem sudu i sada je nastanjena u Bosni i Hercegovini. Tek njih desetak odazvalo se do sada pozivu istražnog sudije. Pored toga, samo desetak lica saslušano je u Sarajevu, dok ih još toliko pozvanih iz raznih razloga nijesu došli da daju svoj iskaz. Neki od njh su u međuvremenu i umrli.

Samo davanje iskaza proteklo je bez ikakvih pritisaka na svjedoke, ali je sasvim moguć i vjerovatan određen stepen njihove opreznosti i «samocenzure» zbog boravka u Crnoj Gori, naročito pri pominjanju konkretnih imena ljudi, upravo zbog toga što niko od potencijalnih krivaca nije u pritvoru.

Iskazi osumnjičenih i njihova štura odbacivanja krivice, koja ne upućuju na druge izvršioce ili pak nalogodavce, a što oni takođe objašnjavaju velikim protokom vremena, nedovoljni su za objektivno ocjenjivanje, jer im nedostaju upravo ključna svjedočenja najodgovornijih ljudi, odnosno komandnog kadra i vojske i policije, kao suštinskih svjedoka zločina, pored žrtava.

Učestale medijske kampanje u kojima se od dijela političkih partija forsira mišljenje kako je bukovički zločin posljedica zločina počinjenih nad srpskim stanovništvom u Bosni ima indirektan uticaj i na one nastanjene van Crne Gore, jer se negativna slika javnosti djelimično okreće na način da se od žrtava medijski prave krivci, relativizujući bukovičke zločine. Na taj se način dolazi do situacije da kod nekih vlada mišljenje da bi bilo bolje da istražni proces nije ni započinjao. To je i razlog što neki, po izjavama autorima izvještaja, sa nepovjerenjem prihvataju dolazak na svjedočenje.

Pozitivna strana procesa za Bukovicu je odlična saradnja crnogorskog i bosanskohercegovačkog tužilaštva, što je omogućilo relativno brzo nalaženje adresa ljudi koji su svjedočili ili će svjedočiti u slučaju Bukovica.

Monitoring međunarodnih organizacija, takođe, mogao bi biti od suštinske važnosti, jer je teško verbalnu spremnost iskazanu više puta ne pretočiti u praksu bez objašnjenja, što je do sada bio slučaj. U tom smislu ohrabruje pojačano intersovanje diplomatskog kora za slučaj Bukovice.

Odlučnost državnih organa Crne Gore da pođu putem evropskih integracija znači i suštinski važnu stvar – da se ne smiju zataškati zločini, bez obzira na eventualno tadašnji ali i sadašnji visok društveni status najodgovornijih.

Posebno važan pozitivni iskorak jeste formiranje državne Komisije za obnovu Bukovice. Na njenom čelu je, stiče se utisak ne samo formalno, predsjednik države Filip Vujanović. Fond od četiri i po miliona eura koji bi se po predračunu trebao uložiti u bukovičku infrastrukturu ohrabrujuća je inicijativa. Više držvanih organa je uključeno u rad ove Komisije (Predsjednik, Direkcija javnih radova, Agencija za mala i srednja preduzeća, Opština Pljevlja…)

Revitalizacija sasvim zapuštenih i skoro uništenih putnih, električnih i vodovodnih insatalacija preduslov je za razmišljanje o povratku dijela prognanih. To bi istovremeno poboljšalo život onima koji su već nastanjeni u Bukovici. Komunikacija jednih sa drugima mogla bi popraviti opšte stanje u tom kraju.

Sukcesivno ulaganje sredstava kako u zajedničku infrastrukturu tako i u obnavljanje porušenih domova prognanih Bukovičana ispravna je i racionalna odluka. Četrdesetak najavljenih povratničkih porodica moraju imati prioritet pri ulaganju sredstava. Transparentnost ulaganja i povratak važni su kako bi se spriječile manipulacije sa povratkom. I oni koji ne planiraju povratak moraju od države dobiti pravednu materijalnu nadoknadu za obnovu svojih domova. Time njihova imovina dobija na vrijednosti, a zajedno sa odlučnim sudskim postupkom Crna Gora bi pokazala naklonost ka pravednosti i pravdi.

Takvom pristupu za sada nedostaje oročavanje završetka procesa ekonomskih investicija jer se ne zna u kom periodu bi se četiri i po miliona eura uložilo u Bukovicu. Odugovlačenje sa investicijama nosi sa sobom mogućnost političkih manipulacija. Jedino bi završetak glavnine putne i električne infrastrukture tokom 2008. i započinjanje građevinskih radova na kućama sa početkom naredne građevinske sezone djelimično otklonili mogućnost političkog manipulisanja bukovičkom tragedijom.

PREPORUKE

1)         Nastaviti započeti projekat revitalizacije infrastrukture Bukovice i intenzivirati ohrabrivanje povratka protjeranih Bukovičana uz materijalnu podršku.

2)         Učiniti transparentnijim rad Komisije za Bukovicu i u njen rad uključiti sva udruženja Bukovičana

3)         Oročiti na jednu godinu period za ulaganje planiranih sredstava u Bukovicu.

4)         Ispitati komandnu odgovornost u vojsci i policiji i istragu usmjeriti i u tom pravcu.

5)         Ubrzati istražni proces, konačno doći do podizanja optužnica i individualizovati odgovornost počinilaca ratnih zlodjela.

6)         Ispitati špekulacije o navodnim zločinima koje su počinili srodnici žrtava i iznijeti u javnost prikupljene činjenice. Za eventualne zloupotrebe, pokrenuti postupak odgovornosti.

7)         Pritvoriti osobe za koje postoji osnovana sumnja da su učestvovali u bukovičkim zločinima.

8)         U medijima više prostora otvoriti za slučaj Bukovica