Za civilni sektor, kao uostalom i za sve ostale "sektore" u ovoj državi važi pravilo koje uspješno sprovodi vladajuća elita "minimiziraj značaj, napravi unutrašnje neprijatelje, stavi u privid odlučivanja, dovedi do sumnje kredibilitet sektora u javnosti i tako će zvijezda neprikosnovenih i nedodirljivih i dalje sjati"

Piše: Ljubomirka-Ljupka Kovačević*

Ne pada mi na pamet da tvrdim da civilni sektor u ovom trenutku nudi „preporod". On je samo jedan segment društvene zajednice koji pokušava da funkcioniše po određenim pravilima i sadrži sve teškoće i nesporazume postojanja u nedemokratskoj sredini, osiromašenih ljudi i resursa. Za tu  sredinu  ovaj sektor  je odgovoran  u skladu sa  resursima sa kojima raspolaže.

Civilni sektor , oličen kroz rad NVO  je društveni sektor koji  je rezultat tranzicije . Zahvaljujući uticaju iz regiona i finansijama međunarodnih organizacija u Crnoj Gori su stvoreni uslovi za formiranje ovih organizacija. Na početku se učilo o vrijednostima, principima, uslovima, uticaju. Učila se drugačija metodologija i pristup razvoju društva . Na početku su to bile organizacije koje su nastale iz ideološke, društvene ili egzitencijalne potrebe da se nešto mijenja. Kasnije je sve primjetniji uticaj državnih tj. političkih moćnika. Umjesto partnerskog odnosa  razvija se „pokroviteljstvo" tako da mnogi ljudi iz privrednog, političkog i akademskog života otvaraju svoje organizacije kao „male privrede" . Na početku su NVO postavljale pitanje  o sukobu interesa. Kasnije su ove dileme  „nestale",  ni navedeni moćnici više nisu trebali pokrića jer je profitiranje iz različitih poslova za državu postao „standard razvijenog svijeta" npr za likvidirati i prodati neko preduzeće dobijali su „legalno" postotak. Formiranje NVO kao „dopunske zarade" je bilo  izlišno.  Međutim, sektor se ipak zakonom omasovio (gdle demokratije!)nastupilo je  prevođenje organizacija: iz socijalističkih u NVO, iz udruženja u NVO. Malo je bilo i tada i sada NVO koje su insistirale na društvenim promjenema a više  organizacija kroz koje ljudi za svoje ideje očekuju podršku iz državnih fondova i uklapanje u postojeće okruženje. Malo onih koje se oslanjaju na strane donatore. Za strane donatore moralo se rizikovati (važe od 6 mjeseci do godine dana) i učiti metoda i  poštovati principi koji vladaju u njihovim zemljama, od zadnjeg slova i centa.

Ipak, postojanje civilnog sektora se sve više prepoznaje u javnosti kroz glas onih organizacija koje imaju inicijativu, koje žele promjene i koje razvijaju kritički odnos prema dostignućima aktuelne vlasti. Sa druge strane pritisci „ka razvoju demokratije" primoravaju državne resore, prvenstveno vladu i lokalne zajednice da razvijaju partnerske odnose sa NVO i da pomognu njihov razvoj( definisana sredstva u budžetu ). U uslovima Crne Gore  umjeto da se znanje ovih  organizacija koristi  kako bi se promjene brže sprovodile i kako bi se usluge i servisi razvijali ova situacija  daje mogućnost za nove manipulacije  i uticaje vladajuće elite. Npr.republička komisija za raspodjelu sredstava NVO nema namjeru godinama , uprkos ukazivanja nekih NVO, da napravi ili prihvati kriterijume NVO sektora o raspodjeli sredstava.  Komisiji se najviše sviđa da izigrava socijalnu ustanovu tj. da velikom broju organizacija dodjeljuje male grantove bez obzira na visinu vrijednosti projekta. Za uzvrat se ne prati dinamika razvoja projekta ni način trošenja sredstava. Ispada,  svima dobro-  organizacije tj. ljudi imaju malo novca da prežive uz redovne poslove a vlast  ima ćutanje i uspješno gušenje kritične svijesti. Naravno, one organizacije koje pokazuju kritičnost prema vlasti  i želju za promjenom će biti proglašene „stranim plaćenicima" ili „nemoralnim ljujdima" pa im se neće dodjeljivati sredstva a u javnosti će njihov rad biti minimiziran a članovi organizacija diskriminirani. Tako će se desiti da kampanja ženskih organizacija povodom usvajanja Ustava i diskriminatorskog odnosa predsjednice Odbora za RR bude omalovažena i neprihvaćena od vladajuće koalicije ali i od značajnog dijela civilnog sektora koji nije prepoznao princip o važnosti uvažavanja inicijativa civilnog sektora od strane državnih mehanizama.

Uspostavljanjem nezavisnosti ,civilni sektor „postaje potreban" radi uvažavanja demokratskih standarda. NVO  postaju vidljive  i kroz potrebu participiranja u državnim tijelima  što stvara nove  vidove disciplinovanja civilnog sektora. Primjer je „početni zanos „ i formiranje Savjeta RTCG koji se u prvom krugu provukao bez amina vladajuće koalicije  ali je očito zasluga članova savjeta da je sledeći saziv strogo kontrolisan tako da je čak izmijenjen zakon kako bi  vladajuće koalicije imale  „ljude od povjerenja" u tom tijelu.

Naravno, u ovim procesima ne snalazi se besprekorno ni civilni sektor. Nejak u svojoj strukturi i nedovoljno jasan u metodama kojima se dolazi do promjena sklon je imitaciji partijskih metoda što naravno majstori političke manipulacije ne dozvoljavaju i u svakoj prilici koriste kao argument omalovažavanja djelovanja civilnog sektora. Metoda je neprikosnoveno njihova i autorsko pravo skupo naplaćuju obesmišljavanjem demokratskih struktura i principa. Uzimaju sebi za pravo da patronski procjenjuju rad i djelovanje civilnog sektora iako su uzeli obavezu da sprovode nacionalnu politiku u kojoj je jedna stavka i razvoj civilnog sektora i partnerskih odnosa sa njim, uz jasnu obavezu da poštuju nezavisnost i autonomnost NVO. Dokaz je da  naprasno treba da profunkcioniše i Kancelarije o saradnji sa civlnim sektorom .

Najnovije, oko formiranja NSEI . Očito je da su ulozi veliki i nedopustvo je izgubiti kontrolu pa se   doslednije sprovodi ranija metoda „ omalovažavanja i stvaranja unutrašnjih nesporazuma " a pri tom se nema nikakva namjera formiranja kriterijuma o ovom izboru. Dakle, mogućnot manipulacije  se zadržava sve dok se može servirati forma kao suština onima koji vrše uticaj na vlast   a ako niste zadovoljni „čistom" formom to je problem  u okviru vašeg sektora. Hoće se reći   da je civilni sektor partija u kojoj ne smije biti dištonanih glasova i ličnih ambicija koje prevazilaze neprikosnovenog vođu. Zaboravlja se da je  cilj civilnog sektora  da daje inicijative , nudi usluge i servise i razvija kritički odnos prema aktivnostima vlasti  i da zbog toga bude u partnerskom odnosu svuda gdje  se sprovode evropske strategije . Ni manje ni više.

Relativno dugo sam u civilnom sektoru i mogu da kažem da u civilnom sektoru , uostalom, kao u svim drugim sektorima postoje nesuglasice i različite ideje vodilje.  Ali, ono što je nesporno da svi koji imaju što reći o ovom problemu iz civilnog sektora govore i o tome kako treba popraviti zakone, kako treba definisati kriterijume, kako proces treba biti jasan i transparentan, kako postoji manipulacija, kako situacija nije skladna ni u samom sektoru. Ovo  značajno odskače od diskursa vladajuće partije u kojoj smo dostigli  šampionski nivo demokratije sa najravnopravnijim odnosima među ljudima, sa razvojem na kojemu nam zavidi čitava Evropa, u kojem se o svim slabostima i promašajima ima ćutati.

Mogla bi  da čudi   upornost vladajuće koalicije da svi imaju pjevati u njihovom horu kada imaju tako sigurno biračko tijelo, da čudi  strah od šačice ljudi koji  u viziji imaju demokratsko društvo i kao metodu razvoj kritičke svijesti ali je jasno da u pohlepi koja je na djelu ono što plaši  je misao koja ne daje željenu sliku u ogledalu i koja čuči u svakom . Pojačati realnu  sliku u vremenu obmana nije lako, no, nikada se ne zna što može dovesti do promjene slike i u tom kontekstu  NSEI može da bude ona „specifična razlika" pa je kontrola izbora članova/ica veoma važna. I to se desilo. Čekamo novu priliku.

*Koordinatorka ženskog programa Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA