Otvoreno pismo Predsjedniku Republike Crne Gore Filipu Vujanoviću

Piše: Aleksandar Saša Zeković*

Poštovani gospodine predsjedniče Republike,

pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti i zabrana diskriminacije po bilo kojem osnovu garantovani su ključnim opšteprihvaćenim mehanizmima zaštite ljudskih prava.

Državne vlasti u odnosima sa različitim religijama, ne smiju povrijediti svoju obavezu, neutralnosti i nepristrasnosti.

Takođe one su dužne suzdržati se od svakog činjenja koje doprinosi ugrožavanju pretpostavki funkcionisanja pluralizma i demokratije pri čemu je vjerski pluralizam nerazdojni element demokratskog društva.

Obavješten sam da Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) već mjesecima čeka na odgovor iz Vašeg Kabineta povodom zahtjeva za prijemom njene delegacije a povodom aktuelne debate i javne rasprave o Ustavu Republike Crne Gore.

Kancelarija CPC taj zahtjev Vam je uputila 1. decembra 2006. godine i do danas isti nije realizovan niti je tim povodom upućen bilo kakav odgovor ili objašnjenje.

Bez namjere da utičem na raspored i sadržaj Vaših obaveza mislim da je izuzetno važno da Vaš Kabinet i Vi lično uvjerite crnogorsku javnost da posrijedi nije bilo kakav vid ignorisanja ili diskriminacije jedne vjerske zajednice u Republici Crnoj Gori.

Mislim da bi bilo od značaja za društvenu i socijalnu koheziju u Crnoj Gori i postizanja društvenog dogovora oko najvišeg pravnog akta naše zemlje da relevantne državne institucije posvete jednaku pažnju svim zainteresivanim vjerskim zajednicama u Crnoj Gori. Takav pristup uvažio bi svakog pojedinca i grupu kojoj pripada, afirmisao evropske vrijednosti Crne Gore, ako ne ukinuo onda smanjio distancu koja postoji između pojednih vjerskih, političkih i drugih grupa.

Najnoviji događaji ponovno podstiču razmišljanje o Crnoj Gori kao (ne)razvijenom društvu kulture ljudskih prava. Da smo u značajnijoj mjeri prihvatili koncept kulture ljudskih prava mislim da bi i društveni dijalog bio mnogo kvalitetniji jer ne bismo trošili intelektualne potencijale i energiju da dokazujemo ono što se u civilizovanom svijetu podrazumijeva već bi smo otišli i korak dalje pa se posvetili detaljima individualnog i svakodnevnog života. To će možda upravo biti i najveći nedostatak novog ustava koji ćemo otkriti kroz neko vrijeme kada osjetimo bolji standard, doživimo iskustvo življenja u reformisanom društvu i kada postanemo svjesni namjernih manipulacija u koje smo svjesno (u)bačeni.

Podsjetiću Vas da su indikatori nedostatka kulture ljudskih prava: nepostojanje svijesti o tome da ljudska prava postoje; nepoznavanje sopstvenih prava i mirenje s njihovim kršenjem; nedostatak samopouzdanja kada je u pitanju realizacija tih prava; ravnodušnost prema drugima, nedostatak solidarnosti, nespremnost da se brane tuđa ljudska prava i konačno što je najaktuelnije postojanje diskriminacije odnosno korišćenje prava ali na štetu prava drugih lica.

Molim Vas da se snažno založite za garantovanje diverziteta bilo koje vrste u Crnoj Gori odnosno za poštovanje raznolikosti kultura i religija te da doprinesete da suprostavljene grupe tolerišu jedna drugu što bi trebalo da predstavlja jednu od primarnih uloga države. 

U Podgorici, 11. aprila 2007. godine

*Aleksandar Saša Zeković
Istraživač kršenja ljudskih prava u Crnoj Gori

Napomena: Naslov teksta je redakcijski