Piše: Ljupka KOVAČEVIĆ

Ovih dana sam propratila  destočasovnu naučnu konferenciju Žene u Crnoj Gori – istorijska retrospektiva u organizaciji Univerziteta, Instituta za istoriju i Kluba žena parlamenta. (video snimci su ispod teksta. Napomena PCNEN)Za naučne konferencije sa ovom temom nisu, po mišljenju organizatora, adekvatni ni akademski, ni naučni a ni neutralni prostori u Crnoj Gori. Adekvatan je parlament valjda zbog toga što je “majka svih vlasti” (reče otac Andrija Mandić) pa je  jedan od naučnika objasnio i svrhu  Konferencije kao vaspitnu  pokaznu vježbu za nevaspitanu I neodgovronu djecu  koji u njemu sjede. Dovoljno.

U toku izbora 2017. u kolumni  Žena ili dama (Vijesti, ) kritički  sam analizirala odnos vladajuće elite i opozicije prema ženama. Tada sam  napisala:  Svako ko čita ovaj tekst dobro zna koja je razlika u Crnoj Gori između „žene“ i „dame“ i nepotrebno je objašnjavati. Onaj ko ne razumije ovu razliku ili je ozbiljno „slijep po potrebi“ ili oziljno glup. Na Konferenciji su i ovog puta učestvovale Dame i Gospoda na radost oba pola i partija.

Bez imalo zazora, nakon odslušane Konferencije, ne može se nikome od prisutnih pripisati glupost. Naprotiv, u većini slučajeva, naročito u izlaganjima u Plavom salonu (samo  vladar hjerarhije  zna zašto oni nisu izlagali u plenarnoj sali i prvog dana ) pokazan je i ozbiljan rad i zavidno znanje teorije i razumijevanje feminističke analize što, istini za volju, nije izostalo ni kod nekih učesnica prvog dana. I jasno je da je to znanje, taj trud obesmišljeno mjestom na kome je izloženo, a oni kojiuma je to bilo namijenjeno (članovi parlamenta ) su izostali jer dobro znaju da im od znanja prijeti najveća opasnost.

Dakle, slijepi po potrebi  jer  pristanak na tu šaradu znači  doprinos obesmišljavanju funkcije parlamenta (zakonodavni dom) i još više obesmišljavanje  znanja feminističke analize čiji je cilj razvoj kritičke svijesti, propitivanje moći i osvješćivanje ljudi o jednakosti. Samo je cenjeni gost , koji o nenasilju i feminističkoj ideologiji ponešto zna, pozvan uprkos kontraverznog statusa po pitanju žena u matičnoj državi, bio svjestan da je u parlamentu, pa je paternalistički, kao i što mu pripada kao starijem bratu, bodrio Crnu Goru na putu njene emancipacije i EU, ističući svoje poreklo i bio slijep po potrebi za sasvim drugu stvar.

U sklopu  slepila po potrebi i zabašurivanja odgovornosti za sadašnju poziciju žena  izabran je naziv konferencije, a zanimljiv je bio i  izbor žena iz prošlosti  o kojima je govoreno –  plemkinjama, vladaricama, kraljicama, mrtvim revolucionarkama, hrabrim, obrazovanim, kreativnim  ženama iz prošlih vjekova (klasnoj ženskoj eliti) sa jakim romantičarskim  pogledom i divljenjem trpnji  običnih žena koje su bile zaronjene u siromaštvo, patnju i nepravdu, kao što su i danas.

Možda su razlozi za slepilo naših naučnika/ca bili, ustvari, lukrativni, pa je motiv u skladu sa zahtjevima EU bila  jedna crtica u CV i obećani Zbornik koji nakon štampe (ko zna kad) uglavnom završi u nekom škafetinu. To je korisno, pa kontekst mjesta izlaganja nije bitan.

I zašto je sve to bilo tako neadekvatno i nesrećno, uprkos dobre volje, znanja i vidljivog rada ljudi iz Instituta za istoriju? Smatram da je odgovnost dvije Dame ( Sonja i Nada ) da na to daju odgovor javnosti Crne Gore. Pokazale su da posjeduju znanje  o feminizmu i kritičkoj analizi, a dugogodišnje su uvažene akterke Univerziteta i DPS-a, koji su  aktivno opstruirali proces uspostavljanja rodnih (ženskih) studija na Univerzitetu  od 2002. I uskratili svim ženama u Crnoj Gori znanje o feminističkoj teoriji i praksi kako bi za to vrijeme gradili bastione  konzervativnih ideologija i ličnih sujeta. Naknadna pamet je dobra ali nije dovoljna, jer je zlo već napravljeno pa je važno znati uzroke da se ne bi ponovilo. Odgovori postoje. Slepilo po potrebi je funkcionalno  jer obezbjeđuje  elitnu poziciju Dama u mizoginoj  crnogorskoj  javnosti – žene su za kućnu upotrebu.

Kotor, 2.12.2025.