Reagovanje povodom prijedloga predsjednika Republike Crne Gore, gospodina Filipa Vujanovića, da se jezik nazove crnogorsko-srpski

Piše: Zoran V. Raičević

Poštovani gospodine Vujanovicu,

duboko uvažavajuci Vašu funkciju, Vaše zvanje i znanje, moram Vam skrenuti pažnju da Vas prijedlog da se jezik, kojim se govori u Crnoj Gori nazove crnogorsko – srpski nije progresivan i nije utemeljen u lingvistici. Taj prijedlog je samo nastavak formiranja onih svih nesrecnih politickih i jezickih kovanica koje su pratile jugoslovenske prostore od 1918. godine na ovamo.

Da su te kovanice bile dobre i pametne one bi opstale do dan danas i ne bi nestajale u opštem haosu i krvi ( jugoslovenski, srpsko-hrvatski, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenca, Kraljevina Jugoslavija, SFRJ, SRJ, Zajednica Srbija i Crna Gora…)

Da je, na primjer, Crna Gora i dalje u savezu sa Srbijom kao što je bilo od 1992. godine do 2006. godine, vaše zalaganje da se jezik tako nazove bi imao smisla i to bi Vam dalo politicke poene kod tadašnjeg crnogroskog bloka, ali u isto vrijeme, poštovani Predsjednice Vujanovicu, Vi bi zbog tog prijedloga u ono vrijeme Zajednice sa Srbijom bili politicki likvidirani, kao što su tada bili likvidirani neki crnogorski kadrovi koji su se zalagali za prefiks – crnogorski.

Medjutim, danas Crna Gora je formalno nezavisna i ne postoji razlog da se traži kompromis, jer ako bi se tražio kompromis baziran, na primjer, na popisu iz 2003. godine, onda bi Vi morali da anulirate i nezavisnost kao fakat. Ako je neciji cilj bio da Crna Gora bude nezavisna, onda Vi nijeste smjeli da izgubite tu utakmicu i nijeste je izgubili, naravno.

Ako neko ima iskreni cilj da jezik bude crnogorski on ce to i biti i ne postoji ta bitka koja se ne bi mogla dobiti, ako postoji volja za to. Ukoliko bi Vaš prijedlog bio prihvacen, onda ja više ne bih mogao da pisem Vama pismo na ovom jeziku, jer bih morao da pravim kombinaciju jezika sa kojim ja govorim i naravno srpskog koji je – prije svega – ekavski ( to je inace jedna od glavnih odlika srpskog jezika).

Bilo bi onda najbolje, poštovani Predsjednice, da Vam pišem na engleskom ili francuskom, pošto živim u Kanadi, jer ja ne želim biti dio eksperimenta, politickog ili jezickog, koji je bio svojstven jugoslovenskim prostorima.

Sa engleskim ili francuskim necu imati problem nikad, jer su to zvanicni medjunarodni jezici koji svoj status dobili – prvo medju svojim narodom, pa onda bili prihvaceni i od drugih.

S poštovanjem, Zoran V. Raičević

Predsjednik Crnogorskog-kulturnog Drustva iz Toronta