Piše: Lucija Tunković

Japanese Schoolgirls Shot in Breast. Sexy HouseWife Shot in Breast. Female Reporter Tragic End. Headshot AI. Sve su to nazivi videa koje je osoba skrivena iza profila Woman Shot A.I objavljivala na YouTubeu od 20. lipnja 2025. pa sve do sredine rujna, kada je umjetnom inteligencijom proizveden sadržaj na kojem žene mole za milost nekoliko sekundi prije no što ih se zakolje, propuca kroz prsa ili glavu konačno uklonjen. Profil je imao preko tisuću pratitelja i više od 175 000 pregleda. Da stvari budu još mračnije, Woman Shot A.I svoje je fantazije oživio pomoću Google AI Studio mehanizma pod imenom Veo 3, promoviranog kao alat sposoban generirati visoko realistični sadržaj bogatog zvuka i još bogatijih detalja, s ciljem ostvarivanja svih naših najambicioznijih kreativnih vizija i ideja.

Dakle, ne pričamo o internetskom podzemlju gdje se odlazi u nabavku po tuđe prljave gaće, ketamin i streljivo, nego o globalnoj videoplatformi koju svakodnevno koriste milijuni odraslih i djece (istraživanja pokazuju da djeca u dobi od druge do 12. godine u prosjeku provedu 106 minuta dnevno na YouTubeu). Činjenica da nijedan postojeći mehanizam provjere nije uspio detektirati problem, prvo u Veo 3 studiju koji navodno blokira sve naredbe u sukobu s Googleovim pravilnikom i smjernicama, a potom i na YouTubeu, samo pokazuje koliko se nasilje prema ženama u našem društvu shvaća ozbiljno. Sporni je profil uklonjen tek nakon što je nezavisni medijski portal 404 Media izvijestio o slučaju te od YouTubea zatražio očitovanje. Odnosno, tek nakon što je Woman Shot A.I postao potencijalni PR problem. Dok su punili kesu, na papiru izrijekom zabranjeni seksualno eksplicitni i nasilni sadržaji bez problema su prolazili ispod radara.

Umjetnom inteligencijom producirani vizuali koji nemaju uporište u stvarnosti (vratit ću se na ovu konstrukciju) nazivaju se deepfakeom, a već prvi zabilježeni kontekst korištenja tog izraza razotkriva njegovu prvotnu namjenu. Naime, riječ deepfake isprva služi za opisivanje tehnologije uz pomoć koje članovi subreddita „r/deepfakes” još 2017. godine lijepe lica slavnih žena na postojeće pornografske uratke. Panika koja se diže oko prodora umjetno kreiranog sadržaja u svaku sferu naših života, uglavnom kroz vene društvenih mreža, usredotočena je primarno na politički kontekst te na razorni potencijal tehnologije koja se već počela koristiti za ispisivanje lažne povijesti, širenje mržnje te proganjanje pojedinaca_ki i ciljanih društvenih skupina. No rijetko tko s jednakom ozbiljnošću pristupa problemu korištenja umjetne inteligencije s ciljem ponižavanja i zastrašivanja žena, odnosno za proizvodnju i raspačavanje mizoginije, primarno kroz deepfake pornografske uratke, a potom i oživljavanjem femicidnih fantazija uz pomoć aplikacija i programa svima nadohvat prstu, čemu nas uči recentni slučaj s Woman Shot A.I.

Nije slučajnost to što spomenuti naslovi kontroverznog deepfake sadržaja (Japanese Schoolgirls Shot in Breast, primjerice) zvuče kao križanci crne kronike i PornHuba. U svakom se od 27 uklonjenih videa nad prestravljenom ženom, nerijetko bujnog poprsja, nadvija prijeteća figura muškarca publici okrenutog leđima, koji u rukama drži pištolj i razbacuje se mecima.

Statistika nas redovito podučava da fantazija o ubijanju i sakaćenju ženskog tijela nije nova, baš kao ni pokušaj da se žene diskreditira i kontrolira dovođenjem u vezu sa seksom i seksualnošću. Cilj ostaje isti, samo su sredstva i metode danas tehnološki sofisticiranije, pa se tako svatko s par dolara na kartici i malo dobre volje može osvetiti bivšoj partnerici tako što će je skinuti uz pomoć umjetne inteligencije i s prijateljima na WhatsAppu podijeliti njezine golišave snimke. Treba mu samo nekoliko njezinih fotografija, što u doba visoke tehnološke ovisnosti uglavnom ne predstavlja problem, i voilà. U trenutku kada žrtva shvati što se dogodilo, ako ikada uopće i sazna, već je prekasno.

Pornografski uradci, baš kao i žohari, imaju sposobnost zavući se duboko u računala, laptope i drugu elektroničku opremu, u cloudove i digitalne smočnice, sposobni preživjeti čak i nuklearnu katastrofu. Koliko god voljeli za sebe misliti da smo sposobni razaznati pravu od umjetnom inteligencijom proizvedene stvarnosti, činjenica je da AI uči i napreduje tolikom brzinom da već uspijeva prevariti čak i oči tehnološki najpotkovanijih. U praksi to znači da se granice naših svjetova sve više zamagljuju. Čak i ako se nešto nije dogodilo, postaje dijelom naše stvarnosti već samim time što s takvim sadržajem dolazimo u interakciju i konzumiramo ga. Dakle, umjetnom inteligencijom proizvedena zbilja ima stvarne posljedice, što je i razlog zbog kojeg žrtve deepfake pornografije svoju situaciju nerijetko uspoređuju sa silovanjem.1

Deepfake postaje sredstvo ucjene, manipulacije i zastrašivanja, o čemu svjedoče i slučajevi poput onih koje u svojoj knjizi The New Age of Sexism (2025) opisuje britanska novinarka i aktivistica Laura Bates. Naime, Bates čitatelje_ice vodi u sanjivi španjolski gradić Almendralejo gdje se u rujnu 2023. godine više od 20 djevojčica viših razreda osnovne škole našlo na meti AI napada. Njihove gole fotografije, kreirane aplikacijom ClothOff, počele su kolati lokalnim WhatsApp grupama i online, zbog čega su mnoge žrtve (najmlađa je tada imala tek 11 godina) danima odbijale izlaziti iz kuće. Počinitelji su identificirani kao skupina lokalnih dječaka, njihovih vršnjaka, koji su traumatizirali čitavu jednu generaciju žena iz čiste dokolice. No prije no što krenemo drvljem i kamenjem na njih, mislim da je puno važnije pozabaviti se činjenicom da uopće postoje javno dostupne aplikacije za razgolićivanje bilo koga, a pogotovo maloljetnika_ca. Na ponašanje tih dječaka ne treba gledati kao na izolirani slučaj, nego se njihova odluka da seksualiziraju i ponize svoje školske kolegice treba tumačiti u svjetlu šireg društvenog konteksta u kojem se nasilje prema ženama redovito predstavlja kao nešto uobičajeno. Breme bivanja ženom, reklo bi se.

Budući da tehnološki giganti mašine hrane informacijama prožetima dominantnim vrijednostima i ideologijama društava iz kojih potječu, tehnologija samo nastavlja perpetuirati postojeće odnose moći. To je i razlog zbog kojeg, primjerice, sustavi prepoznavanja ne uspijevaju detektirati lica crnkinja, a mnoge aplikacije za razgolićivanje ne funkcioniraju kada se u njih ubace fotografije muškaraca. Najdoslovniji primjer tog ideološkog preslikavanja ogleda se u dizajnu nove generacije ženskih seks-robota koji će, saznajemo iz promotivnog RealDoll videa, sve napraviti za svog muškarca, što ih, u kombinaciji s figurom pješčanog sata, bijelom kožom i personaliziranim bradavicama, navodno čini savršenim partnericama. Možemo se samo nadati da su u cijenu od nemalih 11 349,99 $ (koliko, primjerice, košta Tanya) uključene i konzultacije s psihologom_injom.

Kao i s drugim oblicima rodno uvjetovanog nasilja, edukacija o hororima moderne tehnologije uglavnom uključuje i pasus o tome kako bi djevojčice, djevojke i žene trebale biti opreznije u digitalnom prostoru, pripaziti koga sve prihvaćaju za prijatelje te kakve fotografije objavljuju, jer, znate, na internetu ima puno luđaka. Umjesto da se naglasak stavi na počinitelje, na tehnološke kompanije poput Mete, na čijim se stranicama redovito oglašavaju aplikacije za proizvodnju deepfakea, ili pak na Google i YouTube, čiji kontrolni mehanizmi očito ne uspijevaju prepoznati eksplicitni sadržaj, krivnja se ponovno prebacuje na žrtve. Zašto je jedino rješenje kojeg se možemo dosjetiti prijedlog da se žene ušutka i da im se ograniči pravo kretanja, prvo noću, a sada i digitalnim prostorima? Laura Bates pronicljivo zaključuje kako je jedina dobra stvar u vezi AI tehnologije to što je sada napokon jasno da žrtve osvetničke pornografije nikada nisu snosile krivnju za zločin i patnju kojoj su podvrgnute.

Čini mi se da je izraz „pornografija bez pristanka” mnogo bolji od „osvetničke pornografije” jer postoje i drugi razlozi osim osvete zbog kojih bi netko s drugima bez dopuštenja odlučio podijeliti tuđi intimni sadržaj. Jedan od njih jest i ostvarivanje profita, s obzirom na to da je riječ o industriji teškoj najmanje 15 milijardi $, ili, kao u slučaju iz Almendraleja, želja da se uživa veća popularnost među vršnjacima.

Hrvatska je među zemljama koje su prepoznale opasnost AI tehnologije, pa tako od 2022. godine za počinitelje kaznenog djela manipulacije (eksplicitnim) sadržajem članak 144.a KZ predviđa kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, odnosno do tri ako je snimka postala dostupna većem broju ljudi, no pitanje je kako to izgleda u praksi. Dječaci iz Almendraleja kažnjeni su, ali rekla bih kako je to više iznimka no pravilo. Ne kažem da je rješenje kazneno goniti djecu, ali nije u redu da počinitelji prođu neokrznuti kada su tijela njihovih žrtava ostavljena na milost i nemilost predatorima i nepredvidljivim internetskim strujama. Reći ću samo da oko 50 posto žrtava pornografije bez pristanka razmišlja o samoubojstvu.

Od videa u kojima se mačke naganjaju po krevetu pa sve do zastrašujućih prizora Donalda Trumpa sa stopalom Elona Muska u ustima, svatko tko još nije izbrisao društvene mreže reći će vam da se internet u 2025. pretvorio u septičku jamu do vrha ispunjenu AI proljevom (slobodni prijevod izraza AI slop). Svaki put kada pokrenemo aplikaciju pomoću koje možemo vidjeti kako bi naša mačka izgledala da je sredovječni muškarac, svoj boravak na Zemlji pretvaramo u još veći pakao. I doslovno i figurativno, s obzirom na količinu vode koja se potroši svakim našim promptom. Uvođenje strožeg regulativnog okvira prvi je korak, no iz ove nas distopijske noćne more u koju sve dublje zapadamo može spasiti samo ideološki i misaoni zaokret. Naravno, nužno je djecu od malih nogu podučavati kako navigirati opasnim digitalnim vodama, ali još važnije je učiti ih empatiji i solidarnosti kako im nikada ne bi palo na pamet jednoga dana iskoristiti školske fotografije svojih kolegica da naprave lažni pornografski uradak.

1.Bates, L. 2025. The New Age of Sexism. How the AI Revolution is Reinventing Misogyny. Simon and Shuster ↩︎